Quisling

Vidkun Quisling je rođen 1887. godine u Norveškoj. Još kao mali zanimao se za metafiziku i religiju. Išao je čak toliko daleko da je osnovao i vlastitu religiju koju je nazvao „ Univerzalizam“.

Kasnije je osnovao svoju političku partiju nazvanu „ Narodni savez“. Bila je to mala politička partija sa malim brojem sljedbenika, a kao politički srodnu stranku, pomagali su je njemački nacisti. Quisling će im se za to odužiti pri invaziji na Norvešku, jer će njegova stranka biti „ peta kolona“ pri napadu Njemačke na Norvešku. Otvoreno je prihvatao pronacističke stavove. Vidkun Quisling je osuđen na smrt strijeljanjem. Quislingovo ime je postalo sinonim izdajništva i saradnje sa neprijateljem širom svijeta, ne samo u Norveškoj.

Derivat Quisling se primjenjuje na građanina koji pomaže neprijatelju i općenito na svakog izdajnika. U isto vrijeme kad i Quisling, u Norveškoj je živio i radio pisac Knut Hamsun. Bio je dobar, nadahnut pisac i 1920. godine je dobio Nobelovu nagradu za književnost. To je bilo priznanje da je zaista dobar pisac, no i bez toga je bio najpopularniji pisac u Norveškoj. Postao je član Quislingove stranke i javno podržao istog. To je bio sav njegov grijeh. Nije učestvovao u borbama i nije ništa drugo uradio. Unatoč tome, Norveški sud ga je osudio nakon rata na zatvorsku kaznu, koja je zbog nedostatka dokaza preinačena na kućni pritvor.

No, u ovom slučaju je važnije kako je reagovala javnost. Nekoliko godina su Norvežani skupljali knjige Knuta Hamsuna – nobelovca i spaljivali ih pred njegovom kućom. Kad je počela agresija na BiH, pitao sam se šta radi beogradska javnost, njihovi intelektualci, novinari i svi pravdoljubivi ljudi? Zašto ne dignu svoj glas? Zaprepastila me je i činjenica da su u Bijeljini formirali brigadu „ Meša Selimović“ isključivo od Bošnjaka, koji su skupa sa četnicima napadali Maglaj, Tešanj i neke druge gradove. Ovih dana, kad se otkopava jedna od najvećih grobnica Bošnjaka „ Tomašica“, svjedoci smo sinhronizovanih napada na Šemsudina Mehmedovića iz Tešnja. Opet, Quislinzi trče dojučerašnjim dželatima da prodaju „informacije“. Ti isti ljudi nude Mehmedoviću „uslugu“ da povuku lažni iskaz za određenu svotu novca. Uvijek je bilo Quislinga i uvijek će ih i biti.

Mene čude kao čovjeka dvije stvari. Nema Norvežana da spale knjige pisca i nema osude javnosti za Quislinga. Politički se možemo slagati ili ne, ali moramo znati da je na kraju obraz i čast sve što nam ostaje. Kažu ljudi da kad su htjeli spaliti Ibrahima a.s., jedna golubica je u kljunu nosila kapljicu vode da gasi lomaču. Rekli su joj da je to ludost i da ne može sa tom kapljicom ugasiti vatru. Njen odgovor je pouka za sve nas:„ Znam da ne mogu ugasiti vatru, ali želim da se zna na čijoj sam strani“. Eh, isto tako i ja znam da svojim pisanjem ne mogu zaustaviti lomaču mržnje na kojoj spaljuju Mehmedovića, ali hoću da budem javno na strani istine i pravde.

Želim da se sutra mogu pogledati u ogledalo bez stida. Kada me sutra djeca budu pitala:„Šta si ti uradio“?, da mogu reći bio sam na pravoj strani. Mislim da je došlo vrijeme da bez obzira na različita politička ubjeđenja, naše stalne svađe i razmirice, budemo ljudi. Zbog toga se nadam da ćemo svi odabrati stranke po svojoj savjesti.

Ostajte nam živi i zdravi.

Comments are closed.