Mostar: Da li je “sve premostivo”?

Popularno

Povezano

- Marketing -
- Marketing -


Piše:Vera Soldo
Kulturnom manifestacijom znakovitog imena ‘Sve je premostivo’, ove godine u Mostaru se obilježava 17 godina od obnove Starog mosta i 16 godina od upisa na UNESCO-ovu listu kulturne baštine.
Međunarodna zajednicaje (Neizlječivi optimisti, a možda i naivci), očekivala su će spajanjem dva luka u ratu porušenog Mosta, konačno spojiti i ratom razdvojene, ranjene i ogorčene Mostarce.
Da, Stari most je to i učinio. Fizički. Za sve ostalo,kako kažu njegovi građani, pobrine se politika. Mostarci su u prosincu prošle godine “premostili” 12 godina od posljednjih izbora, što je, kako kažu Mostarci, nevjerojatna činjenica za grad ili zemlju koja se želi nazivati suvremenom i demokratskom.
Izabrano je novo Gradsko vijeće i novi gradonačelnik (https://www.dw.com/bs/izabran-gradona%C4%8Delnik-mostara-sva%C4%91e-tek-po%C4%8Dinju/a-56582142) ali neki, kao i Bodo Weber, viši suradnik Vijeća za pitanja demokratizacije iz Berlina (Democratization Policy Council – DPC), smatraju da je “Mostar potvrda prljavog deala”.
„Bez vizije budućnosti”
Ali, novi “Stari”, kako Mostarci zovu svoj most, slavi 17-tu godinu od kako je obnovljen. A sve je, kako kažu njegovi stanovnici s kojima razgovaramo u prolazu, ostalo “po starom”.
Alma Milavić živi u blizini mosta i to je za nju simbol Mostara i kao takav prepoznat u cijelom svijetu. “Puno mi znači njegova obnova, spajanje dvije obale kako bi se ljudi i simbolično i fizički, mogli kretati s jedne obale na drugu, stvarati nova prijateljstva, nove ljubavi…Za neke je običan kameni most koji nikada nisu i možda nikada neće prijeći. Bolno je kada se ovaj simbol Mostara politizira umjesto da se taj biser stavi u daleko veću funkciju – da pokažemo kako lukovi mosta spajaju, a ne razdvajaju kako to neki žele prikazati”, kaže ova žiteljka Mostara za Deutsche Welle.
Njena mlađa sugrađanka Meri Musa također je razočarana. Smatra da nakon obnove nije bilo vizije budućnosti, što skupo plaćaju mlađe generacije koje odlaze. “Obnova Starog mosta zaista je gradu donijela zamah i zanos da će stvari krenuti naprijed. Kada se sad prisjetim tih nekoliko godina poslije, uistinu se osjecao opipljiv procvat. Na žalost kratko je potrajalo i ne mogu se oteti dojmu da je to bilo samo stoga sto je obnova donijela enormno ‘upumpavanje’ donatorskog novca. Ali, financijska kriza 2008. brzo je to ‘pomela’ i ostali smo “sami o svom brasnu” bez izbora 12 godina”, kaže ova Mostarka za DW. A onda, kako kaže, počinju problemi. “Nije postojala nikakva vizija razvoja, a cijenu su platile sve poslijeratne generacije koje napuštaju Mostar glavom bez obzira. Moglo je i moralo je biti drukčije. Ovako su neke stvari podcrtano nepremostive, unatoč vještoj igri riječi u krilatici da sve je premostivo”, zaključuje.
„Most obnovljen, u srcima ostale ratne rane”
Dok su za Meri Musa prvenstveno problem nedostatak vizije razvoja, Mostarka Valerija Ćorić spominje i neizostavan politički kontekst kao posljedicu rata, ali ne prihvaća što Mostar nazivaju “grad slučaj”.
“Kada se radi o međusobnim odnosima, tada su odnosi u Mostaru odavno normalizirani. Ljudi u potpunosti komuniciraju i na poslovni i na privatni način, obnovljena su neka prijeratna prijateljstva itd. Ali da razjasnim taj famozni “grad slučaj”. Iz svakog većeg grada u BiH ljudi su protjerivani. Tisuće iz Banja Luke, Sarajeva također, dok je u Mostaru najmanji postotak. Od tuda i problemi nakon rata kako uspostaviti vlast u Mostaru. Ispada da je grijeh Bošnjaka što nisu protjerali Hrvate i obrnuto, da je grijeh Hrvata što nisu protjerali Bošnjake. Od tada je i taj pojam grada slučaja. Međutim, to je jedini, istinski multinacionalni grad u BiH”, viđenje je ove Mostarke.
Smatra da je problem i Statut Mostara, nametnut od nekadašnjeg visokog predstavnika u BiH Padyja Ashdowna.
