Medicinska sestra opisala je za Sky News strašne posljedice napada na rodilište u Mariupolju 9. marta i trenutak kada su bolnicu u kojoj je radila zauzeli ruski vojnici.
Morala je reći čovjeku da mu je poginula žena
Alina Buzunar je bila prisiljena reći mužu žene koju je tražio nakon bombardiranja da je umrla, a muškarca je odvela u mrtvačnicu kako bi identificirao tijelo.
“Bio je apsolutno miran dok je nije vidio. Zato što nam je do posljednjeg govorio da to nije ona, nadao se da to nije ona. Tada je počeo jako plakati, bila je to strašna situacija”, priča Alina koja se skrivala zajedno s drugima u podrumu bolnice.
Rusi su rekli da niko ne smije otići
“Onda su došli ruski vojnici i rekli: “Lezite na pod ili ćemo početi bacati granate na vas” i tada su zauzeli bolnicu.
Razgovarali su s upravom, koja ih je zamolila da ne ometaju rad bolnice. Oni su od nas tražili da ne odemo, rekli su da će svako ko to učini biti ubijen”, opisuje Alina.
“Bilo je to napeto i stresno razdoblje. Nije mogla izaći iz bolnice pa je živjela u podrumu, spavala na sofama i stolicama uz kolege, dok su na svakom katu bila smještena po dva-tri naoružana vojnika – prvo Rusi, pa separatisti.
Oni su bili agresivni, više puta su liječnicima prijetili, a prvi kat na kojemu su ranije bili postao je vojna baza”, opisuje i dodaje da su Rusi ubrzo uselili u bolnicu čak 2000 civila iz obližnjih stambenih objekata, unatoč tome što nisu imali sredstava da ih prehrane niti osiguraju krevet.
Tenk pucao na bolnicu, svi u hodniku su poginuli
“Već je bilo jako teško jer nismo imali puno lijekova, prozori su bili razbijeni zbog eksplozija. Bilo je hladno, minus, pa su svi pacijenti bili u hodnicima.
U jednom trenutku ispred bolnice je došao tenk i počeo pucati na nju. Svi pacijenti koji su bili u hodniku kao da su bili na ulici jer su zidovi uništeni – svi su ti pacijenti umrli”, kaže Alina i dodaje da je pitala ruske vojnike zašto su pucali na bolnicu, a oni nisu mogli dati odgovor.
Alina je nekako uspjela pobjeći krajem marta, sad je u zapadnoj Ukrajini i suočava se sa psihičkom traumom.
“Kad radite, trudite se ne pokazati da se bojite. Ali sada se bojim čak i stajati kraj prozora jer kao da čekam da me snajperist upuca”, rekla je.