Nisam tjeo, i to, skupšinu, samo da ti pojasnim – sačekaj! Svak to zna, malo se bavite tim istraživačima tim novinarskim, dalala me, međeđa usluga samo…
Ovo su riječi jednog predsjednika novopečene stranke čije ime je ugravirao u njen naziv, a koji svaki javni nastup iskorištava kako bi kazao da želi mlade i obrazovane ljude koji će voditi državu dok drugi predsjednici rade samo za sebe.
Nije baš jasno kako će čovjek kojem rečenice rijetko nemaju završetak ili završavaju na „i ovo“, „i to“ ili „i ovo ono“ okupiti mlade i obrazovane ljude kad i sami kao pametni vide da vrh stranke nije, ako ništa, neformalno obrazovan za javni nastup jer predstavlja određeni broj glasača i potencijalno tu mladu osobu.
Kako će mladi ljudi vidjeti razliku u tom „wannabe revolucionaru“ kada javno u TV emisiji priznaje kako naređuje za koga će se glasati, svaki natpis na predizbornim rekvizitima nosi njegovo ime, a nekoliko minuta kasnije članove drugih političkih opcija naziva papcima i strankom koju vodi jedna porodica ili čovjek.
Opravdano je zapitati se, da li kada govori o drugim zapravo govori o samome sebi?
No, minijaturnom opusu riječi politički izlizanom čovjeku, koji želi da postane državnik i vođa, dodatno na primitivne nastupe šlag na tortu je tzv. grananje rukama, što je slika i prilika rasprave na nivou seoskog rješavanja nejasnoća oko međe. Ako takav nastup ne privlači obrazovane ljude, kakve da?
PREDIZBORNI SKUP U BRNJICU UZBRUKAO JAVNOST
Slijedeće rečenice povezane su sa primitivnim nastupom i djelovanjem aktivista.
Politički subjekti u toku predizborne kampanje promoviraju svoje izborne programe na načine koji žele a koji su u okvirima izbornog zakona. Jedni smatraju da im je potrebno što više plakata kako bi pridobili glasače, drugi ulaganjem u kampanje društvenih mreža dok ima i onih koji ne potcjenjivajući narod direktno komuniciraju sa mještanima i upoznaju se sa njihovim svakodnevnim problemima.
U mjestu Brnjic kod Kaknja održan je predizborni skup Općinske organizacije SDA Kakanj koji je obilježen manjim incidentom od strane pojedinaca. Kako smo lično pratili taj skup, poznati su nam stvarni detalji događaja.
U toku predizbornog skupa obraćalo se okupljenim mještanima više kandidata, no kada je nosilac liste izlagao došlo je do blago rečeno „upada“ aktivista iz druge političke stranke odjeveni u majice sa stranačkim obilježjima.
Necivilizovano, povišenim tonom, pokretima koji ukazuju na prijetnje članovima SDA, upućivali su pitanja na koja su odmah, na isti način, odgovarali kako je njima odgovaralo pred prisutnim. Kako je skup ranije najavljen prema zakonskim procedurama na istom su prisustvovali policijski službenici koji su po, opet, zakonskim procedurama morali udaljiti devijantne osobe i eventualno ukoliko postoji osnov adekvatno sankcionsiati.
Dan kasnije stranka koja je organizirala skup objavila je saopćenje i iz svog ugla pojasnila šta se događalo što danas nećemo prenositi. Ali se opravdano pitamo da li se anarhijom pokušava napraviti apsolutna monarhija?
Pitanje za promišljanje je i zašto članovi jednog političkog subjekta ne dozvoljavaju da se, kako i zakon nalaže, program drugog predstavi javnosti a svoj „program“ kreiraju na takvim incidentima?