U Kaknju obilježen 27. juli – Dan ustanka naroda BiH

Polaganjem cvijeća na spomen-obilježja u Gradskom spomen-parku, Kraljevoj Sutjesci i Ponijerima, podsjećanjem na historijske činjenice o podizanju ustanka u Kaknju i BiH, te prigodnim obraćanjima, danas je u Kaknju obilježen 27. juli – Dan ustanka naroda BiH.

U programu kojeg su organizirali Općina Kakanj i Udruženje antifašista i boraca NOAR-a 1941-1945. općine Kakanj, u Gradskom spomen-parku prisutnima su se obratili općinski načelnik Nermin Mandra, te Ibrahim Kubura, u ime Udruženja.

“27. juli je jedan od najsvjetlijih datuma iz historije naše domovine Bosne i Hercegovine. Prvi ustanički pucanj iz 1941. godine zaslužuje posebnu pažnju jer se radi o početku pokreta golorukog i nenaoružanog naroda koji se odvažio suprotstaviti snažnoj armadi okupatora koji su porobili gotovo cijelu Evropu. U vrijeme kada su i tadašnje velike sile padale pod naletima Hitlerovih falangi, bosanski čovjek, još prije rata osiromašen, a okupacijom totalno uništen i ojađen, umjesto dodvoravanja novom režimu, život stavlja na kocku kako bi pokrenuo snažan otpor.

Pogledajte fotografije OVDJE

Ne treba zaboraviti niti druge historijske činjenice koje kazuju da se ovdašnji narodi nisu mirili sa okupacijom i zločinačkim suludim projektima širenja rasne mržnje, ugnjetavanja, porobljavanja, pljačkanja i ubijanja nevinih ljudi. Posebnu pažnju zaslužuju rezolucije iz 1941. godine kojima su muslimanski intelektualci iz tog perioda osudili ubijanje nevinih ljudi od strane okupatora i domaćih izdajnika. Mostarska rezolucija – 21. oktobra, Banjalučka – 12. novembra, Bijeljinska – 2. decembra, Tuzlanska – 11. decembra 1941. godine, svaka od njih gotovo identično osuđuje ubistva i progone naroda BiH koji su bili žrtve fašizma. Rezolucijama je tražena sigurnost života, časti,imovine i vjere. I ove rezolucije iz 1941. godine su bile veoma hrabar čin i glas protiv zločina, te svojevrstan doprinos ustanku. One imaju veliki značaj sa aspekta humanih civilizacijskih dostignuća pa im u historiografiji treba dati zasluženo mjesto, posebno zbog činjenice da su potpisnici ovih rezolucija zbog svojih stavova bili proganjani, zatvari i ubijani na okrutan način od strane zločinačke NDH.

Mi imamo razloga da budemo ponosni na sve oblike otpora fašizmu koji su se pojavili na našim prostorima. Naš ponos temeljimo na nekoliko značajki. To su herojska borba bosanskohercegovačkih antifašista koji su pružili otpor fašizmu kroz djelovanje partizanskih odreda, rezolucije intelektualaca iz 1941. godine koji su dizali svoj glas protiv zločina, aktivnosti ilegalaca koji su stvarali privid odanosti okupatorskom režimu kako bi mogli pomagati Narodnooslobodilački pokret, časna borba Armije R BiH protiv agresije u periodu 1992-1995; te duhovna uvjerenja koja se poštuju na ovim prostorima i lijep odgoj čovjeka koji se ovdje tradicijski baštini.

Naš vrijednosti sistem koji se temelji na pomenutim značajkama iznjedrio je u našem gradu i našoj domovini snažan antifašistički blok zdravorazumskih i dobronamjernih ljudi. Ova snaga snažno i učinkovito reagira na svaki pojavni oblik fašizma poput širenja predrasuda, negiranja i napada na etnički druge i drugačije, širenja govora mržnje i drugih necivilizacijskih i nečasnih radnji. Snagu ovog antifašističkog fronta čuvamo i jačamo stalnim ukazivanjem na našu slavnu antifašističku prošlost i sve časne radnje kojima su narodi BiH dizali svoj glas protiv fašizma, nacizma, velikodržavnih projekata, agresije, porobljavanja, asimiliranja i svih oblika mržnje. Sa ovakvim porukama i razmišljanjima, svim antifašistima upućujem čestitku povodom 27. jula – Dana ustanka naroda BiH”, rekao je u svome obraćanju u Gradskom spomen-parku općinski načelnik Nermin Mandra.

