Majke plaćaju bolnicama da spavaju na stolicama uz dijete; majke jedu i spavaju na stolicama, bez deke i jastuka

“Za sedam dana koliko je supruga boravila uz našu ćerku u bolnici u Bijeljini morali smo platiti 140 KM (70 eura). Dakle, 20 KM (10 eura) po danu plaćali smo za drvenu stolicu na kojoj je spavala, toalet koji nije bio baš čist i hranu u kojoj je našla muvu”, prepričava Dalibor Mićić iskustva svoje supruge tokom liječenja njihove kćeri.

Dodaje da je cijelu priču pokrenuo na društvenim mrežama kako bi skrenuo pažnju na ovaj problem, a, kaže, nakon toga su mu se javili brojni roditelji i iz drugih gradova sa sličnim iskustvima.”Moja ćerka boravila je sama u sobi, dva kreveta su uredno bila prazna, ali tu ne možeš ni stvari spustiti, bilo je čak soba koje su bile prazne. Supruga je morala biti u pidžami i papučama. Kada se žalila, dali su joj ćebe i jastuk. Onda ona malo legne pored deteta da odmori, faktički na dnu kreveta, i nasloni se na zid pošto je dobila jastuk i tako spava”, kaže Mićić.

Upozorava i da odjeljenje za pedijatriju izgleda sumorno, nikako prilagođeno bolesnoj djeci, kojoj bi se, dodaje, na neki način trebao uljepšati taj boravak u bolnici.

‘Danas muva sa poluživim krompirom za ručak’, napisao je Mićić na svom Facebook profilu, uz fotografiju jela i računa za boravak.

Iako smo poslali upit upravi bolnice “Sveti vračevi” u Bijeljini, nismo dobili direktne odgovore na Mićićeve optužbe te kakvi su uvjeti smještaja roditelja uz dijete.”Osnovna uloga JZU Bolnice ‘Sveti vračevi’ Bijeljina jest da obezbijedi stanovništvu (tj. pacijentima) sigurne i kvalitetne zdravstvene usluge, kojima će biti ispoštovane i zbrinute njihove potrebe i očekivanja. Otvaranjem nove bolnice od jula 2013. godine u poliklinici je zbrinuto negdje oko 500.000 pacijenata, hospitalizovano je 50.000 pacijenta i urađeno je oko 15.000 operacija. Bolnica je nova i najsavremenija u okruženju. Svi zaposleni u bolnici svoje opredjeljenje za unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite ugrađuju u sve segmente svog rada. Naši pacijenti su zadovoljni takvim radom i odnosom”, glasio je odgovor direktora bolnice Siniše Maksimovića.

U Bosni i Hercegovini bolnice različito postupaju kad je u pitanju plaćanje boravka uz dijete. U nekim slučajevima potrebna je samo uputnica da roditelj mora biti uz dijete, a u većini situacija majka ne mora plaćati ako još doji, ako dijete ima poteškoće u razvoju ili maligno oboljenje.

U ostalim slučajevima bolnica određuje iznos koji se mora platiti, a to varira – u Kliničkom centru u Banjoj Luci plaća se 45 KM (22,5 eura) po danu, kako nam je rečeno iz ove zdravstvene ustanove, dok je u bolnicama u Sarajevu boravak za svakog roditelja besplatan.

Majka je i sestra i ljekar

Ipak, majka jedne djevojčice iz Sarajeva s kojom smo razgovarali opisala je svoja iskustva s Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu.Kako prepričava A. B. (ime i prezime poznato redakciji), triput je bila u bolnici sa svojom kćeri. Prvi put prije nekoliko godina, kad joj je bilo tek 2,5 mjeseca, zbog dijagnoze bronhiolitisa.

“Malena je dobila krevetić, a ja stolicu. Ta stolica postaje naš boravak narednih šest dana i noći u taj jedan metar kvadratni. Na njoj i sjedite i jedete i spavate. To je klasična uredska crna stolica. Pratnja ne dobije ni deku. Donijeli su mi je od kuće. Prvu noć i preživite nekako, ali poslije vas umor slomi. Ponekad bih od umora legla s malenom u krevetac samo da se malo odmorim. Ali ni to nisu dali”, prisjeća se tih dana u bolnici.

Kako dodaje, majka je tu i sestra i ljekar svom djetetu, jer kad je bio period dežure, iza 16 sati, bila je samo jedna sestra na odjelu.”Non-stop samo trče jer uvijek neko od pacijenata zove. Vi djetetu sami mjerite saturaciju, po potrebi infuzije zaustavljate, inhalirate. Problem na tom odjelu bio je i inhalator. Cijeli odjel imao je tri inhalatora, a u našoj sobi svi su ga trebali. Bila je tu neka igraonica, koju bi samo još malo trebalo prilagoditi kako bi djeca mogla da je koriste, čistiti i slično. Jedina je prednost što su dopuštali da očevi ‘pomognu’. Toaleti su bili u katastrofalnom stanju, prljavi. Što se ljekara tiče, nemam zamjerki.”

