Šabić: Ne smije se udovoljavati destruktivnim zahtjevima Dodika

Popularno

Povezano



Politička situacija u Bosni i Hercegovini se od ljeta ove godine ne mijenja. Blokade državnih institucija koje je pokrenuo član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i dalje su na sceni.

No, Dodik se na blokadama nije zaustavio, pa je tako krenuo u napad na državne institucije, najavljujući kako će u narednim danima Narodna skupština Republike Srpske usvojiti niz zakona kojima će srušiti one poput Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Oni koji malo duže prate politiku u ovoj zemlji znaju da je upravo Milorad Dodik najzaslužniji za formiranje navedenih institucija koje sada planira rušiti. Tako je Dodiku izmjena Krivičnog zakona BiH, kojom je zatvorski kažnjivo negiranje genocida i drugih ratnih zločina na prostoru Bosne i Hercegovine, a koje je donio bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, samo poslužila da agresivnije krene u izvršenje svojih planova. Planova koje je još prošle godine počeo intenzivno naglašavati, forsirajući u javnosti priču o tzv. mirnom razlazu.

- Marketing -

Političare najviše bole finansije

Dakle, prvi čovjek SNSD-a je u posljednja tri mjeseca potpuno zaoštrio svoju retoriku. Zaoštrio je do te mjere da čak više nema nikakvu podršku opozicionih političara iz RS-a, a koje je do sada bez ikakvih problema uvlačio na svoj teren nacionalizma. Međutim, razmjere Dodikovog političkog ludila nisu samo shvatili opozicionari iz RS-a već i građani ove zemlje, među kojima se sve više širi strah od najgoreg. Uprkos tome, predstavnici zapadnih sila, koji su prvi trebali shvatiti ozbiljnost Dodikovih namjera, očigledno još ne djeluju sinhronizirano, već imamo priliku samo čuti osude iz pojedinih zemalja. Zbog čega je za sada mlaka reakcija Evropske unije, čiju podršku ima Dodik, ko sve može i treba reagovati, samo su neke od tema o kojima smo razgovarali s eksperticom za međunarodne odnose Senadom Šelo Šabić, višom naučnom saradnicom u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.

Gospođo Šelo Šabić, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik se posljednju godinu isključivo bavio prijetnjama. Počeo je s pričom o tzv. mirnom razlazu, da bi posljednjih mjeseci krenuo u rušenje državnih institucija, te najavio formiranje entitetske vojske. Ko ga može zaustaviti?

– Međunarodna zajednica ga može sigurno zaustaviti, samo je pitanje želi li to. Apsolutno postoje snage koje su jače od Milorada Dodika, ali za sada nismo vidjeli volju međunarodne zajednice da se konfrontira jače s njim. Kad kažem konfrontira, ne mislim na nekakve nužno oružane i vojne akcije, iako smatram da bi mandat EUFOR-a trebalo ojačati u smislu slanja preventivnih dodatnih vojnih snaga raspoređenih na strateške točke – kao psihološki momenat umirenja stanovništva u Bosni i Hercegovini da ne može doći do sukoba. A drugi mehanizmi su, naravno, sankcije i uskraćivanje finansijske pomoći. To je najefikasniji način i znamo dobro da političare u BiH najviše bole finansije. Evropska unija, Svjetska banka, međunarodne finansijske institucije imaju mehanizme i mogu uskratiti sredstva koja se dodjeljuju da bi poslali poruku kako će politika Dodika, koji aktivno radi na dezintegraciji BiH, biti sankcionirana.

Američki diplomata Gabriel Escobar boravio je u BiH. Nakon sastanka s članovima Predsjedništva BiH, nije spominjao sankcije za Dodika, ali je naknadno kazao da su one na stolu, te da se odnose na pojedince. Nekoliko dana prije, EU parlamentarci pozvali su Evropsku komisiju da reaguje. Vjerujete li da će EU uvesti sankcije Dodiku i njegovim saradnicima i kako bi one mogle izgledati?

– Ne vjerujem u mogućnost da Evropska unija donese konsenzusom takvu jednu odluku. Toga je Dodik jako dobro svjestan. Znamo da cijela EU nije jedinstvena, vidjeli smo Orbana, Dodikovu posjetu Sloveniji itd. Dakle, on računa na svoje prijatelje u Uniji, ali pitanje je šta je s onima koji su kritični prema ovakvoj politici Dodika. Austrija može zamrznuti bankovne račune, oni svi imaju bankovne račune u Austriji, tako da ne mora uopšte biti odluka Unije u cjelini. Pojedine zemlje članice mogu unilateralno djelovati, a da to nije podložno konsenzusu cijele Evropske unije. Samo je pitanje žele li nešto tako napraviti ili ne.

Smatrate li da Dodik ima podršku Srbije za ovo što radi? Vučić u javnosti podržava teritorijalni integritet BiH, međutim, da li je to dovoljno?

