Poziv svim kakanjskim zaljubljenicima u nogomet: Pomozimo “Rudaru”

Sve kakanjske zaljubljenike u nogomet pozivamo da bezrezervno podrže FK “Rudar” Kakanj u aktuelnom kriznom periodu kada ovaj klub bogate višedecenijske tradicije zaista treba pomoć svih onih koji vole kakanjski zavičaj.

Uprava “Rudara” je pokrenula kampanju kako bi se izašlo iz teške situacije.

Pomoći “Rudaru” se može, između ostalog, i kroz kupovinu godišnjih ulaznica za utakmice FK “Rudar” po cijeni od 30 KM za građane, 20 KM za navijače i 15 KM za penzionere.

Podsjećamo na nekoliko detalja iz bogate historije FK “Rudar” Kakanj:

Listajući albume najljepših kakanjskih fudbalskih uspomena, nailazimo na 17. august 1958. godine. Trenutak kada se prvi put Druga savezna liga uselila i u naš rudarski gradić i kraj.

P1040211

Taj trenutak za nezaborav izborili su: Izet Džafić, Anton Duvnjak, Predrag Spasojević, Zijah Prežić, Salem Merdanović, Srećko Šimunac, Vitomir Đurđević, Toma Miškulin, Ivan Hornung, Zoran Bešlić i Alojz Šimunac. Iako je prošlo puno godina od ovog nezaboravnog i neponovljivog događaja, Predrag Spasojević, jedan od učesnika ove utakmice, još uvijek, nosi neizbrisive uspomene i sjećanja.

-Pobjedom nad favoriziranom  ekipom Zenice i ulaskom u Drugu ligu, mi smo priredili prvorazredno iznenađenje. Međutim, treba imati u vidu činjenicu, da smo, zaista, imali jak sastav, predvođeni jednim izuzetnim asom, Ivanom Hornungom, legendom kakanjskog fudbala. Mnogima i danas nije jasno kako smo mogli savladati Zenicu (današnji Čelik) i prije njih ući u savezni rang takmičenja. Pobijedila je, međutim, naša velika upornost, fanatična borbenost (—)  – s ponosom ističe Predrag Spasojević.

Na ovoj utakmici on je imao „zadatak“ da „ukroti“ opasnog Bašića. I to je obavio više nego uspješno. U ostalom, kao i na drugim utakmicama, u kojima se isticao zalaganjem i borbenošću, Predrag Spasojević je igrao na poziciji lijevog beka. Imao je ono, što svaki bek mora imati ( u svim sistemima i vremenima ) žustrinu, neustrašivost, okretnost, ali i prodornost.

(—) Njegova fudbalska karijera bila je kratka, ali uspješna. Počeo je u onoj sjajnoj generaciji podmlatka, zajedno sa Džafićem, Šimuncem, Bešlićem, Đurđevićem, Vidovićem i Vranićem, koju je amaterski vodio Rade Jovanović, takođe bivši fudbaler Rudara. Svi skupa su debitovali za prvi tim na utakmici sa Špartom u Belom Manastiru, u decembru 1953. godine. Od tada, pa sve do kraja 1961. godine, kada je prestao sa aktivnim igranjem, broj tri na „zeleno-crnom“ dresu bio je rezervisan za Predraga Spasojevića.

(Kakanjske novine, broj 123, 16. decembar 1983. godine)

Legendarni “Stari”

P1040213

Ivan Hornung je rođen 1919. godine kod Bijeljine. Karijeru je započeo u Nogometnom klubu Solvaj, u Lukavcu kod Tuzle, gdje je u Fabrici sode učio bravarski zanat, a nakon toga je nastupao za NK “Skakavac” Zagreb. Imao je sve predispozicije da se razvije u velikog asa, ali ga je početak Drugog svjetskog rata omeo u napredovanju. Pravi sportski uspon Hornung doživljava nakon oslobođenja dolaskom u Kakanj. U naš grad je došao na nagovor prijatelja, također nogometaša, Egona Jenka. Tada počinje i uspon Rudara, pa imena Hornung i FK “Rudar” Kakanj ostaju neodvojiva sljedeći četvrt vijeka.

Igrao je Stari, kako su ga svi ovdje zvali, valjda zbog sijede kose, u svim fudbalskim rangovima i na mnogim terenima. Ime Rudara pronio je širom BiH, pa i širom bivše Jugoslavije.

Godine 1950. nastupio je i za reprezentaciju BiH u susretu protiv Makedonije kada je dao četiri od pet golova.

Svojim igrama i trenerskim radom zaslužio je da se kaže da je jedan je od najzaslužnijih za ulazak Rudara u Drugu saveznu ligu 1958. godine.

Bio je svestrani sportista, a kao odbojkaš i fudbaler bio je igrač vanserijskog kova. Iako je imao ponuda da pređe u veći odbojkaški i fudbalski klub ostao je vjeran Rudaru i Kaknju.

Rudnik i Kakanj su bili sinonim, zbog velikog doprinosa u obnovi i izgradnji zemlje, a Ivan Hornung je kao specijalista-bravar, radeći u Lampari Rudnika, sa svojim primjerenim radom i inovacijama na preradi i osposobljavanju rudarskih lampi, tih teških postratnih godina dao značajan doprinos.

Nakon više od 15 godina igranja i treniranja u Rudaru, Stari je otišao 1961. godine u Banoviće gdje je sportsku karijeru završio kao trener Budućnosti, gdje je okončao i svoj životni vijek 1985. godine. Njegovi saigrači iz Rudara ga nisu zaboravili, obilazili su ga tokom bolesti, pojedinačno i kolektivno, a zajedno su otišli i na posljednji ispraćaj svoga prijatelja i učitelja.

Nakon teške bolesti Stari je preminuo 6. marta 1985. godine u 66. godini života. Sahranjen je dan poslije u Banovićima.

Na posljednjem ispraćaju u Banovićima, gdje je Stari stekao penziju, govorio je njegov saigrač Rade Jovanović, a sahrani je prisustvovala i grupa njegovih saigrača iz nekoliko generacija Rudara.

Koliko je ostao u srcima Kakanjaca, govori i podatak da jedan od njegovih učenika iz Kaknja, na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu, svojevremeno odbranio diplomski rad o temi: Život i rad Ivana Hornunga”.

Ivan Hornung Stari je bio fudbaler i fudbalski trener, ali i svestrana sportska i društvena ličnost, vrstan odbojkaš, kuglaš i gimnastičar.

Prilikom proslave 70 godina fudbalskog sporta u BiH dobio je veliko priznanje – Zlatnu značku.

Svojim životnim djelom ušao je u historiju Kaknja i kakanjskog fudbala.

Rudar-Kozara

Detalj sa utakmice FK “Rudar” – FK “Kozara”, ovu utakmicu koja je odigrana 1984. godine prenosila je TV Sarajevo  (Press Općine Kakanj)

Možda vam se svidi

Comments are closed.