Kako se dobiva plastika?
Plastika se dobiva iz nafte i prirodnog plina. Proces proizvodnje počinje obradom komponenata sirove nafte ili prirodnog plina u “procesu krekiranja”.
Ovaj proces dovodi do pretvaranja spomenutih komponenata u ugljikovodične monomere kao što su etilen i propilen.
Daljnja obrada daje širi raspon monomera kao što su stiren, vinil klorid, etilen glikol, tereftalna kiselina i mnogi drugi. Ti monomeri se zatim kemijski vezuju u lance koji se nazivaju polimeri. Različite kombinacije monomera daju plastici širok raspon osobina.
Uticaj plastike na okolinu
Plastika ima mnogo vrijednih namjena. Jeftina je i izdržljiva, ali njena hemijska struktura čini ju otpornom na mnoge prirodne procese degradacije i samim time i spore razgradnje.
Jedan od globalnih problema današnjice je utjecaj, odnosno onečišćenje okoliša plastikom. Ova dva faktora su dovela do velike prisutnosti plastičnog onečišćenja u okolišu. Širom svijeta se svake minute kupuju milijuni plastičnih boca, a godišnje se iskoristi i do pet trilijuna jednokratnih plastičnih vrećica.
Gledajući sveukupno, 50% plastike koju koristimo je jednokratno iskorištena, a trećina plastične ambalaže ne uđe niti u sistem sakupljanja. Onečišćenje plastikom može ugroziti tlo, rijeke i oceane.
Živi organizmi, osobito morske životinje, mogu trpjeti štetu bilo od mehaničkih učinaka kao što su zaplitanje u plastične predmete ili problema vezanih za gutanje plastičnog otpada, ili izloženost kemikalijama iz plastike koje ometaju njihovu fiziologiju. Ljudi su također pogođeni plastičnim onečišćenjem koje može uzrokovati i poremećaje različitih hormonalnih mehanizama.
Višegodišnja istraživanja na britanskom Sveučilištu Plymouth, jednom od najvećih svjetskih centara za proučavanje efekta plastičnog otpada u morima i vodotokovima, pokazala su da je mikroplastika prisutna u trećini ribe, rakova i školjkaša koji se izlovljavaju.
Također je dokazano da i zooplankton jede mikroplastiku pogrešno je doživljavajući kao hranu. Zooplankton su sićušne životinje u morskom planktonu koji je ključan za održavanje prehrambenog lanca na Zemlji.
Onečišćene su i mnoge rijeke, i to ne samo zbog nekontroliranog bacanja plastičnog otpada, nego i zato što u vodu ulazi mikroplastika koja nastaje pri pranju u domaćinstvima.
Naime, sintetske tkanine sadrže plastična vlakna, a proizvodi za higijenu i njegu (npr. sredstva za čišćenje doma, pjene za brijanje, zubne paste, pilinzi, kupke, šamponi) nerijetko u sastavu imaju mikrozrnca plastike koja se dodaju zbog učinka eksfolijacije.
Zbog toga je u nekim zemljama (npr. Velikoj Britaniji i Švedskoj) uvedena zabrana proizvodnje kozmetike s plastičnim mikrozrncima.
Smatra se da na mikrorazini plastika može biti štetna i kada jedemo hranu koja je bila u plastičnom pakiranju te iz plastičnih boca. Premda se iz ambalaže otpuštaju vrlo male količine plastike, s vremenom se ona može nakupiti u organizmu.
Niz istraživanja pokazao je da plastika može izazvati hormonske poremećaje koji pak dovode do brojnih drugih tegoba.
Zbog svega navedenoga, u svijetu jača pokret “rethinkplastic“ (eng. promišljanje plastike) za pročišćenje naše svakidašnjice od ovog nepoželjnog umjetnog materijala. Pritom naučnici ističu da već naizgled malim promjenama možemo ostvariti veliko poboljšanje.
Kako smanjiti upotrebu plastike
- Prestanite koristiti plastične vrećice za kupovinu. Zamijenite ih platnenim torbama i mrežama od prirodnih materijala.
- Ne kupujte hranu u plastičnoj ambalaži, nego iz rinfuze.
- Ne držite hranu u plastičnim, nego u staklenim ili keramičkim posudama.
- Pri kupovini vode staklene boce bolji su izbor od plastičnih. No, najbolje bi bilo da se voda uopšte ne kupuje, nego da se uzima iz izvora ili vodovoda provjerenog kvaliteta, te da se drži u staklenim bocama.
- Izbjegavajte plastične predmete za jednokratnu uporabu poput čaša za kavu “za van“ (koje su naizgled papirnate, ali su iznutra obložene plastikom), pribora za jelo, slamki i slično. Umjesto toga, lako je nabaviti termos bocu ili trajnu šalicu s poklopcem, te pribor od ekološki prihvatljivijih materijala.
- Smanjite broj hemikalija za čišćenje doma u plastičnoj ambalaži,
- Kupujte kozmetiku i higijenske preparate bez ambalaže – sapuni, šamponi, pilinzi, zubne paste nude se i u krutom obliku, u tzv. pločicama i tabletama.
- Ekološki su prihvatljiviji i “refill“ proizvodi s mogućnošću ponovnog punjenja bočica i kutijica.
- Plastičnu četkicu i konac za zube zamijenite onima od prirodnih materijala.
- Pri opremanju doma nastojte da namještaj, sagovi i drugi predmeti ne sadrže plastiku.
- Umjesto plastičnih igračaka birajte one od prirodnih materijala, npr. drva i pamuka dobivenih bez h
- Plastični otpad uvijek odlažite u odgovarajuće kontejnere, kako bi se mogao reciklirati.
