Postani član

Zaslužujete ekskluzivan i kvalitetan sadržaj.

Tito u Plavom vozu na željezničkoj stanici u Kaknju

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Znamo ga više kao „Ljubu, slikara“, iako već tri decenije radi u našem Rudniku kao službenik. Prošlo je deset godina kako se „zagrijao“ za fotoamaterizmom. U proteklom periodu zabilježio je svojim aparatom niz događaja u Kaknju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

(Sjećanje na Ljubu slikara i njegovu najdražu fotografiju – tekst iz 1961.godine)

Sam je izrađivao fotografije i izlagao ih o svom trošku, u za to određenim panoima i raznoraznim izlozima.

Često njegove fotografije donosimo i u Glasu rudara. I ovog puta to činimo.

Međutim, jedan od njegovih amaterskih snimaka ostao mu je u trajnom sjećanju. Bilo je to prije sedam godina. Masa Kakanjaca nalazila se u jutarnjim satima na željezničkoj stanici.
Prolazio je predsjednik Tito sa visokim gostima iz prijateljske zemlje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Bio je tu, naravno, i Ljubomir Ćurić, sa svojim aparatom. Kad je Plavi voz stao u Kaknju, dok su hiljade Kakanjaca toplo pozdravljale visoke goste, to je on iskoristio da fotografiše.

I, poslije nekoliko sati, na povratku iz Sarajeva, Plavi voz je, ponovo, zastao u Kaknju. Opet manifestacije i izraz privrženosti rudara i ostalih prema visokim gostima.

Ljubomir Ćurić je prišao pod prozor vagona u kome se nalazio predsjednik Tito i predao mu fotografiju, koju je, u međuvremenu, jutros snimio i izradio.

Očito prijatno iznenađen, predsjednik Tito mu je u šali rekao:

Tekst se nastavlja ispod oglasa
  • A gdje je na slici i naš visoki gost?

Kakanjski fotoamater se snašao i odgovorio:

  • Pa, druže predsjedniče, tog trenutka, kada je napravljen ovaj snimak nije ga bilo na prozoru.

Predsjednik Tito se na to nasmijao i radosno otpozdravljao, dok je vozio polako odmicao.

Ako se nekad bude pisala poslijeratna hronika Kaknja, hroničari će moći kod ovog skromnog „slikara“ naći fotografije koje će poslužiti kao trajan i vrijedan dokument o nekim značajnim događajima u ovom rudarskom mjestu i tako biti otrgnuti od zaborava.

Ljubomiru Ćuriću to će biti najveća nagrada i priznanje.

(Preneseno iz: Glas rudara, broj 13, 20. decembar 1961. godine)

- Marketing -