Obilježen 21. juni – Dan sjećanja na kakanjske šehide i poginule borce semizovačkog ratišta

U znak sjećanja na kakanjske šehide i poginule borce semizovačkog ratišta, danas je  upriličeno polaganje cvijeća i odavanje počasti na spomen-obilježju u Semizovcu, uz magistralni put Sarajevo – Tuzla.

Nakon intoniranja himne BiH i podsjećanja na herojsku borbu 13 starješina i boraca Trećeg manevarskog bataljona Kakanj koji su poginuli sredinom juna 1995. godine u operaciji deblokade Sarajeva, prisutnima su se obratili Rešad Zaimović, šef Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Kakanj u ime općinskog načelnika Nermina Mandre koji zbog objektivnih okolnosti nije mogao biti u Semizovcu, Ilhana Neimarlija, kćerka Neimarlija Eneza, kakanjskog šehida i dobitnika Zlatnog ljiljana, koji je život za slobodu dao na semizovačkom ratištu na dužnosti zamjenika komandanta Trećeg manevarskog bataljona Kakanj, te Elvedin Šehagić, ratni komandant Trećeg manevarskog bataljona Kakanj.

“Višestruki značaj kojeg su imale akcije realizirane na semizovačkom ratištu i sve druge akcije usmjerene na oslobađanje Sarajeva oslikava humane ideale sa kojima su u borbu išli šehidi i poginuli borcima kojima danas na ovom mjestu iskazujemo poštovanje. Značaj borbenih djelovanja koja su bila usmjerena na deblokadu Sarajeva ogleda se u nekoliko elemenata. Bitku za oslobađanje Sarajeva koja se sredinom juna odvijala na ovom području promatramo u kontekstu akcije čiji je cilj bio osloboditi glavni grad BiH od kojeg je neprijatelj napravio veliki koncentracioni logor ne dozvoljavajući ulazak i izlazak ljudi, sprečavajući dovoz hrane, ubijajući ljude, i što je posebno bolno, ubijeno  je više od 1.600 maloljetnih osoba i djece. Bitku za oslobađanje Sarajeva  iz juna 1995. godine i sve druge akcije koje su za cilj imale deblokadu Sarajeva promatramo i u kontekstu najdirektnije povezanosti sa opstankom Bosne i Hercegovine. Dok je neprijatelj iščekivao da se uruši moral branitelja Sarajeva, te da prestankom pružanja otpora dođe i do predaje i prestanka funkcioniranja legitimnih institucija međunarodno priznate Republike BiH, realizirane su akcije koje su bile usmjerene na deblokadu Sarajeva. To je bila jasna poruka neprijatelju da patrioti  neće dozvoliti da se ugase republičke institucije. Općina Kakanj će zajedno sa boračkim udruženjima nastaviti dostojanstveno obilježavati sve značajne datume iz perioda Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. Raduje nas činjenica da je Kakanj dobio pohvale za takve aktivnosti od strane visokih oficira Armije R BiH koji dolaze u naš grad”, rekao je, između ostalog, u svom obraćanju Rešad Zaimović.

“U ovoj semizovačkoj kotlini nad kojom strepe vrleti  dok brujanje vozila presijeca tihi šum rijeke, oni koji znaju da srcem osluškuju i da utonu u duboke misli i danas mogu čuti čvrste korake naših šehida kojima su hrabro hrlili prema Sarajevu sa željom da građanima ovog okupiranog, ugnjetavanog i razaranog grada donesu slobodu.

Nevjerovatno snažna i  nesalomljiva je bila njihova želja  da se spuste do semizovačke ceste niz ove obronke po kojima danas naši pogledi lutaju dok nam se vraćaju i jedna drugu preklapaju slike i uspomene. Stotine slika u jednoj sekundi. Svaka nova slika iz sjećanja nam je draga i radi bismo se na njoj malo zadržali, a draga nam i nova koju sjećanje donosi, i tako redom…

Ovaj semizovački kraj rasplamsa naš bol, ali nam je opet nekako posebno drag. Gledamo ovo parče neba što se vidi iz ovih dubina i znamo da je ovo nebo posljednje što je u očima naših šehida ostalo prije njihovog odlaska sa ovog prolaznog svijeta.

U tom beskrajnom plavetnilu i toj bezgraničnoj slobodi oni su vidjeli nadu da će sloboda doći i vjerujemo da je sa tog nebeskog svoda njima došao znak da njihova žrtva nije uzaludna i da su oni ostvarili smisao svoga postojanja.

Nedostaju nam, svakoga dana fale, toliko toga bismo im imali ispričati… Ali ne padamo u očaj, stisnemo zube i borimo se kroz život savladavajući jedan po jedan izazov.