On je dugo vremena inzistirao na dogovoru Hrvata i Bošnjaka, ali oni se o tome nisu mogli dogovoriti te je Ashdown 2004. nametnuo Statut Mostara prema kojem je različit broj birača birao isti broj vijećnika. Ovaj Statut, potom, Ustavni sud BiH 2010. proglašava diskriminirajućim jer nije isto vrednovao glasove Mostaraca, a Parlamentarnoj skupštini BiH nalaže izmjenu Izbornog zakona u dijelu za Mostar. No, ni o tome se bh. političari, a prvenstveno dvije najjače nacionalne bošnjačke i hrvatske stranke, SDA i HDZ BiH, nisu mogli dogovoriti.
Ovih nekoliko rečenica pojašnjenja kompliciranog problema u Mostaru trajalo je 12 godina – sve dok mostarska političarka i aktivistica Irma Baralija nije tužila BiH Europskom sudu za ljudska prava jer joj je prekršeno demokratsko pravo na izbore. Sud je naložio provođenje izbora, a diplomatski se dodatno aktivirala i međunarodna zajednica, veleposlanstva EU-a, SAD-a u BiH, Velike Britanije, OSCE-a i OHR-a te su lideri SDA i HDZ-a BiH, Bakir Izetbegović i Dragan Čović konačno potpisali Sporazum o Mostaru. Tako su u prosincu prošle godine, nakon 12 godina, Mostarci konačno birali svoju lokalnu vlast.
Shodno tome, Valerija Ćorić smatra da “Mostaru nakon rata nije dana prilika da bude normalan grad i normalna sredina”.. Ali, jesu li se ljudi izmirili obnovom Starog mosta? “Naravno da nisu. Stari most je obnovljen, ali ratne rane u srcima ljudi s obje obale grada su i dalje ostale”, zaključuje ona za DW.
Za novog gradonačelnika: Mostar bez politiziranja
No, dok Mostarci i dalje dvoje o budućnosti zbog teške prošlosti, novi gradonačelnik kaže da se gradska vlast ne bi trebala baviti politikom nego komunalnim problemima i konkretnim problemima koje treba svakodnevno rješavati.
“Zbog toga sam sretan da do sada na tom opredjeljenju imam partnere u svim vijećnicima. Tako da možemo zaključiti kako smo uspjeli premostiti politiku i samim time uspijevamo pokrenuti procese u gradu”, kaže gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić za DW.
Međutim, dok novi gradonačelnik, kao nijedan do tada, sa Mostarcima radi na čišćenju grada, sudjeluje u humanitarnim akcijama pokazujući posveđenost novoj dužnosti, ipak kaže kako “imaju sreću što su stara gradska jezgra i Stari most pod zaštitom UNESCO-a”.
“Pri preuzimanju vlasti u Gradu Mostaru jasno smo komunicirali kako nećemo politizirati niti jedan naš objekt, a tim više Stari most kao UNESCO-vu baštinu. Inače, mostovi povezuju i to je put koji želimo graditi”, zaključuje.
„Nema potrebe da se lažemo”, ali tu je i „pustinja”
Da je jedinstven smatra i kolumnist mostarskog portala Bljesak.info, Emir Imamović. Ali o toj “jedinstvenosti” ima svoje viđenje.
“Nema, dakle, potrebe da se lažemo kada sve znamo: direktorska mjesta na istočnoj obali Neretve bit će Marićeva, a ona na zapadnoj Kordićeva ili, preiznije, SDA-u sve od Vrapčića do nekadašnje linije razgraničenja, a HDZ-u od nje pa do administrativnih granica na kontra strani. I nikakve to veze nema s ratom, nacionalizmom, zločinima, traumama, ma ničim tako teškim, ali ima sa činjenicom da nije nađen jednostavniji način da obje kleptokratske organizacije mirno i dostojanstveno namire svoje vojnike”, napisao je ovaj kolumnist.
Čestitku Kordićevog protukandidata iz najjače bošnjačke stranke, SDA, također liječnika Zlatka Guzina, nakon izbora novog gradonačelnika, neki su protumačili kao tračak nade.
“Na kraju svega što se događalo želim izraziti zadovoljstvo i ponos što smo se u ovoj pustinji, u pomanjkanju normalne politike, pristojne retorike i izostanku sagledavanja realnih ambicija, zadržali u izoliranoj oazi i sačuvali dignitet profesije”, kazao je dr. Guzin nakon šro su mostarski vijećnici izabrali Maria Kordića za gradonačelnika. A neki tu nadu ne vide i smatraju da nije sve premostivo.

- Marketing -

Najnovije