Sa kćeri je boravila u bolnici i 2014, kada su ih smjestili u dnevni boravak, gdje je opet spavala u stolici, a zatim premjestili u sobu, gdje su dobili veliki krevet, pa je mogla ležati sa svojom bebom.”Treći put smo ležali kad je malenoj bilo dvije godine, kraj 2015. i početak 2016. Odlazimo na ORL (otorinolaringologija). Tu smo zaista imali sreću sa svime, jer je ona bila životno ugrožena. Na klinici su je sestre tuširale, zamotavale u plahte. Kako je klinika nova, vodi se računa o svemu. Dobile smo krevet, bile smo u izolaciji jer joj je izolovana bakterija, pa nije mogla u drugu sobu s operisanim pacijentima. Sestre, ljekari su super. Svi su bili fini, pustili su malenu da igračke donese, stajale su svugdje. Ta bolnica je nekako pravi primjer kako bi to moglo zaista i da izgleda.”

Iz Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo nismo dobili odgovor na upit o tome kakvi su uvjeti smještaja majke uz dijete, u kojim slučajevima one moraju spavati na stolici te postoje li inicijative ili projekti da se boravak majke, roditelja ili staratelja te djeteta u bolnici poboljša.

Ombudsmeni Bosne i Hercegovine tokom 2012. godine uradili su istraživanje koje je rezultiralo izradom Specijalnog izvještaja “Zdravstvena zaštita djece u Bosni i Hercegovini”. Tu je ustanovljeno da postoje različite prakse u različitim bolnicama što se tiče plaćanja boravka roditelja uz dijete tokom liječenja.

“Ombudsmeni nisu zadovoljni zbog činjenice što se u periodu od kraja 2012. godine do danas nisu desile sistemske promjene u ovoj izuzetno značajnoj oblasti za ostvarivanje prava djeteta – prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, koje je usko povezano i neophodno za ostvarivanje prava djeteta na život, razvoj i opstanak”, rečeno nam je iz ove institucije.

U Hrvatskoj prikupili gotovo 108.000 eura

S druge strane, u susjednoj Hrvatskoj nevladina udruženja pokrenula su humanitarne akcije kako bi se problem smještaja roditelja u bolnici riješio. Tako je prikupljeno gotovo 108.000 eura za ležajeve i fotelje na sklapanje, gdje roditelji mogu spavati.

“Savez društva ‘Naša djeca’ Hrvatske, u okviru akcije ‘Za osmijeh djeteta u bolnici’, prikupio je više od 800.000 kuna i nabavili smo oko 150 sklopivih ležaja, fotelja i stolica baš za roditelje koji borave uz djecu i to smo distribuirali u 39 bolnica širom Hrvatske”, kaže sekretarica ovog saveza Snježana Krpes.

Cilj ove akcije jest humanizacija bolničkog liječenja djece i uključuje edukaciju bolničkog osoblja, opremaju se igraonice u bolnici, volonteri imaju različite radionice sa djecom…”Kada bolnice koje sudjeluju u akciji ostvare 80 posto tog programa, onda im dodjeljujemo status bolnice koja je prijatelj djece. Nemaju sve bolnice iste uvjete, ali trudimo se da cijelu tu stvar poboljšamo i uvodimo europske standarde”, kaže Krpes.

Objašnjava da, prema postojećem pravilniku u Hrvatskoj, pravo na besplatan cjelodnevni smještaj uz dijete ima majka ako doji, ako je riječ o djetetu s poteškoćama u razvoju ili ako je dijete primljeno zbog malignog oboljenja.”U drugim situacijama koliko se što plaća bolnica određuje ovisno o svojim kapacitetima. Imaju bolnice u kojima roditelji ne trebaju plaćati zato što su iz nekih drugih donacija i sponzorstava uspjele osigurati da roditelj ne treba participirati u tim troškovima, ali imate opet onih bolnica koje nisu uspjele postići te standarde i onda primjenjuju samo ovaj pravilnik, a svi ostali plaćaju.”

Kako objašnjava Milka Valpotić, glavna sestra u Klaićevoj bolnici u Zagrebu, cijena boravka majke uz dijete bez uputnice u apartmanu koja uključuje samo noćenje iznosi 10 eura, a ako je riječ o smještaju i tri obroka dnevno, blizu 34 eura.

Zar se ne može olakšati briga za dijete?

Što se tiče Srbije, dijete do 15. godine ima pravo na pratioca za vrijeme liječenja u zdravstvenoj ustanovi. “Ovo pravo se ostvaruje na osnovu uputa za stacionarno lečenje, koje za pratioca izdaje izabrani lekar specijalista pedijatrije, i ocene lekarske komisije Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja prema sedištu zdravstvene ustanove u kojoj se nalazi izabrani lekar pedijatar i na osnovu toga pratilac ne plaća boravak”, rečeno nam je iz ovog fonda.

Ako roditelj nema ovu dokumentaciju, bolnice određuju cijenu koja se mora platiti, a ona iznosi približno osam eura po danu. Kako roditelji prenose svoja iskustva, često se dešava da majke spavaju na stolicama.

“Treba pronaći načina da se humaniziraju uslovi. Pa ni u zatvoru ne spavaju na stolicama, osim ako nisu u samicama. Pa zamislite da na stolici 24 sata dnevno sjedite i na njoj i spavate. Izdrži čovjek sve, ali zar kraj brige za dijete, zar se makar to ne može olakšati?”, pita se majka iz Sarajeva.

(Izvor: Al Jazeera/Autorica: Vedrana Maglajlija)

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Ne slažeš se? Komentariši

avatar
wpDiscuz