Tog 9. oktobra prije 24 godine prestalo je kucati srce jednog od najvećih heroja odbrane BiH

Popularno

Povezano


Heroj Zaim Imamović, poginuo je na današnji dan prije 24 godine u 34. godini života na Rogojskoj gredi u vrletima Treskavice. Zaim Imamović je poginuo nekoliko dana prije prekida borbi odnosno uspostavljanja mira.

- Marketing -

Imamović je rođen 22. aprila 1961. godine, u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda, uz Drinu. Oficirsku karijeru u JNA završio je činom kapetana prve klase, koju je napustio 8. aprila 1992. kada se priključio Teritorijalnoj odbrani. Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, s činom kapetana.

Povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać, ali se “zamjenjuje” sa svojim kolegom Adilom Bešićem, također poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do početka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovaču, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Zaimova kova, pripreme i nije krio od agresora.

Sa prvim pucnjima u Foči, kreće prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Imamović se smatra jednim od najzaslužnijih za odbranu Goražda u presudnoj bici koja se odigrala u rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje upravo Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine. Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti.

– Za njega je rat bio šahovska partija, nadmudrivao se i uglavnom pobjeđivao. Nisam, nažalost, poznavao Nanića, Zajku i ostale komandante, ali za mene je Zaim Imamović naš najveći vojskovođa. Njega je i srpska strana cijenila, visoko mišljenje i danas imaju o njemu – rekao je jednom prilikom Nedim Alagić Peda, ratni komandant Rogatičke brigade.

Zaim Imamović je sa svojom vojskom odbranio svoje Goražde i Podrinje, a potom je nastavio dalje. Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašićem, Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Tada je preuzeo komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bio je bliži svom cilju, svome Goraždu. Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred vojskom Zaima Imamovića agresor je izgubio Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč.

Mezar Zaima Imamovića nalazi se u mezaristanu ispred Ali-pašine džamije, a posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine Zlatnim ljiljanom.

- Marketing -

Najnovije