Potresna ispovijest oca otete djevojčice: Moju kćerku su otmičari opili sedativima!

Damir Prenković, otac djevojčice M. P. koju su otmičari u Ulici braće Jerković 227 oteli iz majčinog naručja, kaže za Blic da su njegovu kćerku kidnaperi opili sedativima. On je srećan što je na kraju sve dobro ispalo, ali da je užas kroz koji je njegova porodica prošla vidljiv na njegovom licu.

– Sve je počelo kada se Mirjana vraćala iz prodavnice držeći dijete u rukama, a onda joj je otmičar prišao s leđa. Komšija koji je cijelu otmicu gledao s prozora petog sprata rekao je da je prvo pomislio da ti ljudi planiraju da je opljačkaju jer su joj se neprirodno približavali, a onda ju je muškarac gurnuo i oteo našu kćerku. U tom momentu, ja sam bio na poslu na Novom Beogradu – rekao je Damir.

Ubrzo ga je Mirjana nazvala telefonom i rekla kako su joj oteli dijete.

– Odsjekao sam se od straha i ne znam za koliko sam bio kod kuće. Zvao sam ljude koji bi mogli da mi pomognu jer sam znao da je svaki momenat bitan – kaže Damir i dodaje:

– Lupao sam glavu pitanjem zašto to da se desi baš nama, ta li je sa mojom kćerkom. Kada sam stigao na ulici je bila moja supruga i ljudi iz kraja.

Minuti koji su tada prolazili su za njih trajali kao dani, a policija im je postavila milion pitanja kako bi mogli da utvrde motiv, ali šta je bilo tim ljudima i zašto su baš njihovu kćerku oteli, to nikako nisu mogli da shvate.

– Srećom, Mirjana je primijetila sivi automobil u kojem su stvari bile razbacane, pa je izgledalo kao da su oni tu spavali i te podatke je odmah dala policiji. Ja sam dao sliku na kojoj je u istoj jakni i čizmama koje je na sebi imala u momentu otmice – nastavlja svoju priču Damir i dodaje:

– Oko 13.30 sati svim policajcima su počeli da zvone telefoni, i znao sam da imaju neki trag. Pola sata kasnije, policija je već bila s njom. Jedan me je pozvao i dao telefon kćerki, i odmah smo krenuli za Šimanovce pod rotacijom, a niko još uvijek nije bio siguran da je to ona. Na pola puta mi je stigla slika. Ljubio sam je i plakao.

Kako kaže, Damir se u tim momentima ponovo rodio. Svi su ga smirivali i govorili da pred njom mora da bude priseban. Kada su stigli, izašao je iz automobila i prišao “BMW“-u. Ona je sjedila u dječijem sjedištu i pružila svoje ručice ka njemu.

– Uzeo sam je u naručje i više je nisam ispuštao. Primijetio sam da ne reaguje uobičajeno, zbog čega i sumnja da su joj otmičari dali neki sedativ. Tepao sam joj, ai nije reagovala, nijednu riječ nije izgovorila, kao da je bila dezorijentisana. Kada smo došli u beogradsku policiju, nije dala da je presvučemo. Vrištala je – kazao je Damir, pa nastavio:

– Došla je i Mirjana, koju su ljekari Hitne pomoći zbog povrede ruke vodili u Urgentni centar. Kćerka nije reagovala ni kada je vidjela nju, pa sam je odveo na Institut za majku i dijete. Tu su je pregledali i pedijatar, hirurg i ginekolog. Nema nikakvih povreda, nema ubode. Rađena je toksikologija, ali će rezultati biti sutra.

Nakon pregleda, Damir se sa kćerkicom vratio u policiju gdje je njegova supruga Mirjana ostala kako bi dala izjavu i identifikovala otmičare. Jedan od policajaca im je rekao da toliko zlo u nečijim očima, kao što je bilo u očima tog muškarca, nikada do sada nije vidio. Ostali su do dugo u noć u policiji gdje je Mirjana pomogla da neke papire prevedu sa francuskog na srpski.

– Prespavali smo noć svi zajedno u jednom krevetu. Došli su i Mirjanini roditelji iz Valjeva, a prvo smo se svo troje ljubili pola sata. Kćerka se vratila u staru formu, ali sam se ja probudio oko dva u noći i nisam više mogao da spavam. Stalno sam razmišljao o tome šta je sve moglo da se desi. Mogli su da je bace, da naprave udes, ali neću više o tome. Ujutru smo se igrali i jurli po stanu – ovim riječima je završio svoju životnu dramu Damir Prenković, piše “Blic“.

Možda vam se svidi

Comments are closed.