Političko licemjerstvo je odraz malograđanštine

Za kakanj-x piše: dr. Emir Demir, općinski vijećnik

Kultura političkog licmjerstva/dvoličnjaštva/munafikluka zastupljena je u zaostalim društvima bez obzira na nivo procesa edukacije, jer sama edukacija nužno ne donosi civiliziranost. Kultura licemjerja je destruktivna za međuljudske odnose, socijalne i patriotske veze, jer se iz nje u društvu rađa nepovjerenje koje postaje stalna prepreka za njegov progres. Prvi korak ka napretku uslovljen je postojanjem međusobnog povjerenja kod svih faktora koji čine jedno društvo.

Tri su sudionika u političkom licemjerju: politički sistem, političari i narodne mase.

Politički sistem je odgovoran za vladajuću političku kulturu u društvu, jer on, u najmanju ruku, upravlja procesima službene kulturizacije i edukacije, te beskompromisno nastoji okupiti pripadnike društva oko svoje političke vizije i ideologije. Nakaradni politički sistem ne zanima da li ga ljudi podržavaju iz zadovoljstva, pretvaranja ili straha, jer on odobrava kulturu promicanja laži i neistina koje vladaju društvom, te nastoji privući svakog ‘prilivodu’, dok taj isti sistem druge nekompromitirane političke skupine gleda očima straha od vlastitog gubitka ili propasti. Zato, vladajuća politička struktura bezuslovno nastoji udaljiti sve (pre)ostale političke skupine od svake vrste utjecaja iz javnog života, jer je, shodno njenoj predodžbi, svaka ‘druga’ politika neprijatelj njenom ustaljenom ponašanju i praksi. Ista struktura hegemonistički nastoji nametnuti mišljenje javnosti da je jedino ona ispravna, sveta i neprikosnovena, te da nije dozvoljeno joj na put stati ili se njoj protiviti.

Kvazintelektualna i klerikalna klijentela bliska vlasti je implementirajući aparat vladajuće politike. Ona destruktivno djeluje po društveni život i daje pogrešnu sliku o njemu. Ona opravdava nemoralne poteze vladajuće političke klike, te po svaku cijenu nastoji marginalizirati nekompromitirane političke skupine, kako iste ne bi imale bilo kakvu ulogu društvu, pa i u cjelokupnom životu. Nakaradni politički sistem uspijeva mobilizirati sva ‘prilivodska’ licemjerna pera i posjednike kartonskih diploma. Zato nije ni čudo da se pored kakvog ministra ili zastupnika u parlamentu nađe i neki univerzitetski profesor koji, bez da trepne okom, serijski izbacuje članke ispunjene lažima i poluistinama, ujedno znajući da ga veliki dio javnost gleda očima krajnjeg podozrenja. Mnogi politički sistemi odnose se prema inetelektualcima poput našeg odnosa prema maramici za jednokratnu upotrebu koju lahko od sebe odbacimo.

Ova kategorija kvaziintelektualaca i klerikalista sa sobom nosi sve epitete kukavičluka i laži. Oni nemaju hrabrosti ni smjelosti ukazati na greške vladajuće političke elite, jer se plaše da će izgubiti pozicije koje su stekli zahvaljujući samom političkom sistemu, a većinom nisu ni naučno i moralno dostojni da obnašaju povjerene funkcije. Njihove laži prozilaze iz nemogućnosti i nesposobnosti da imaju samostalnu ulogu u političkom životu, jer se dobro zna da je donošenje odluka usko vezano za druge faktore koji su ih doveli na te pozicije.

Odgojno opustošena intelektualna i klerikalna klika lojalna vlastodršcima, bolje rečeno načepljena čizmom vlasti, klonirala je sebi slične bezlične skupine koje nemaju nikakvog pozitivnog utjecaja na naš realni svijet i život. Ta ista klika se u javnosti šepuri demonstriranjem svojih navodnih vrednota, koje u suštini uopće i ne posjeduje, pa čak ni na akademskim i političkim pozicijama koje zauzima ne može realizirati svoju pravu ulogu.

Suštinski gledajući, ovakve poltronske skupine, prilikom obnašanja svojih funkcija i zaduženja, izgubile su sva mjerila prepoznatljivosti vlastitog identiteta. Prevashodno se to odnosi na spomenuti proces donošenja odluka, što se može jasno vidjeti iz nelogičnih postupaka na bilo kojem nivou vlasti.

Narodna masa je prepuštena sama sebi. U nedostatku jakih državnih institucija i zakona koje ljudima daju mogućnost da dođu do svojih prava i da svi pravovremeno i efikasno dobiju usluge, ovo stanje ih tjera da pronađu nekog državnog službenika, po običaju sklonog kukavičluku i lažima, koji će ‘ubrzati’ administrativno-pravne usluge. Potlačeni građanin, prepušten sam sebi, prisiljen je plaćati cijenu političke kulture “veza i štela” koja je odraz primitivnog političkog i moralnog sistema s obje njegove strane – korumpiranog službenika, kao i ucijenjenog građanina koji snosi sve troškove kukavičluka i laži vladajuće političke i intelektualne klike. Dužnost građanina je otkriti nemoralne postupke i suprostaviti izdajničkoj ulozi političke oligarhije, jer je političko licemjerstvo podjednako destruktivno u za državu i za samog građanina.

Borba protiv kulture laži, kukavičluka i licemjerstva je neminovnost, jer ta kultura destruktivno zadire u srž našeg društva dolazeći upravo od onih za koje se pretpostavlja da trebaju stati na stranu samog društva, a ne biti protiv njega. Političari i intelektualci ne smiju slijediti ideologiju makjavelizma sadržanu u poznatoj floskuli “cilj opravdava sredstvo”, jer ona zastupa negativistički svjetonazor koji je koban za sve pozitivne društvene procese.

Trebamo priželjkivati dolazak kulture istinoljubivosti, morala i principijelnosti, a nestanak kulture ličnih interesa i egoizma na uštrb običnog građanina. Čovjek je dio podneblja u kojem obitava, te je obavezan da zastupa interese ljudi tog podneblja i okruženja. Kolektivna kultura, a nikako individualna, ukoliko nema onih koji propagiraju pogrešnu politiku isključivosti, visoko uzdiže društvo i političke sisteme. Tada će svi destruktivni programi i politike biti neuspješni.

Slatki govor i postupci političke, intelektualne i klerikalne licemjerne klike su u dubokoj koliziji. Obični čovjek više ne vjeruje kitnjastim riječima i napuhanim sintagmama, jer svakodnevno u sredstvima informisanja vlastitim očima gleda i vlastitim ušima sluša političko licemjerje, laž i malograđanštinu. Dugi i ‘laprdavi’ jezici, koji brane ovakvu kulturu licemjerja, najčešće su ‘skraćeni’ kada se radi o procesu donošenja bilo kakvih odluka.

Mi, kao sudionici života na Zemlji, neminovno moramo usmjeravati društvene procese ka pozitivnim tokovima, a to zahtijeva veliki trud i žrtvu, koji su daleko važniji od bratoubilačke borbe za političke pozicije i pogodnosti koje one donose.

Možda vam se svidi

Comments are closed.