Ponavlja se Monacova bajka: Te godine smo svi navijali za njih

0

Monaco je s dvije pobjede eliminirao Borussiju Dortmund i elegantno se plasirao tamo gdje ga nije bilo punih 13 godina.Prije dvije godine klub iz Kneževine ispao je u četvrtfinalu od kasnijeg finalista Juventusa, kojeg može izvući kao suparnika u ždrijebu ovog petka. Sada su uspjeli otići korak dalje i približiti se senzacionalnom rezultatu iz sezone 2003./2004., kada su izgubili finale Lige prvaka od Porta na čijoj je klupi bio Jose Mourinho.Bila je to momčad čije smo partije u početku pratili iz čiste znatiželje jer im je u napadu neizostavan bio Dado Pršo, u to vrijeme i najbolji i najomiljeniji hrvatski nogometni reprezentativac. Kasnije, interes za Monacom se povećao nakon odličnih igara, među kojima je posebno odjeknula nevjerojatna pobjeda 8:3 protiv (tada također moćnog) Deportiva.

Noć kad je svijet upoznao Dadu Pršu

Pršo je zabio četiri gola i tog 5. studenog 2003., na svoj 29. rođendan, se definitivno etablirao kao napadač velike klase.


Monaco – Deportivo 8-3 Highlights (05.11… by doriangrayy

Nakon što su u skupini osvojili prvo mjesto ispred Deportiva, PSV-a i AEK-a iz Atene, u osmini finala čekao ih je Lokomotiv Moskva. Poslije 60 minuta prve utakmice u Moskvi mirisalo je na eliminaciju jer su Rusi imali dva gola viška, ali onda je gol nade zabio Fernando Morientes, a u uzvratu Pršo zabio za dovoljnih 1:0 i prolaz na temelju gola u gostima među osam najboljih.

Tamo ih je čekao Real Madrid i strašni Los Galacticosi. Iznenađujuće su vodili na poluvremenu prvog dvoboja na Santiago Bernabeuu da bi Kraljevski klub za pola sata golovima Helguere, Zidanea, Figa i Ronalda (pravog Ronalda, Brazilca) došao do visokog vodstva. Opet se tada ukazuje Morientes i postavlja konačnih 4:2. Zanimljivo, Morientes je te sezone igrao za Monaco na posudbi upravo iz Reala u kojem nije htio pristati na malu minutažu pored nedodirljivih Raula i Ronalda.

Nokautirali Los Galacticose, a onda i Abramovičev Chelsea

Kad je u Monte Carlu Raul zabio, malo tko je očekivao da bi se Monaco mogao vratiti. Ali, dogodilo se – Ludovic Giuly u završnici prvog dijela poravnava, a u nastavku on i Morientes postižu po još jedan gol i opet Monaco ide dalje na temelji više postignutih pogodaka u gostima, baš kao i protiv Lokomotiva.

Jaroslav Plašil i Ronaldo (Foto: AFP)

Ono što je uslijedilo, bio je totalni sudar svjetova. Na jednoj strani simpatični Monaco, sastavljen od mahom jeftinih prvotimaca, dosta anonimaca na europskoj nogometnoj mapi i nekolicinom posuđenih igrača, a na drugoj Chelsea kojeg je na početku te sezone kupio ruski milijarder Roman Abramovič.

Pršo je zabio za vodstvo Monaca, Hernan Crespo brzo izjednačio, ali u posljednjih 15-ak minuta dva kapitalna gola prednosti za londonski uzvrat donose Morientes i Shabani Nonda. U 44. minuti utakmice na Stamford Bridgeu Frank Lampard je zabio za 2:0 i Chelsea je u tom trenutku bio u finalu, ali samo na nekoliko minuta, jer jedan od onih posuđenih koje smo spomenuli – Hugo Ibarra – duboko u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena smanjuje, a Morientes u 60. minuti postiže pogodak koji Monaco vodi u finale.

U Gelsenkirchenu protiv Mourinhovog Porta Monaco nije imao šanse – završilo je 0:3, ali je sami plasman u to finale ostao najveći uspjeh u povijesti Monaca. Uspjeh kojeg sada imaju priliku ponoviti.

Pakleni napadački tandem i čudesna krila

Tko su osim Dade Prše bili glavni junaci te priče? Svakako Fernando Morientes, čovjek koji je u Ligi prvaka te sezone zabio više golova od Prše (Morientes, Pršo 7).

Fernando Morientes (Foto: AFP)

Osim napadačkog tandema, Monaco, koji je najčešće igrao u klasičnih 4-4-2, imao je tad i čudesna krila. Ludovic Giuly na desnom i Jerome Rothen na lijevom, bili su nezadrživi i centaršutevima su hranili Pršu i Morientesa. Rothen je uz Deca (obojica po 6) bio prvi asistent Lige prvaka, a Giuly je sezonu završio s po četiri gola i asistencije.

Trener Didier Deschamps u srcu veznog reda najčešće je koristio grčko-argentinski dvojac velikih trkačkih kapaciteta (Akis ZikosLucas Bernardi). Na golu je bio Flavio Roma, a obranu je, kad god su svi bili spremni, izgledala ovako: na desnom beku Hugo Ibarra, stoperi Julien Rodriguez i Gael Givet, a na lijevom beku Patrice Evra.

Uoči finalne utakmice Deschamps je odlučio promijeniti formaciju i pojačati vezni red, a kolateralna “žrtva” te odluke bio je Pršo koji je ispao iz početnih 11 i preselio na klupu (u prvi sastav upao je Edouard Cisse). U 23. minuti Pršo je ipak ušao, nakon što se ozlijedio Giuly što je bio težak udarac za Monaco. Mourinhove trupe su postigle tri gola i odnijeli ušati trofej kojem je Monaco ponovno blizu, na dva mala, a tako velika koraka.

(Izvor: Gol.hr/Foto: AFP)

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Ne slažeš se? Komentariši

avatar
wpDiscuz