Sjećanje na Kemala Čelebića i period kada je Kakanj slao poruke mira koje agresor nije htio čuti

Drugu polovinu jula i početak augusta 1991. godine u Kaknju su obilježili mitinzi za mir koje su organizirali građani Kaknja. Želju za životom u miru građani su iskazivali noseći parole kroz grad i pjevajući “Hej Bosno moja” i “Ljepše zemlje ja od Bosne nemam”.

Za mir se čvrsto zalagao i tadašnji predsjednik Skupštine opštine Kakanj Kemal Čelebić, dokazani pacifista, ali i jedan od najznačajnjih kakanjskih pokretača otpora agresiji kada je postalo jasno da agresori ne žele čuti poruke mira.

Ostala je zabilježena njegova izjava za Kakanjske novine iz tog perioda:

Kemal Čelebić
Kemal Čelebić

“Očekujem miran rasplet naše ustavne i političke krize, bez obzira na oštro zveckanje oružja. A razlike i nesporazumi… Njih je uvijek bilo i bit će, s tim što se svaki konflikt može riješiti mirnim putem, uz malo tolerancije i uvažavanja objektivnih zahtjeva “druge strane”, govorio je rahmetli Kemal Čelebić.

Uz prisjećanje ne period zalaganja građana Kaknja za mir, podsjećamo i na velika djela rahmetli Kemala Čelebića zbog kojih zaslužuje da ga se sjećamo sa posebnim pijetetom i poštovanjem.

Profesora Kemala Čelebić krasila je prosvjetarska mirnoća i dostojanstvo. U najtežim vremenima za Bosnu i Kakanj obavljao je vrlo tešku ulogu prvog čovjeka Općine, u bremenitom vaktu i zemanu, u vremenu krize, ratnih okolnosti, u periodu agresivnih ataka na našu domovinu…

Trebalo je u takvim vremenima osigurati funkcionisanje vitalnih funkcija općine, pokrenuti otpor agresoru, obezbijediti funkcionisanje privrede u ratnim okolnostima kako bi se doprinijelo opstanku naše domovine, obezbijediti osnovne uslove za život narodu i hiljadama izbjeglih koji su spas potražili u Kaknju…

U takvim okolnostima, hrabro i ustrajno, prof. Kemal Čelebić ponio je, zajedno sa drugim patriotama, teško breme borbe za opstanak našeg naroda i naše domovine i uspio u toj borbi.

Pamtimo ga po velikoj ljubavi prema Kaknju i domovini Bosni i Hercegovini, njegovom ustrajnom zalaganju za mir i suživot, te po skromnosti i optimističnim obilježjima njegovog bivstvovanja na ovom prolaznom svijetu.

Njegovu prosvjetarsku mirnoću, sabur, visoke intelektualne sposobnosti, ali i veliku ljubav prema Kaknju i domovini Bosni i Hercegovini naslijedili su njegovi sinovi: Almir – diplomirani inžinjer mašinstva i uposlenik Termoelektrane Kakanj i Muamer – diplomirani ekonomista koji obavlja dužnost direktora kakanjske poslovnice IK banke, a bavi se i programiranjem i drugim poslovima u oblasti informatike.

O životnom putu Kemala Čelebića ostale su zapisane lijepe riječi koje svjedoče istinu o ovom hrabrom čovjeku.

Kakanj u duši i srcu

Van svake sumnje, zaljubljenik sam u ovo podneblje, mada i jedan od brojnih, ponajvećih nezadovoljnika njegovim stanjem, izgledom, životom i standardom ovdašnjeg stanovništva. Možda je to i bilo presudno u odluci da se prihvatim izazova koji nosi mjesto predsjednika Skupština opštine. Da ne vjerujem u bolje i više, koliko god trenutne prilike bile nepovoljne, vjerovatno ne bih bio tu gdje jesam. Uzdam se u rad, stalan rad, uzdam se u činjenicu da ovdje još uvijek ima dobrog “štofa”, stručnog i marljivog, pogotovo prirodnog, koji može izvesti Kakanj iz ponora u koji je očito zakoračio. S malo dobre volje, međusobnog uvažavanja, realnih procjena i predanog angažovanja, stvari se mogu izmijeniti. Ne preko noći. Ali u dogledno vrijeme – sasvim sigurno.

(Izjava Kemala Čelebića u Kakanjskim novinama, broj 319-320, 31. januar 1991) 

Velika ljubav prema Kaknju

Zalagat ćemo se da nas “dušebrižnici” iz velikih centara ostave na miru, a brigu o preduzećima preuzet ćemo na svoja pleća, pa kako nam bude. Ne možemo se pomiriti sa činjenicom da je Kakanj za kapital – protočna cijev!

(Izjava Kemala Čelebića u Kakanjskim novinama, broj 319-320, 31. januar 1991)

Skroman, optimističan, hrabar: “Posao načelnika je kao rijeka”

Zahvaljujem se na svemu što ste rekli o mom radu. Sve što ste rekli ne bih postigao bez vaše pune saradnje. Nemoguće je u ovom momentu ocjenjivati taj rad. Kakanj nije pod staklenim zvonom i sve što se dešavalo bilo je determinisano događajima u užem i širem okruženju. Zato tu ocjenu prepuštam objektivnim ocjenjivačima, a to su oni što će ovo vrijeme posmatrati sa distance. Posebno bih zahvalio članovima Ratnog predsjedništva jer sam sa njima prošao kroz najteža iskušenja… Pred nama je zadatak da gradimo nove staze, za grad ukupno i pojedinca prije svega. Novom načelniku želim puno sreće. Posao načelnika je kao rijeka. Tu nema počneš pa završiš. Inače bi izabrali jednog.  Završi posao i nema više načelnika.

(Izjava Kemala Čelebića na sjednici Prelaznog vijeća općine Kakanj povodom isteka mandata načelnika Općine Kakanj, mart 1996. godine).

 

Poštovanje prema porodicama šehida, ratnim vojnim invalidima, borcima…

Kakanj ima više šehida nego neke općine na liniji fronta. Kada je riječ o šehidskim porodicama, ratnim vojnim invalidima, borcima, kada se spomenu, treba ustati na noge. Moja poruka je i poruka predsjednika Alije Izetbegovića – ne trebaju očekivati pravdu, nego se moraju boriti za pravdu onako kako su se borili protiv neprijatelja.

(Izjava Kemala Čelebića, Kakanjske novine broj 16 – 17. mart/april 1996)

Hrabar i odvažan u najtežim vremenima

Analizirao sam svoj rad. Ne bih ni u jednom trenutku mijenjao ni taktiku ni način kako i šta sam realizirao.

(…) Možda bih ipak prekoračio ovlaštenja kada bi vladala glad i uveo represivne mjere na obrađivanju poljoprivrednih površina – jer nije bio gladan ko je sijao. Mi smo u jednom ratnom trenutku proizvodili pšenice za šestomjesečne potrebe Kaknja, a prema sadašnjim informacijama već je došlo do opadanja poljoprivredne proizvodnje.

(Izjava Kemala Čelebića, Kakanjske novine broj 16-17, mart/april 1996)

Press Općine Kakanj

Možda vam se svidi

Comments are closed.