Mi danas hrabro kročimo njihovim stazama. Baš kao što su oni osvajali semizovačku cestu i hrlili ka Sarajevu da donesu slobodu, tako i mi danas osvajamo nove ceste koje vode ka znanju, uspjehu i prosperitetu naše domovine.

Mi danas širimo ideju slobode, ljubavi i razumijevanja među ljudima. Na našem životnom putu srećemo puno ljudi koji nas ohrabruju i koji nas razumiju. Na tome zahvaljujemo. Uvjereni smo da ćemo svi mi zajedno ispuniti naše živote smislenošću, optimizmom i uspjehom i da ćemo sve dok živimo biti čuvari slobode kao što su to bili naši šehidi”, kazala je u svom obraćanju Ilhana Neimarlija, kćerka kakanjskog heroja Neimarlija Eneza.

Prisutnima se obratio i Sulejman ef. Čeliković, glavni imam Medžlisa IZ Kakanj, a nakon toga upriličen je vjerski program.

Na spomen-obilježje u Semizovcu cvijeće su položili u ime općinskog načelnika Nermina Mandre pomoćnici načelnika Mirza Fazlić i Rešad Zaimović, djeca kakanjskih šehida semizovačkog ratišta, predstavnici Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj, Saveza boračkih organizacija općine Kakanj, Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja “Zlatni ljiljan” općine Kakanj, Organizacije ratnih vojnih invalida “Kakanj 92”, te porodice šehida i poginulih boraca i građani Kaknja.

Cvijeće su položili i predstavnici MZ Ljubina, te predstavnice Udruženja žena “San” Ljubina čije je prisustvo na spomen-obilježju koje se nalazi u njihovoj mjesnoj zajednici pozdravljeno aplauzom.

Podsjetimo, u situaciji kada se civilno stanovništvo Sarajeva svakodnevno teroriše, ubija snajperskim hicima i svakojakim artiljerijskim oružjima, u situaciji opće gladi i neimaštine, Armije Republike BiH juna mjeseca  1995. godine pokreće operaciju deblokade Sarajeva – glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine.  U operaciji su angažirane jedinice sastavljene od najhrabrijih i najboljih sinova Bosne među kojima je posebna uloga pripala Trećem manevarskom bataljonu  Kakanj.

U operaciji deblokade Sarajeva živote je dalo 13 starješina i boraca Trećeg manevarskog bataljona Kakanj. Podsjetimo na njihovo herojsko djelo:

Neimarlija (Husnije) Enez je  jedan od najvećih heroja Odbrambeno-oslobodilačkog rata. Svojom društvenošću, lijepim odnosom spram čovjeka, te svojom privrženošću roditeljima i porodici pronašao je put do srca brojnih ljudi u Kaknju i šire. U najtežim vremenima  bio je jedan od onih koji svojom pojavom ohrabruju i  šire optimizam. Ljudi su bez obzira na težinu situacije  znali da ima nade i  da će doći sloboda  dok bitku bije kapetan Enez  i četa „Bosna“ kojom je komandovao. Enez Neimarlija je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

Jedan od kakanjskih heroja je i  kapetan Pašo Kubat. Njegovu bezbrižnu mladost koju je živio u znaku svog veselog duha i lijepe naravi, njegovu mladalačku zanimaciju za nogomet i automobile, prekinula je agresija na BiH. Sa 19 godina se uključio  kao dobrovoljac u TO Kakanj, a tokom perioda agresije hrabro se borio u redovima 309. i 329. brdske brigade, te 3. manevarskog bataljona.  Nekoliko puta je ranjavan.  Krajem 1993. godine je završio Ratnu oficirsku školu i stekao zvanje zapovjednika-instruktora izviđačko-diverzantskih jedinica. Štab vrhovne komande A R BiH dodijelio je Paši Kubatu nekoliko pohvala, a posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

Svoju mladost i svoj život za slobodu domovine dao je i kapetan Haris Ljubović.  U sjećanju naroda Kaknja ostao je upamćen po svojoj dobroti , čestitosti i hrabrosti. Bio je jedan od onih mladih ljudi koji su svoju mladalačku energiju i umijeće pokazivali kroz virtuoznu nogometnu igru.

Kada se u Bosnu sjatilo svo zlo i naopako, među prvima se priključio četi „Bosna“. Komandant Trećeg korpusa Armije R BiH pismeno je novembra  1994. godine pohvalio Harisa Ljubovića. Maja 1995. godine dobio je diplomu Ratne oficirske škole – smjer borbeno komandovanje.

