Politika (ni)je za pristojne i poštene

Bliže se izbori i nemali broj Bosanaca i Hercegovaca će na stranačke liste. Na lokalnim izborima prije dvije godine bilo je više od 30.000 prijavljenih, što nezavisnih, što kroz neku od nekoliko desetina stranaka.

No, nije rijetkost čuti mišljenje pa i od umnih ljudi, posebno ovih dana, da je politika prljav posao. Posebno je takvo mišljenje rašireno među mladim ljudima i onima koji se politikom dosada nisu bavili. Većina političara ima loš imidž u javnosti, a kao „djelatnost“ politika nije na cijeni.

Nisu rijetki ni najviši zvaničnici koji često u javnosti, tobože, razumjevajući stav javnosti, iskazuju neku vrstu gađenja spram politike. Time građanima šalju poruku, kako se, zapravo, oni žrtvuju za svoj narod, preuzimajući taj „prljavi i teški posao“ na svoja pleća.

Da li je politika stvarno toliko prljava da bi se njome bavili pristojni ljudi?

Odmah treba reći da je pitanje sasvim na mjestu, iako bi, po svojoj sušitini, politika trebala biti plemenit angažman pojedinaca u korist cijele zajednice. To je rad na uređivanju zajedničkog života, korištenje viška vlastitog potencijala i pameti u organizaciji funkcioniranja društvene zajednice. Političari su ljudi koji dobijaju povjerenje građana da obavljaju dio poslova u korist svih – i organizirano vode narod i državu.

Šta bi u tome doista moglo biti prljavo, neugledno, sumnjivo i neprihvatljivo za svakog sposobnog i voljnog pojedinca. Ništa, ako ćemo gledati po suštini. Ali, ako ćemo gledati po vanjštini bh. politike, onda je pitanje legitimno.

Mnogo je toga prljavog i pokvarenog u bh. politici. Ona se pretvorila u svoju suprotnost i postala djelatnost u korist pojedinaca, a na štetu zajednice. Njome vladaju kriminalizirani, često nemoralni, brutalni i beskrupulozni pojedinci koji različitim vrstama prevara od građana uzimaju legitimitet.

To je prljavo i pokvareno društvo, koje bi iole pristojan i pošten čovjek radi sebe trebao izbjegavati.

Iz udobnih kabineta, luksuznih limuzina i skupocjenih odijela, tobože dobronamjeno, političari nam poručuju da u njihovom halvatu nema mjesta za nove, moralne i poštene, jer u politici valja varati, krasti i lagati.

Stoga su posebno glasno „graknuli“ kada se u politiku uključio dr. Mustafa Cerić, bivši poglavar Islamske zajednice BiH. Njemu govore, utrkujući se ko će kreativnije osmisliti i formulirati poruku, kako nije dobro da se „vjersko lice“ bavi politikom. Uprljat će ruke, oskrnaviti islamsku zajednicu, Bošnjake, vjeru i slično.

Međutim, iza svega se krije jedan motiv – zadržavanje monopola nad politikom u rukama pokvarenih pojedinaca bez savjesti i morala. Jer oni politiku vide, i takvom je žele prikazati, ne kao organizirano djelovanje pojedinaca u korist građana, nego kao prljavi posao u kojem se odgovornost dobijena od naroda pretvara u moć bez kontrole i koristi kao sredstvo za bezobrazno bogaćenje pojedinaca.

Nema, u paničnim reakcijama na Cerićevu kandidaturu, nikakvog dušebrižništva, već samo strah da bi ljudi – glasači – mogli u oktobru prepoznati politiku po njenoj suštini, a ne po njenoj bosanskohercegovačkoj vanjštini.

A, takav bi zaokret mogao biti uvod u istinske promjene.

Možda vam se svidi

Comments are closed.