Mirsad Jašarspahić o životu s koronavirusom: “Poželio sam da zagrlim svoju porodicu; Teža mi je bila sezonska gripa”

Iako je od početka svjestan svega sa čim se suočava i, kako kaže, ne razmišlja o tome, ipak postoje stvari koje mu nedostaju.

Jedna od prvih ličnosti iz javnog života koji je otvoreno priznao da je zaražen koronavirusom je Mirsad Jašarspahić, predsjednik Privredne komere FBiH. On je informaciju da mu je nalaz na koronavirus pozitivan saznao 25. marta.

– Dok ne dobijete nalaz nadate se da će biti negativan. Tom prije što nisam imao nikavih simptoma. Kada mi je epidemiolog putem telefona saopćio da mi je nalaz ipak pozitivan nije mi bilo prijatno. Naravno, ne možete da se ne nasekirate u takvom trenutku. Međutim, ta sekiracija je trajala jednu sekundu, a onda shvatite šta trebate raditi, šta je ono šta vas čeka, šta vam je cilj i šta trebate uraditi da biste došli do njega, a u ovom slučaju to je da poštujem mjere epidemiološke zaštite – započeo je svoju ispovijest za “Oslobođenje” Mirsad Jašarspahić.

Ističe kako se u trenutku kad su mu saopćeni rezulztati testiranja, on već bio u izolaciji.

– Sa direktorom Igmana iz Konjica Đahidom Muratbegovićem imao sam sastanak dva dana nakon proslave godišnjice te tvornice. Čim sam saznao da je pozitivan na koronavirus i ja sam otišao u izolaciju i javio se doktorima (informacija da je Đahid Muratbegović pozitivan na koronavirus objavljena je 19. marta op.a.), tako da sam ja već bio u izolaciji u trenutku kad sam saznao nalaze. Iskreno, do danas ja nisam imao nikave simptome, ali s obzirom da kontaktiram sa većim brojem ljudi, plašio sam se da, ako sam i ja zaražen, da virus ne prenesem na druge osobe. Uostalom, svi mi u svom okruženju imamo i starije osobe, hronične bolesnike i druge koji su osjetljiviji na ovaj virus.U trenutku kad sam saznao rezultate ja sam se izolovao i od porodice, tako da sam ja u nekoj vrsti dvostruke izolacije. Naime, moja porodica je u izolaciji u stanu u kojem živimo, a ja sam dodatno izolovan i od njih u spavaćoj sobi, u kojoj boravim cijeli dan i u kojoj sam samo ja – kazao nam je Jašarspahić.

Posebno naglašava da se zdravstveno veoma dobro osjeća.

– Vjerujte da mi teže pada sezonska gripa kada se razbolim, nego sada koronavirus. Nemam povišenu temperaturu, nisma imao ni neki težak kašalj koji mi ne bi dao disati, niti sam imao bilo kakve druge simptome, kao što se znalo dešavati sa gripom, kada danima traje povišena temperatura, kada osjećate malaksalost i bol u svim mišićima, kašljete, kišete… – opisao je Jašarspahić svoje trenutno zdarvstveno stanje.

Iako u izolaciji, nije prekinuo poslovne kontakte.

– Cijelo prijepodne i dio poslijepodneva koristim za poslovne kontakte, u vezi sa funkcionisanjem Komore, bilo da se radi o kontaktima sa ljudima iz Komore, sa poslovnim subjektima ili sa zvaničnicima. Savremeni načini komunikacije, poput telefona, e-maila, društvenih mreža i slično, omogućavaju nam da veliki dio poslova obavljamo i od kuće i ja to koristim. Sa tog aspekta, moj život u izolaciji se nije mnogo promijenio, osim što nemam direktnih sastanaka, ali ja i dalje komuniciram sa ljudima – dodao je Jašarspahić.

Opisao je i kako sada izgledaju neke stvari koje spadaju u svakodnevnu rutinu i o kojima ne razmišljamo mnogo.

– Recimo, kada trebam jesti, supruga mi donese sve na stoliću pred vrata sobe i ja to unesem i jedem sam u sobi. Kada trebam otići u toalet stavljam masku i rukavice i tako idem. Osim toga, supruga je na sve šteke u kući stavila vlažne maramice, koje se odmah nakon korištenja bacaju. Što se tog ‘pansionskog’ dijela života tiče, ništa mi ne nedostaje. Komuniciram ja i direktno sa mojim ukućanima, razgovaramo o stvarima o kojima trebamo razgovarati, ali to je uvijek na propisanoj distanci, a ja imam rukavice i masku, koja najviše služi upravo tome da oni koji je nose ne zaraze osobe oko sebe. Ipak, jedva čekam da sve ovo prođe, kako moj lični slučaj, tako i pandemija uopće, pa da se vratimo nekim normalnim stvarima. Naprimjer, jedna od stvari koju jedva čekam je da se zagrljaj vrati kao normalan način komunikacije i iskazivanja emocija, među članovima porodice, ali i među bliskim osobama uopće – priča Jašarspahić.

Iako je od početka svjestan svega sa čim se suočava i, kako kaže, ne razmišlja o tome, ipak postoje stvati koje mu nedostaju.

– Nedostaje mi normalan način funkcionisanja porodice. Jedva čekam da dobijem ‘zeleni karton’ da mogu izaći iz svoje sobe. Naprimjer, jedna od stvari koju jedva čekam je da se zagrljaj vrati kao normalan način komunikacije i iskazivanja emocija, među članovima porodice, ali i među bliskim osobama uopće – govori Jašarspahić.

Kao vrlo bitnu stvar istakao je socijalni segment.

– U ovom periodu veoma mi je značila podrška prijatelja, poznanika i svih ljudi koji su mi se javili, pitali me kako sam i dali mi podršku. Ta njihova podrška mi je dala dodatnu energiju da sve ovo prođem, iako mi je, naravno, najznačajnija podrška moje porodice. Upravo u ovom periodu sam vidio jednu sjajnu poruku koja glasi: ‘nije važno na kojoj ste distanci od neke osobe, ako ste u korijenu čvrsto povezani’ – ističe Jašarspahić.

Napomenuo je i kako bi se možda trebalo početi razmišljati da se stege koje postoje, odnosno mjere koje su donesene, malo ‘popuste’, ali pod uslovom da se poštuju mjere epidemiološko – zdravstvene zaštite koje su donesene. To isto se odnosi i na države, koje sve više zatvarju svoje granice i time život čine još težim.

Izvor

Možda vam se svidi

Leave A Reply