Jedan od prvih dobrovoljaca u redovima čuvene čete „Bosna“  bio je i Faik Zaimović. Sa ovom četom prošao je kroz redove 311. lahke brigade, 329. brdske brigade i 3. manevarskog bataljona.  Njegov životni put bio je obilježen dobrotom i optizmom, a zna se i da je njegovo srce bilo puno Bosne.

U slobodu naše domovine utkana je i mladost Selvera Hodžića. Sa 22 godine, dobrovoljnim prijavljivanjem u TO, započeo je svoj ratni put. Na krilima najljepših ljudskih vrlina i humanosti, u želji da pomogne građanima opkoljenog Sarajeva koji su svakodnevno na zvjerski način ubijani,  poginuo je na današnji dan 1995. godine na semizovačkoj cesti.

Oni koji imaju veliko srce, vole i čovjeka, i prirodu,  i domovinu, i slobodu, i spremni  su i život dati za ove ideale koji na ovom prolaznom svijetu životu daju smisao. Takav je bio Nusret Mehić, borac Trećeg manevarskog bataljona, učesnik akcije deblokade Sarajeva i jedan od onih hrabrih ljudi čiji je cjelokupni životni put od dječačkih dana do smrti bio obilježen vrijednim radom, ljubavlju prema prirodi, učenjem, zalaganjem i  borbom.

Čovjeka na poseban način zadivi ljepota duše onih koji su po svojoj prirodi povučeni i mirni. Povučeni i mirni ljudi u duši nose zadivljujuću ljubav prema čovjeku, porodici, zavičaju i domovini. Povučen i miran, ali i hrabar bio je Husein Salkić. Bio je pripadnik Patriotske lige, MOS-a, a poslije i Trećeg manevarskog bataljona. U borbi za slobodu domovine poginuo je na današnji dan 1995. godine u okolini Semizovca.

Prema historiografskim zapisima, životni put Zijada Banjića bio je posebno težak.  U sedmoj godini  života je ostao bez oca, a kao mladić je ostao bez majke. Najvažniji oslonac u životu- roditelje nije imao. Sam je savladavao životne izazove. Na početku agresije na BiH uključio se u borbu. Život za slobodu dao je u operaciji deblokade Sarajeva kao pripadnik Trećeg manevarskog bataljona Kakanj.

U akciji deblokade Sarajeva život za slobodu dao je i Hasan Brkić. Ljudi koji hljeb zarađuju u rudarskim jamama  imaju posebne poglede na život i istiću se posebnom osjećajnošću prema ljudima. Takav je bio Hasan Brkić čiji je ratni put započeo dobrovoljnim učešćem u borbi na misočkom ratištu. Bio je pripadnik  Patriotske lige, čete „Bosna, 311. lahke brigade, te komandir čete u 3. manevarskom bataljonu.

Svoj mladi život za slobodu je dao i Nedžad Čišija.  Imao je sve osobine ponosnih i dobrih ljudi plemenite duše. Volio je druženje, nogomet, prirodu, bio je privržen roditeljima, kakanjskom zavičaju i zemlji  Bosni. Poginuo je u akciji deblokade Sarajeva kao pripadnik 3. manevarskog bataljona Kakanj.

U borbi za slobodu, juna 1995. godine, u 21. godini života poginuo je još jedan mladi čovjek – Nijaz Junuzović. Njegova hrabrost i  zalaganje za dobrobit zajednice trebaju biti primjer mlađim naraštajima.

Život za slobodu u akciji deblokade Sarajeva dao je i Denis Amidžić. Imao je samo 21 godinu kada je poginuo. Narod Kaknja ga pamti kao čovjeka plemenite duše.

Na krik prestravljenog djeteta, uplakane majke, nemoćnog starca, porobljene domovine, savjesno je odgovorio još jedan mladi momak iz Kaknja. Sa svojih 20 godina u redove TO Kakanj prijavio se  i Vahidin Bjelopoljak. Hrabro se borio u sastavu 311. lahke brigade, a potom i u redovima Trećeg manevarskog bataljona. Bio je posebno hrabar, a o njegovoj dobroti najbolje svjedoči njegov herojski ratni put i borba za slobodu koja je okončana smrću jula 1995. godine.

Foto: Zabilježeno na spomen-obilježju u Semizovcu

DSCN2228DSCN2225DSCN2227DSCN2230DSCN2231DSCN2232DSCN2233DSCN2234DSCN2235DSCN2236DSCN2238DSCN2239DSCN2240DSCN2241DSCN2242DSCN2244

Možda vam se svidi

Comments are closed.