Aktuelno pitanje uvoza radne snage za potrebe privrede je kompleksno, odluka u kom ćemo pravcu ići, može nas odvesti u pozitivnom, ali i negativnom smjeru, kako po privredu, tako i društvo u cjelini. Važno je donositi pametne odluke jer idealnog rješenja nema. Piše: Miroslav Vukajlović, direktor agencije Spektar
Kako masovan odlazak radne snage sa ovih prostora ne posustaje, uz probleme demografske prirode, jedna od alternativa našim privrednicima je uvoz radnika iz inostranstva. Otvaranjem tržišta rada zemalja EU, direktno ili posredno, došlo je do velikog odliva radne snage sa tržišta rada BiH. Razmjere odliva su takve, da se u rekordnom roku stanje do te mjere promijenilo da je teško pronaći kandidate za mnoga upražnjena radna mjesta. Kako nemamo masovniji povratak naših građana na tržište rada, mnogi poslodavci rješenje za popunu upražnjenih radnih mjesta vide u uvozu radnika iz inostranstva.
Prednosti priliva stranih radnika mogu se ogledati na razne načine. Dolaskom stranih radnika možemo sačuvati postojeća radna mjesta koja bi bila ugrožena njihovom nepopunom. Stvaramo pretpostavku za otvaranje novih radnih mjesta dobrim izvršenjem preuzetih ugovora, koje ne bismo ostvarili bez tih radnika. Posljedično povećavamo budžetske prihode, potrošnju (dio zarađenog novca strani radnici moraju ostaviti ovdje). Regulisanim prilivom možemo nadoknaditi nedostajuća znanja, učiniti naše tržište rada konkurentnijim (atraktivnijim) za investitore.
Nedostaci su brojni kao i velika opasnost koju nosi cijeli postupak. Kako smo nerazvijeno tržište rada, zainteresovane možemo očekivati iz najsiromašnijih država svijeta (trenutno najveći interes za radom dolazi nam iz Bangladeša, Nepala, Filipina, Indije, Turske, …).
Koliko dobro smo uredili zakonodavstvo u vezi zapošljavanja strane radne snage, saznaćemo brzo, čim se pojave prvi problemi (a oni su neizbježni, npr. prilikom povreda radnika, zahtjeva za spajanjem porodica, porasta kriminaliteta uslijed nedovoljnih primanja, zahtjevima za većom integracijom u društvo,..). Treba pomenuti i kulturološke razlike koje nose probleme inkluzije u društvo. Prilivom kulturološki različitih ljudi, nepripremljenih za život u novoj sredini, odnosno radne snage koja će raditi za manje para, postoji mogućnost da dodatno potaknemo iseljavanje naših ljudi.
Poslovna zajednica u saradnji sa nadležnim institucijama, stručnjacima, treba tražiti strateška rješenja. Moramo se odrediti odakle ćemo animirati ljude za naše tržište rada, za koji vremenski period. Uređen postupak uvoza radne snage, podrazumjeva kvalitetne zakone koji regulišu radno i socijalno zbrinjavanje tih ljudi.
Svako buduće rješenje, mora zadržati i razvijati postojeće privredne aktivnosti, istovremeno ne ugrožavajući kvalitet života naših građana, koji možemo ugroziti nekontrolisanim prilivom strane radne snage.