– Mi inače imamo raskorak između službenih poruka i prakse. Naravno da se Dodik oslanja na Srbiju, kao što je uvijek i bila međusobna podrška, i on će pokušati maksimalno Srbiju uvući ili držati u zaleđu za realizaciju svojih ciljeva. Ja postavljam pitanje šta je interes Srbije? Je li interes Srbije biti uvučena, biti talac politike Dodika ili Srbija razumije širi dinamiku odnosa sa Bosnom i Hercegovinom ili širu dinamiku političkih odnosa u Republici Srpskoj? Ako isključivo igra na kartu Dodika, onda je moje pitanje zašto i s kojim ciljem? U tom slučaju je situacija drugačija nego što je Beograd želi zvanično predstaviti. Ja još uvijek ostavljam prostora da se Srbija jasno izjasni je li njezin interes podržavanje destruktivne politike Dodika.

Kako vidite ulogu Rusije u ovoj priči? Protiv su visokog predstavnika u BiH iako su svjesni da nisu ispunjeni uslovi za njegov odlazak. Da li je Rusija išta dobila time što visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nije pročitao svoj izvještaj u UN-u?

– Pravno nisu, politički jesu. Politički su ga oslabili, jer se po prvi put visoki predstavnik nije mogao obratiti u Vijeću sigurnosti UN-a i to je višegodišnja politika Rusije s ciljem zatvaranja Ureda visokog predstavnika. To Rusija sama ne može odlučiti, kao što je u ovom slučaju iskoristila tu trgovinu za produženje mandata EUFOR-a kako bi oslabila visokog predstavnika. Igra je potpuno jasna, nije se ništa posebno desilo ovaj mjesec, niti ove godine, ovo sve traje već godinama. S druge strane, pitanje je što su države zapadne demokracije spremne napraviti da Rusija ne bi realizirala svoje ciljeve. Dakle, je li im svejedno ili nije?

Smirivanje nasilnika

Sljedeći novembar će relativno brzo doći i nadamo se da će doći u miru, ako se postavi pitanje produženja mandata EUFOR-a, pitanje je hoće li Rusija tražiti još nešto više. Cijela je povijest 20. vijeka u Evropi bila tragična sa dva svjetska rata. Sjetite se Drugog svjetskog rata, Hitlera i politike appeasementa, gdje su zapadne države pokušavale održati mir na način da nasilnika smire tako što mu daju sve ono što on traži. To se u prošlosti nije pokazalo kao dobra politika i mislim da smo tu lekciju trebali naučiti i da takve greške ne bi trebali ponavljati. Rusija tu potpuno igra na kartu politike Milorada Dodika i tu nema ništa novo, pitanje je samo što će učiniti strana koja ne podržava takvu vrstu ciljeva? Hoće li Dodika smirivati tako da udovoljava njegovim nepromišljenim i destruktivnim zahtjevima, da mu daje sve više i više ili će reći: “Dosta, narušavaš mir, ugrožavaš temelje države, praviš problem i svojim građanima i nama. Imamo instrumente kako te zaustaviti u daljnjem ugrožavanju mira u BiH i te instrumente ćemo upotrijebiti”.

Kako su Vam izgledali posljednji sinhronizirani sastanci Milanović-Dodik i Vučić-Čović?

– Nakon tih sastanaka ništa se posebno nije saznalo osim da se razgovaralo o izmjenama Izbornog zakona BiH. Važno je naglasiti da, uz sav pritisak koji dolazi sa strane, u konačnici, kakav god se prijedlog zakona donese, on mora proći Parlamentarnu skupštinu BiH. Dakle, u konačnici se stvari opet moraju završiti u Bosni i Hercegovini, tako da ovo asistiranje sa strane samo nepotrebno otežava unutrašnje procese u BiH.

Priča o izmjenama Izbornog zakona BiH ponovo se aktualizirala. Koliko ima smisla da Hrvatska kao članica Evropske unije insistira na tzv. legitimnom predstavljanju, a da se pri tome ne spominju presude Evropskog suda za ljudska prava?

– Smatram da je nemoguće napraviti izmjene Izbornog zakona BiH koje neće inkorporirati presude Evropskog suda za ljudska prava. Niko ne osporava činjenicu da mnoge zakone u BiH treba mijenjati, uključujući i pomenuti Izborni zakon, ali on mora inkorporirati zahtjeve svih drugih. To mora biti zakon koji je sveobuhvatan, a ne parcijalan. Ne postoji način da vi kroz izmjene zadovoljite samo partikularne ciljeve, ko god to bio, a ne uzmete u obzir interese drugih koji također trebaju po tom zakonu funkcionirati. Dakle, nema djelimičnih izmjena Izbornog zakona osim, naravno, ako se ne desi neko čudo ili međunarodna zajednica prisili na neki način zastupnike u Parlamentarnoj skupštini da prihvate takva nakaradna rješenja.

O neriješenim pitanjima između BiH i Hrvatske više niko i ne govori, samo se gomilaju nova, poput Trgovske gore. Da li je realno očekivati rješenje nekih spornih pitanja?

– Mislim da nije. Ako pod spornim pitanjima mislite na pitanje granica, to je nešto za što u ovom trenutku nema političke volje niti snage da bi se iznijelo na dnevni red. Evo, Hrvatska i Slovenija su članice Evropske unije pa ne uspijevaju riješiti jedino ključno bilateralno pitanje. Mislim da ćemo još dugo čekati da to dođe na dnevni red. Meni je žao, ja bih voljela da ove generacije političara rješavaju stvari tako da ne ostavljaju to u naslijeđe budućim generacijama, ali mislim da nije sada politički trenutak za to.

- Marketing -

Najnovije