Ne zaboravite zakletvu Bogu, ljudima i Hipokratu

Za kakanj-x piše: Adnan Bajrić, novinar.

Nismo istih imena, godina i sudbina, ali jesmo istih ili sličnih misija, da se tokom života i beskompromisno borimo dobrim protiv zla i istinom protiv laži, svako na svoj način i u svom okruženju. Zbog toga, ne mirimo se s činjenicom da se desetljećima skriva istina o neprocjenjivom značaju psihološkog sklada, namjera u činjenju djela, svjesnosti i zahvale Bogu na životu i zdravlju. Skriva se istina o ispravnom disanju, dovoljnom pijenju vode, upotrebi meda i čurokotovog ulja, konzumiranju crnog brašna, šećera i soli, te maslinovog ulja. Također, o ispravnom sjedenju radi kičme – stupa života, praktikovanju masaža leđa, stopala i šaka, paljenju vošćanice u ušima radi nervnih završetaka, poduhvatu hidžame, itd., čemu svjedoče naučne studije i drugi tekstovi.

Tako moja familija tradicionalno “s koljena na koljeno” prenosi i primjenjuje savjete zdrave ishrane i života (popularno nazvane alternativne medicine), koliko se to pamti i može primjeniti u današnje vrijeme. Nažalost, posljednjih mjeseci bili smo okupirani s teškom bolešću, operacijama i smrću stare nane. Za to vrijeme suočili smo se s mnogim procedurama u zdravstvenim institucijama širom BiH, a posebno u Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću.

Svakodnevno smo posjećivali bolnicu i teško se osjećali gledajući u dotrajale medicinske aparate i bolničku opremu, te zastarjelu tehnologiju i praksu. Dominantno miriše ljudska nevolja, bol i krv, a blago se osjeti miris znanja i humanosti, želje da se pomogne ljudima u nevolji, što nas motivira da molimo i da se zajedno borimo za promjene na bolje. Jer, ovako dalje ne može, niti smije! Znanje, humanost i želja zaslužuje duboko poštovanje ljudi u bijelim i zelenim/plavim mantilima. Vjerujemo da bi ljekari trebali imati daleko bolje uslove i nagrade, ali im ni postojeće stanje ne daje za pravo da zloupotrebljavaju ljudske nevolje i želju da se najmiliji spase, na svaki način i po svaku cijenu.

S tim u vezi, više je razloga pisanja ovog gorkog iskustva. Doktori, sestrice i drugi uposlenici zdravstvenih ustanova, mi nismo niti potcjenjujemo konvencionalnu medicinu, savjete i tretmane. Mi poštujemo vaša zvanja, znanja, trud i rad, posevećenost i napore, ali moramo priznati da smo doživjeli razne varijante odgovora o dijagnozi i stanju nane, terminu operacije, itd. Deklarativno i stvarno stanje se mijenjalo shodno ponašanju članova familije koji su evidentirali razna devijantna ponašanja i anomalije. Skoro pa da su im tražili mito i da su svedoci korupcije nemoralnih ljekara, sestrice i drugog osoblja. Isti su in/direktno tražili da se manje ili više odstupi od principa i “dobrovoljno daju” koverte i/ili pokloni, po ustaljenom cjenovniku i tarifama, da se koriste usluge privatnih poliklinika i apoteka, do iznemoglosti i ludila. Ne sprečavaju ih ni tužbe/presude za neispravno i nesavjesno liječenje. A, dosadašnje priče o tim anomalijama nismo mogli ni htijeli prihvatiti, sve smo vjerovali da postoji moral kod doktora i drugih uposlenika i da većina živi u skladu sa onim što su naučili i obećali Bogu i ljudima, ali… 

Nije nam namjera da javno iznosimo sramotu korumpiranih doktora i drugog osoblja, pa da se time politički manipulira, nego ćemo to iznijeti na pravu adresu. Želja nam je da porodice i rodbina drugih pacijenata, radne kolege i prijatelji doktora, javnost i mediji podsjete korumpirane doktore i sestrice na djetinjstvo i godine studija, razloge koji su ih motivisali da završe studij i rade tako odgovoran i human posao. Vjerujemo da ih nije motivisao novac nego ideal. Ovo je posao na kojem se svakodnevno susrećete sa uplakanim ljudima, ljudima koji umiru od boli i po cijelom tijelu gledaju svoju krv, ljudi koji ne spavaju, imaju napade panike od bespomoćnosti i sjećanja na dane zdravlja, lijepa porodična okupljanja i slavlja, u ambijentima sreće i zadovoljstva. Puno je onih koji bi sve dali za kap vode, zdravlje bar na dan i prespavanu noć.

Danima pitamo sebe i druge, one koji traže i prihvataju mito, kako se mogu osamiti i pogledati sebe u oči, kako mogu spavati i šta sanjaju, kako se mogu igrati sa djecom i unučadima, družiti sa rodbinom i prijateljima, a da ih savjest ne muči? Kako mogu uzimati ono što ne zaslužuju i što im ne pripada i nije im poklonjeno, od onih koji teško i u neimaštini žive, plaćaju poreze i druge državne dadžbine od kojih oni primaju plate, a da se ne upitaju zašto oni i njihove porodice žive u depresiji i nezadovoljstvu, zašto su nesretni i zašto nemaju ugleda kod ljudi? Kako se ne boje iskrenog i teškog uzdaha ispunjenog najtežim emocijama i najgorim željama od onih prema kojima se čini nepravda, pa ih prije naredne nepravde podsjećamo i molimo da ne zaborave na zakletvu Bogu, ljudima i Hipokratu:

“Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće.

Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svom ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu.

Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave.

 U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u komunikaciji  s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.”

Možda vam se svidi

Comments are closed.