Jung je govorio da kada su ljudi u krizi da je dobro čitati bajke i legende jer pozitivno mogu pokrenuti arhetipove, odnosno pozitivne procese oporavka psihe. Baš sa tim u vezi je i jedna indijanska legenda.
Kako kaže stara indijanska legenda, jednog dana u šumi je izbio veliki požar. Sve su životinje od straha pobjegle na sve strane jer je požar bio vrlo silovit. Odjednom je jaguar video kolibrića kako mu prolazi iznad glave, ali u suprotnom smjeru. Kolibrić je poletio prema vatri!
Šta god se dogodilo, nije htio stati. Nekoliko trenutaka kasnije, jaguar ga je ponovno vidio kako prolazi, ovaj put u istom smjeru u kojem je jaguar hodao. Mogao je posmatrati to kako dolazi i odlazi, sve dok nije odlučio pitati pticu o tome jer se to činilo vrlo bizarnim ponašanjem.
– Šta radiš, kolibri? – upitao je.
– Idem na jezero – odgovori on – pijem vodu kljunom i bacam je na vatru da je ugasim.
Jaguar se nasmejao. – Jesi li lud? Zar stvarno misliš da možeš sam ugasiti taj veliki požar svojim vrlo malim kljunom?
– Ne – rekao je kolibrić – znam da ne mogu. Ali šuma je moj dom. Hrani me, štiti mene i moju porodicu. Jako sam zahvalan na tome. I pomažem šumi da raste oprašujući njeno cvijeće. Ja sam dio nje i šuma je dio mene. Znam da ne mogu ugasiti vatru, ali moram odraditi svoj dio.
U tom trenutku, šumski duhovi, koji su slušali kolibrija, bili su dirnuti ptičicom i njeom privrženošću šumi. I nekim čudom su poslali bujični pljusak, koji je zaustavio veliki požar.
Bake Indijanaca povremeno bi pričale ovu priču svojim unucima, a zatim bi zaključile: – Ako želite da privučete čuda u svoj život – uradite svoj dio.
