Polovnjak – Hyundai i20 (2008-2015): Cijena nema veze s kvalitetom

Mada mu vrijednost pada brzo i nezadrživo, ona nema nikakve veze sa njegovim kvalitetom. Hyundai i20 je jedan od onih automobila koji će vam se rijetko svidjeti na prvi pogled, ali kada ih jednom kupite, teško ćete ih se riješiti.

Kada vam jedan automobilski klub poput njemačkog ADAC-a kao mane navede komplikovan sistem obaranja naslona zadnjih sjedišta, prekratka kratka svjetla, veliki pad vrijednosti i visoke troškove redovnog održavanja, onda vam u dobroj mjeri može biti jasno o kakvom automobilu je riječ. Isti taj ADAC kod i20-ke pohvaljuje bogatu osnovnu opremu, visok nivo sigurnosti, te komfornu i lako pristupačnu kabinu. Osim u ADAC-ovim, i20 je veoma rijetko zabilježen i u statistikama TÜV-a, odnosno Dekre, što najbolje svjedoči o njegovoj pouzdanosti, mada bi zlobnici rekli i malobrojnosti na evropskim, prije svega njemačkim cestama. Da nisu u pravu najbolje svjedoči činjenica da se na najvećoj njemačkoj online automobilskoj tržinici mobile.de danas možete naći 4.700 Hyundaija i20 i oko 30.000 Volkswagen Pola, koji je čistokrvni njemački proizvod i prodaje se već nekoliko decenija. Autor: Oslobodjenje.ba

Duga garancija

Od 2008. do 2010. godine Hyundai je na i20 davao garanciju od tri godine, a nakon toga ona je povećana na pet godina. U praksi to znači da modeli kupljeni nakon 2010.  tek sada izlaze iz garancije i da su sigurno bolje održavani. Mnogi od onih starijih su već izašli izvan ovlaštenih servisa i dohvatili se jeftinijih kineskih dijelova, pa oprez pri njihovoj kupovini treba biti dvostruko veći. Hyundai i20 nema generalnih mana, mada su zabilježni sporadični slučajevi problema sa korozijom na ivičnim dijelovima karoserije. Većina njegovih vlasnika nije zadovoljna dizajnom i činjenicom da izgleda kao korejska vezija Opel Corse. Kao nedostak se navodi i nepostojanje intervalnog režima rada brisača. Unutrašnjost je krajnje jednostavna, plastična, trajna i izdržljiva, ali nije imuna na čudne škriputave zvukove. Najveći nedostaci su brisanje laka sa svjetlih površina i vidljiva trošenja upravljača. Plavičasto osvjetljenje instrumenata nije po volji mnogima, ali rijetko kad otkazuje poslušnost, kao uostalom i većina električnih i elektronskih komponenti. Najslabije tačke na vješanju su gumeni prigušujući blokovi i amortizeri. Na ručnim mjenjačima su zabilježeni otkazi sinkrona. Gotovo svi od sedam ponuđenih agregata su se dokazali kao ekonomični, a preporuku zaslužuje 1.2-litarski benzinac, za čiji pogon se koristi lanac. Početni 1.1 i 1.4 CRDi dizelaši su uzorno ekonomični, dok je veći 1.6-litarski sa 116 KS prava “zvijer” u 1.200 kg teškom automobilu. Najjači agregat je 1.6 benzinac sa 126 KS.

+ Serijska oprema, prostrana i udobna kabina, sigurnosna oprema, garancija, ekonomični motori, početni benzinac s lancem

– Imidž, veliki pad vrijednosti, neoriginalan dizajn, sličnost sa Opel Corsom, troškovi redovnog održavanja pod garancijom

MOTORI:

Benzinci: 1.2 (78/86 KS), 1.4 (101 KS), 1.6 (126 KS)

Dizelaši: 1.1 CRDi (75 KS), 1.4 CRDi (90 KS), 1.6 CRDi (116 KS)

Možda vam se svidi

Comments are closed.