Stanislava je jedina žena automehaničarka sa diplomom fakulteta u Srbiji, a ljubav prema poslu naslijedila je od oca.
Da su žene veoma sposobne i da za njih ne postoje granice, svojim primjerom, pokazala je Beograđanka, Stanislava Timotijević Staša (38). Naime, ova žena radi kao automehaničar, a završila je Fakultet organizacionih nauka.
Nije da nije mogla da nađe drugi posao – više od deset godina radila je u jednoj firmi, bila je i prevodilac, održavala veb-sajtove ali je sa bratom stizala i da čačka oko automobila, piše Informer.
– Više od 15 godina popravljamo i prepravljamo automobile. Svako popodne, naročito vikendom, znalo se gdje sam. Tata nas je učio da se sve po kući i oko kola popravlja samostalno, pa iako on nije mehaničar, djeca su mu to postala, ispričala je Staša prije godinu dana za Informer.
Prvo su se izvještili na tatinoj “zastavi 128”, koju su nebrojeno puta rastavili i sastavili, farbali i dorađivali, mijenjali motore, mjenjače, amortizere, a popravljali su kola užoj i široj familiji, drugarima i poznanicima.
– Oduvijek mi je u glavi bila ideja da će jednom sve kockice da se sklope i da će mi to biti glavno zanimanje. Prije nekoliko godina počeli smo malo ozbiljnije da radimo, a kada sam upoznala svog sadašnjeg dečka, koji je takođe mehaničar, riješila sam da ostavim struku i da se potpuno posvetim onome što zaista volim da radim – otkriva Stanislava, koja trenutno sa bratom i dečkom oprema majstorsku radionicu u jednom beogradskom naselju.
“Rodila sam princezu, dobila sam mehaničara”
Stašina majka dugo nije mogla da prihvati činjenicu da se njena kćerka bavi ovim zanatom, ali je vremenom shvatila da Staša uživa u tome.
– Mama je dugo prevrtala očima kada me vidi prljavu i pričala: “Rodila sam princezu, dobila sam mehaničara.” Ali je i ona s vremenom shvatila da je to nešto u čemu stvarno uživam i prihvatila je moju ljubav prema automobilima. Naravno, još ima i pitanja: “A ti se razumiješ u kola?” sa pogledom punim nevjerice. Ranije sam pokušavala da im objasnim koliko imam iskustva i znanja, ali sam odustala. Sada imam običaj samo da kažem: “Pa onako, malo” i pustim da se sami uvjere u moje sposobnosti, ispričala je Staša.