Uz prigodna obraćanja ukazano je i na činjenice o podizanju ustanka na području Kaknja koje bilježi historiografija.

Prvi ustanički pucanj iz Drvara zapalio je vatru ustanka širom naše zemlje. Na okupirani Drvar, noću 27. jula 1941. godine, napalo je nekoliko partizanskih jedinica koje su polako, ali sigurno, lomile žestok ustaški i domobranski otpor. Kada je na tornju Fabrike celuloze ućutkan i posljednji mitraljez Drvar je bio slobodan, a tog dana je i zvanično počeo ustanak naroda BiH. Na poziv da se pokrene ustanak odazvao se i narod kakanjskog kraja pa je u Viduši, Ponihovu, Dračiću i drugim mjestima kakanjsko-zeničkog područja došlo do prvih oružanih akcija i formiranja partizanskih jedinica koje su na području Dračića i Osretka stvorile prvu slobodnu teritoriju. Kakanj je za okupatora imao poseban značaj. Uglja je trebalo mnogo, prvenstveno za željeznicu. Zbog toga je Kakanj bio dobro čuvan. No, bez obzira na tu činjenicu, u Kaknju je posebno bio živ ilegalan rad. Ustanak kakanjskih antifašista započeo je velikim rudarskim štrajkom u ljeto 1941. godine. Štrajk koji je organiziran zbog loše ishrane rudara ubrzo je prerastao u otvoreno odupiranje okupacionoj vlasti NDH. U ovom štrajku posebno se istakao Rudi Mali koji je tada bio uhapšen. Grupom kakanjskih ustanika rukovodio je Melenta Bošnjak iz sela Bosna kod Modrinja. Ova grupa kakanjskih antifašista izvodila je akcije na području sela Viduša i Đindići, te sela prema Visokom, napadajući žandarmerijske i ustaške patrole i prikupljajući na taj način oružje za borbu. Na lijevoj obali rijeke Bosne grupa je izvodila akcije sve do polovine oktobra 1941. godine kada je prešla na desnu obalu Bosne, na teren sela Dračići i Ponihovo. Početkom oktobra 1941. godine u Kakanj je po zadatku iz Odreda „Zvijezda“ došao Omer Maslić radi intenziviranja ustanka. Omer Maslić se vrlo brzo povezao sa pojedincima koji su željeli učestvovati u ustanku, te je uspostavio vezu sa Melentom Bošnjakom i njegovim borcima koji su se nalazili u selu Dračići. U šumi „Šušnjari“ iznad Dračića tada je formirana prva partizanska četa na ovim prostorima u kojoj su, između ostalih, bili Melenta Bošnjak, Omer Maslić, Đuro Milešić, Mlađen Mišura, Luka Nedić i drugi. Ova četa odmah je napala žandarmerijsku stanicu u Perinom Hanu, zatim je izvodila akcije na imanju Kazneno-popravnog zavoda u Zenici, te na željezničkoj pruzi između Kaknja i Zenice. Neprijateljske snage koje su bile stacionirane u Zenici nekoliko puta su izvršile napade na ovu partizansku četu u Dračićima, ali nisu uspjele da je unište. Poslije ovih uspješnih odbijanja neprijateljskih napada Dračićka partizanska četa narasta na 50 boraca. Uskoro se formiraju i partizanske čete u Bijelim Vodama, Osretku, Stojanovićima, Čardaku, Kamenici, Pepelarima i na Voštanu iznad rijeke Krivaje. Od ovih četa formiran je Zenički partizanski odred na čijem su čelu bili Omer Maslić, Manojlo Popić, Todor Butina, Melenta Bošnjak i drugi. Krajem 1941. i početkom 1942. godine iz Kaknja u Zenički partizanski odred dolaze dotadašnji ilegalci Rudi Mali, Stjepan Kovačević, Stanislav Traup, Danica Mali, Iva Grubešić, Vlado Miladin i Jovo Dragić, a nešto prije njih Milovan Hrvačević, Pero Todorović , Torbica Zdravko, Avdo Iširlija i Đorđe Atanasov. Svi su oni bili u četama Zeničkog partizanskog odreda sve do četničkog puča maja 1942. godine. Više od 700 aktivnih boraca sa područja Kaknja bilo je uključeno u partizanske jedinice, mahom u Visočko-fojničkom partizanskom odredu. Ovaj broj se još više povećao tokom 1944. godine.

Comments are closed.