Učenik pljunuo profesorici u kafu pa dobio ukor, njena kćerka ga ošamarila

Učenik jedne osnovne škole u Podgorici dobio je ukor jer je profesorici pljunuo u kafu, što je snimljeno telefonom i objavljeno na društvenim mrežama.

Osim spornog događaja, situaciju je usložilo i vršnjačko nasilje koje se dogodilo nakon objavljivanja tog snimka kada je profesoricina ćerka fizički nasrnula na učenika i ošamarila ga.

Ovaj slučaj vršnjačkog nasilja razmatrao je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

Sprovodeći ispitni postupak zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković je navela da se učenik neprimjereno ponio prema profesorici pljunuvši joj u kafu.

           Situaciju je dodatno usložilo snimanje i objavljivanje ovog postupka na društvenim mrežama čime se dovodi u pitanje profesionalni i lični integritet same profesorice. Ali je nemoguće zaobići pitanje iz kojeg razloga i po kojim pravilima struke, nastavnog programa i kućnog reda škole učenik za vrijeme nastave boravi van učionice i donosi kafu profesorici – primjećuje Mijušković.

Interesantno je, ističe, da se ovo pitanje nije razmatralo ni u jednom koraku koji je uprava škole po hitnom postupku sprovela u vezi sa spornim događajem.

          Sam postupak ispitivanja i utvrđivanja stepena povrede od strane učenika je u većoj mjeri formalno sproveden prema važećim propisima, ali Zaštitnik zapaža da se mišljenje razrednog starješine i psihologinje nije uzelo u obzir. Činjenica je da razredni starješina bolje poznaje svoje učenike, prilike u kojima žive, karakter, dok se mišljenje psihologa i traži u cilju dobijanja profesionalne procjene – ističe se u mišljenju Mijušković.

Učenik je zbog ovoga prvobitno bio isključen iz škole, ali je ta odluka ukinuta, pa mu je izrečen ukor.

          Ministarstvo prosvjete je u svom izjašnjenju navelo da škola prilikom odlučivanja o izricanju vaspitne mjere nije dobro procjenila uzrast učenika, činjenicu da ranije nije imao izrečene vaspitne mjere i da vaspitne mjere prije svega imaju pedagoško opravdanje. Iz tih razloga Ministarstvo prosvjete je ukinulo prvostepeno rješenje i predložilo izricanje vaspitne mjere ukor koja je srazmjerno opravdana imajući u vidu težinu neprimjerenog postupka – navodi Mijušković.

Osim spornog događaja, situaciju je usložilo i vršnjačko nasilje koje se dogodilo nakon objavljivanja spornog i neprimjerenog snimka na društvenim mrežama, na kojem učenik pljuje profesorici u kafu.

          Naime, profesoricina kćerka je fizički nasrnula na učenika. Iako je ovaj napad prijavljen upravi škole, problemom se niko nije bavio, a isti je prijavljen policiji i procesuiran sudskim putem. Iako je u pitanju izolovan slučaj između ova dva učenika, Zaštitnik podsjeća da vršnjačko nasilje često počinje u školi ili kulminira u njoj, ali smo svjedoci činjenice da nasilje među i nad djecom uveliko izlazi iz okvira školskog dvorišta – kazala je Mijušković.

Ona je, takođe, zabrinuta zbog stava prosvjetnog radnika-profesorice.

          Naime, u obraćanju kojim se profesorica, obratila Zaštitniku je između ostalog navedeno da je učenik imao visoku ocjenu iz nastavnog predmeta (vrlodobar četri) te da bi bilo logično da ukoliko ga je navodno omalovažavala i vrijeđala da ga je i ocijenom kaznila i potcijenila. Podsjećamo da se ocjenom potvrđuje/ocjenjuje stečeno i pokazano znanje učenika iz nastavnog predmeta, te da ocjene nisu sredstvo kazne ili nagrade za učenika tj. ponašanje učenika, već su ti mehanizmi predviđeni na drugi način – navodi Mijušković.

Zaštitnik ukazuje da se prosvjetni radnici prilikom obavljanja ovog odgovornog posla prije svega drže zakona i profesionalne etike i da ni u kom slučaju ne smiju sebi dozvoliti ocjenjivanje učenika vodeći se ličnom empatijom ili nekim drugim kriterijumima.

Osim toga, profesorica se u svom obraćanju osvrnula i na vršnjačko nasilje koje se dogodilo između njene ćerke (učenice škole) i učenika.

          Iako je reakcija na ovaj događaj roditeljska, Zaštitnik ne može zanemariti činjenicu da prosvetni radnik šamar ne doživljava kao nasilje već kao “običan šamar“. Ovakav stav prosvjetnog radnika je nedopustiv i Zaštitnik podsjeća da škole nisu samo obrazovne ustanove i ne smiju zanemarivati veoma važnu vaspitnu funkciju koju imaju. Upravo je učionica mjesto gdje se djeci demonstriraju mjerila vrijednosti, popagira nenasilna komunikacija i savladavaju osnovne radne i životne vještine, kroz savladavanje obaveznog nastavnog programa – ističe se u mišljenju Mijušković.

Smatra da prisutnost nasilja među djecom i tolerancija društva na ove pojave, kao i pasivnost nadležnih službi, ugrožavaju sigurnost djece, kako u okviru škole, tako i van nje.

          Pasivnost škole u vezi sa prijavljenim nasiljem ničim ne može biti opravdana i smatramo da to nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja – ističe Mijušković.

Vršnjačko nasilje, nažalost, nije rijetka pojava u našem društvu, a Mijušković brine činjenica da je ono sve učestalije u obrazovnim ustanovama, na mjestu gdje je najveći broj profilisanih stručnjaka, koji svakodnevno provode vrijeme sa djecom i prvi su koji trebaju da reaguju kako problemi ne bi eskalirali i kako bi se pomoć pružila i djetetu koje je izvršilo nasilje i onom koje nasilje trpi.

Zaštitnik smatra da je obaveza škole da preduzima sve radnje i mjere i traži pomoć drugih stručnjaka (kada god je potrebno) kako bi obezbijedila sigurno okruženje za svako dijete i pomogla djetetu koje pokazuje probleme u ponašanju ili je žrtva nasilja i kako bi pomogla i roditeljima ili ih uputila na stručne službe (u okviru socijalne i dječije zaštite), a sve u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta.

 

 

Možda vam se svidi

avatar