Mogu li novac i kućni pritvor ‘isprazniti’ zatvore u BiH

“Društvo je stvorilo potpuno pogrešnu sliku da su ljudi sa druge strane rešetaka nešto potpuno negativno, a nisu ni svjesni da su mnogi u zatvoru završili igrom slučaja. Zar nekoga treba cijeli život tlačiti i ne dati mu šansu za normalan život? Jako puno košta dan zatvora, a ti ljudi i pod kaznom mogu biti korisni društvu.”

Priču o svojim zatvorskim danima tako počinje Banjolučanin Igor A.

Šest je puta u prvoj dekadi ovog stoljeća bio u zatvoru, svaki put zbog krađe. Najteža kazna bila mu je 18 mjeseci. Sjeća se kako mu je u zatvoru ponašanje postajalo samo gore, pa je zbog toga, priznaje, “malo-malo išao u samicu”.

“Nije lijepo u skučenom prostoru, dva sa dva, provesti i po mjesec dana. U jednom trenutku sve mi je to dosadilo i valjda sam uspio pobijediti sâm sebe. Onako više nije išlo, jer sam shvatio da ni snage, ni energije više nemam”, priča Igor.

Posljednjih šest godina, kaže, nije počinio niti jedno kazneno djelo. Pronašao je posao i sâm odlučio promijeniti život. No, čeka ga odlazak na odsluženje kazne zbog djela počinjenog prije sedam godina. Mogućnosti da, umjesto zatvora, dug društvu vrati kroz neku od alternativnih sankcija nema, jer bh. entitet Republika Srpska zakonski poznaje rad za opće dobro, ali nije usvojen pravilnik za provedbu.

“Čekam da me pozovu i razmišljam šta će biti poslije, kad izađem. Ne znam hoće li me posao čekati. Zar se nisu mogli pobrinuti da se ta moja, i ne samo moja kazna, preinači u rad koristan ovom društvu?”, pita Igor.

Alternativne sankcije – neprimjenjive

S njegovim slučajem dobro je upoznat Nebojša Macanović sa Fakulteta političkih nauka u Banjoj Luci, koji je, dok je Igor boravio u zatvoru, radio kao odgajatelj, kasnije i načelnik preodgojne službe. Prisjeća se kako je Igor bio “jedan od najtežih slučajeva u zatvoru, jer je narušavao kućni red i često kažnjavan”. Razočaran je činjenicom da su alternativne sankcije u RS-u neprimjenjive. A takve bi sankcije omogućile Igoru da kaznu zbog uspješnog razdoblja resocijalizacije i nečinjenja novih kaznenih djela izdrži na slobodi.

Vrijeme prolazi, zakona nema

Dok je novi Krivični zakon u RS-u tek u formi nacrta i u parlamentarnu će proceduru za dva mjeseca, novi zakon o izvršenju krivičnih sankcija još je daleko od usvajanja.

U njemu će se, ako je suditi po obećanjima, odgovorni posebno posvetiti razradi postojećeg izvršenja alternativnih sankcija, među kojima će biti rad za opće dobro na slobodi, elektronski nadzor te kućni pritvor.

“[Novim zakonom] data je mogućnost da se izrečena kazna zatvora do jedne godine mijenja takozvanim kućnim zatvorom za određenu kategoriju lica, kao što su osobe sa invaliditetom, teški bolesnici te samohrani roditelji maloljetne djece”, najavila je Ivanka Marković, predsjednica Radne grupe za pripremu nacrta krivičnog zakona RS-a.

Macanović napominje kako je Bosna i Hercegovina u posljednjih 10 godina mnogo uradila na primjeni europskih zatvorskih pravila i principa, jer je i u toj državi, kao i drugdje u regiji, zatvorski sustav preopterećen, a ćelije prepune. No, konstatira kako se alternativne sankcije, koje bi trebale biti namijenjene počiniteljima lakših kaznenih djela, primjenjuju samo na području entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

Objašnjava kako su kazne koje bi mogle biti korisne društvu, a pomoći pojedincu da ne upadne u sve zamke života i nepisanih pravila ponašanja u zatvorima koje određuju “jači”, vrlo širokog raspona – od elektronskog nadzora, rada u javnom interesu, kućnog pritvora, obveze naknade štete do novčane kazne.

