TRAGEDIJA U KAKNJU: Četiri porodice uzalud čekale svoje hranitelje

Kakanj je jučer bio obavijen bolom i tugom. Rudnik po kojem je ovaj gradić prepoznatljiv odnio je četiri života. Četvorica komorata stradala su kada su se na njih obrušili kamenje i zemlja. Njihove porodice, supruge, djeca, roditelji čekali su ih da se vrate iz treće smjene. Ali Muhamed Sarač, Nermin Mušija, Mijo Stojčić i Sejad Gađun nisu došli kući.

Školovali djecu

Sve vrijedni momci i radišni ljudi. Osim Sarača, svi iz ruralnih predjela u okolici Kaknja. Od rudarske plaće se kućili, hranili porodice, školovali djecu. Reporteri „Avaza“ jučer su obišli porodice nastradalih rudara.

U selu Ratanj kod Kraljeve Sutjeske otac Ilija čekao je svog sina Miju.

– Nije došao – otisnu mu se suza s lica.

Pokazuje nam malu kuću ispod ceste. Kaže, Mijo ju je izgradio, ima dvojicu sinova, a supruga je trudna pa su početkom novembra očekivali i prinovu. Htio je za svoje sinove još jednu kuću da izgradi.

– On je imao u Čapljini sve, ljudi su mu davali ključ opremljene kuće. Samo da ide dole da živi. Nije htio. Volio je svoje ognjište, htio se vratiti ovdje, da radi i živi, da njegova djeca odrastu ovdje – priča otac Ilija.

Ilija Stojčić nije dočekao sina Miju

U ovom selu Ilija je jedini živio sa svojim sinom, snahom i unucima. Kaže da će sada biti teško bez Mije.

– Mijo je bio naš zaštitnik. Radio je i borio se. Doprinosio kući, odgajao djecu da budu ljudi. A, eto, šta će sad ova djeca bez oca – pokazuje djed Ilija na unuke Mateja i Iliju koji je dobio po njemu ime.

Njih je ujak Andrija izveo iz kuće da malo šutaju loptu.

– Mama plače pa nas je ujak izveo iz kuće – kaže mali Matej i otrča za loptom.

S druge strane brda, u selu Veliki Trnovci tugom je obavijena kuća Nermina Mušije. Na vratima nas je u suzama dočekao njegov brat Almir. Nermin se zaposlio prije dvije godine. Nikada prije nije radio u rudniku.

– Pravili smo slavlje ovdje kada je dobio posao u Rudniku – kaže brat Almir.

U kući sestra Hajrija vodom polijeva njihovu majku Vahidu. Slomljena od bola doziva svog Nermina.

– Moje dijete, da si bogdo ti ovo od mene dočekao. Nema više, džaba ja gledam kroz prozor kad će on pokucati na vrata i reći: „Majka, evo ja došao.“ Pođi, dođi, uvijek pokuca, javi se i ode – priča kroz gorki plač majka Vahida.

Preveliki šok 

Njegov brat Almir kaže da je Nermin molio Boga samo da počne raditi.

– Išli smo po Hrvatskoj, Crnoj Gori, radili sezonske poslove po dva-tri mjeseca. Svašta smo prošli. Nije mogao vjerovati kada su ga zvali da počine raditi u Rudniku. Meni je bilo drago zbog njega. A sada bih volio da su mene zvali – grca u suzama Almir.

Vahida Mušija nije mogla sakriti bol

Supruga Muhameda Sarača: Džaba mi sve sad!

Muhamed Sarač je sa suprugom i kćerkom živio u gradu. On je u Rudniku mrkog uglja Kakanj radio od 2004. godine. Njegova supruga Amina i kćerka dočekale su nas jučer u njihovom stanu, ali su nas zamolile da ih ne fotografiramo. Prije naše posjete dolazili su iz Sindikata rudnika.

– Hvala im na posjeti i pomoći, ali meni je džaba sve sad! Kad ja to nemam s kim dijeliti, šta će mi i pomoć i sve kad nema mog Muhameda – kaže Amina.

Sestra Nermina Mušije Hajrija sjedi u uglu sobe i tiho plače. Gleda majku da joj ne pozli. Nermin nije imao djece, a njegova supruga je bila na spratu kuće. U trenutku naše posjete ukazivali su joj pomoć jer je od prevelikog šoka i bola izgubila svijest. 

2.000 rudara silazi u jame

5,5 miliona tona uglja godišnje se iskopa u sedam rudnika EP (Izvor: Avaz.ba)