“Naše društvo još uvijek ne prepoznaje značaj i suštinu ovakvih sankcija, koje su, zapravo, vaninstitucionalne mjere i postupci pomoću kojih se sprovodi resocijalizacija osuđenih lica. Ni sudovi još nisu adekvatno pripremljeni, niti su sudije adekvatno edukovane kada su u pitanju ovakve mjere i njihovo izricanje. Takođe, problem nesaradnje društvenih organizacija u kojima bi takva lica trebala biti angažovana dovoljno govori da je neophodno više transparentno djelovati na javno mnijenje i upoznati iste šta su zapravo alternativne sankcije i koja je njihova svrha”, govori Macanović, autor knjige Kontrolisana sloboda, prvog djela o probaciji i alternativnim sankcijama u Bosni i Hercegovini.

Puni zatvori

Kao i u Bosni i Hercegovini, tako je i u susjednim državama problem bio prekapacitiranost zatvora. I nije samo to problem, nego i činjenica da zatvor na osuđene djeluje negativno; bez obzira na težinu počinjenog djela, oni postaju članovi kriminalnih klanova iza rešetaka i spremni su za počinjenje novih nedjela kad izađu na slobodu.

“Uz potencijalnu kriminalnu infekciju u pretrpanim zatvorima, podložni su zakonu jačeg, bore se za svoj status u grupi, ali i sa dosadom, radnim neangažovanjem, malim izborom aktivnosti kako bi popunili svoje slobodno vrijeme i drugim sličnim problemima”, upozorava Macanović.

U međuvremenu ostanu i bez posla, naruše im se obiteljski odnosi i kontakti sa zajednicom, što kasnije loše utječe na rehabilitaciju i resocijalizaciju tih osoba. Stoga se i preporučuju alternativne sankcije.

Hrvatska posljednjih godina bilježi pad broja zatvorenika, čemu pridonosi i primjena alternativnih sankcija. Pritom, ukazuje Irma Kovčo Vukadin s Odsjeka za kriminologiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, bezuvjetna kazna zatvora i dalje ostaje “rezervirana” za počinitelje najtežih kaznenih djela i počinitelje koji predstavljaju najveću ugrozu sigurnosti građana, kao što su recidivisti i multirecidivisti.

Brojne prednosti alternativnih sankcija

Nebojša Macanović ukazuje i na to kako su troškovi alternativnih sankcija manji od troškova zatvaranja, izbjegavaju se štetni utjecaji zatvora, alternativni programi pomažu osuđeniku da zadrži veze s obitelji i zajednicom.

Podsjeća i na negativne učinke kazne zatvora po osuđenog, kao što su trajna kriminalna obilježenost, odvojenost od obitelji, prekid školovanja, gubitak radnog mjesta te teško pronalaženje novog posla, pad pod utjecaj problematičnih zatvorenika, povećanje šanse da ponovno učini kazneno djelo.

Govoreći o primjeni alternativnih sankcija u Hrvatskoj, navodi kako su to nadzor uz uvjetnu osudu i rad za opće dobro na slobodi. U tom smislu ukazuje na značaj alternativnih sankcija, kojima se “podrazumijeva da se osobu ne izdvaja iz njene obitelji, dakle ne ugrožavaju se obiteljski i radni odnosi, što je izuzetno značajno u rehabilitacijskom smislu”.

“Podrška je značajan element izvršavanja alternativnih sankcija i predstavlja važnu komponentu pojedinačnog programa postupanja”, objašnjava Kovčo Vukadin.

Od alternativnih sankcija koje su dobro odabrane i izvršene imaju koristi i pojedinac i društvo, konstatira. Po njenim riječima, “bezuvjetna kazna zatvora je skupa sankcija, koja treba biti rezervirana za počinitelje najtežih kaznenih djela i onih koji ugrožavaju sigurnost građana”.

Lakše prilagođavanje društvu

I Srbija se potpuno uključila u sustav alternativnih sankcija, podsjeća Vidoje Mitrić, doktor pravnih znanosti iz Novog Sada, što je, po njegovom mišljenju, dalo odlične rezultate.

“Alternativne sankcije se uglavnom dosuđuju okrivljenima koji nisu ranije kažnjavani, tako da oni ne dolaze u kontakt sa drugim osuđenicima. Samim tim se izbegava mogućnost uticaja na ta lica od strane okrivljenih koji su više puta osuđivani, a pogotovo se izbegava kontakt sa osuđenima za najteža krivična dela”, ukazuje.

Smatra i da je “sistem podrške osuđenima koji izdržavaju alternativne sankcije apsolutno prilagođen osuđenim licima”, te napominje kako se “lakše prilagoditi društvu nakon odsluženja alternativne sankcije upravo iz razloga što takvi osuđenici nemaju kontakt sa osuđenima za teža krivična dela”.

“Troškovi su u ovakvim uslovima izdržavanja kazni višestruko manji, a pritom je ovakav način izdržavanja sankcija humaniji i, po mom mišljenju, daleko korisniji od izdržavanja kazne u ustanovama zatvorenog tipa”, govori Mitrić.

Nužnost edukacije u pravosuđu

Primjenu izvršenja alternativnih sankcija u Srbiji već godinama prati Beogradski centar za ljudska prava. Svojedobno su objavili i publikaciju s “primjerima dobre prakse”, među kojima su nizozemska i njemačka iskustva.

Jasna računica

Beogradski centar za ljudska prava izračunao je: “Ako jedan zatvorski dan u Srbiji košta 15 evra po osuđeniku i ako se uzme u obzir da tokom cele godine u zatvorima boravi njih oko 10.000, država za smeštaj u zatvorima izdvoji blizu 56 miliona evra. Procena je da bi najmanje 70 odsto izrečenih kazni zatvora moglo biti zamenjeno nekom od alternativnih sankcija.”

Podsjećajući kako je rad u javnom interesu, kao alternativna sankcija, na snazi posljednjih 10 godina, pravnica Nataša Nikolić navodi kako su kasnije uvedene i kazna zatvora u prostorijama u kojima osuđeni živi (kućni pritvor) i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom. Kao problem vidi potrebu proširenja kapaciteta povjereničkih službi, koje prate izvršenje alternativnih sankcija, no taj proces onemogućuje zabrana zapošljavanja u javnom sektoru. “Zbog toga poslove poverenika obavljaju mahom zaposleni u kazneno-popravnim zavodima, pa su pola radnog vremena angažovani u zavodu, a pola u povereničkoj kancelariji”, ukazuje Nikolić.

No, primjećuje i kako je “kaznena politika od strane sudova i dalje prilično represivna, što pokazuje i mali broj alternativnih sankcija koje se izriču na godišnjem nivou”. Najčešća je kazna kućnog zatvora, dok je kazna rada u javnom interesu ove godine izrečena u 352 slučaja.

“Uslovna osuda je kao sankcija najbolja, jer se radi na ličnosti osuđenika i traje najmanje godinu dana, a najviše četiri. Prema prirodi ličnosti, određuju se obaveze koje je potrebno da izvrši za vreme trajanja sankcije, uz psihološki rad poverenika. Iako ova sankcija ima najviše efekata, izriče se u veoma malom broju – ukupno 11 takvih sankcija ove godine”, konstatira Nikolić te preporučuje “rad na podizanju svesti sudija da češće izriču alternativne sankcije”.

I ona govori o prednostima alternativnih sankcija po osuđenika, jer se time “ne izdvaja iz svoje prirodne sredine, ne odvaja se od porodice, ne gubi zaposlenje i nije izložen kriminalnoj infekciji, koja je prisutna u kazneno-popravnim zavodima”. S druge strane, nastavlja, alternativne sankcije donose velike uštede u državnom budžetu, a kaznom rada u javnom interesu država dodatno prosperira u smislu financijske dobiti.

Računica je jasna, a oni koji su zakon donijeli (ili ga tek pripremaju donijeti) trebali bi razmisliti da im zakonski akti ne ostanu mrtvo slovo na papiru. Dugoročno će koristi imati svi – i pojedinac i društvo.

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Ne slažeš se? Komentariši

avatar
wpDiscuz