Luksuzno ili skromno: Zašto se sanja o velikom vjenčanju?

Mnogo se toga mijenja u svijetu oko nas i prihvaćamo drukčije navike i ritam života od onoga kakvim su živjeli naši roditelji, pa ipak se čini da jedno odolijeva svim promjenama – žene i dalje žele vjenčanja iz bajke.

Dok je nekima danas pomalo i smiješno ustrajati na ritualu u neobičnoj haljini, drugima nimalo ne smeta što te iste haljine lijepo pristaju tako rijetkim ženama i uporno će inzistirati baš na vjenčanju u bijelom, u okruženju gomile cvijeća, mnogo ljudi i s mnogo skupih i, iz praktičnog kuta gledanja, posve suvišnih dekorativnih detalja.

Doktorica psihologije na Sveučilištu u Massacusettsu Susan Krauss Whitbourne, autorica knjige “Potraga za ispunjenjem” (“The Search for Fulfillment”) smatra da je dio krivnje za takve snove u odrastanju uz Disneyeve animirane filmove. Podsjetila je na istraživanje koje je 2011. provela Dawn Elizabeth England s kolegama na Sveučilištu Arizona, koji su, analizom devet najpoznatijih Disneyevih crtića, od “Pepeljuge” 1938. do “Princeze i žapca” 2009. dokazali da podržavaju stereotipe o muškarcima kao hrabrima, aktivnima, snažnima, zaštitnički raspoloženima i ženama kao slabijima, osjećajnijima, plačljivijima i nadasve lijepima. Čak i ako su bile aktivne na neki način, odustaju od toga činom vjenčanja koje se događa u bajkovitu okruženju i u predivnoj haljini.

O opsesiji vjenčanim haljinama pisala je i novinarka Abby Ellin, kolumnistica New York Timesa, i za opsjednutost današnjih djevojaka vjenčanjem i kad nema mladića na obzorju okrivila princeze, točnije njihove tvorce iz Disneyeve radionice, koji gotovo svaku filmsku priču završavaju blještavim vjenčanjem. Da bi i njihovo vjenčanje bilo što sličnije onome viđenom na velikom ili malom ekranu, mnoge su djevojke sklone višegodišnjem zaduživanju jer, jednostavno, ustupci koji bi značili skromniju haljinu ili manje cvijeća u okruženju ne dolaze u obzir. Kao da bi to dovelo u pitanje njihovu buduću sreću, piše “Blic“.

A možda i bi jer će čak i neke žene u zrelijim godinama inzistirati na raskošnoj vjenčanici, “da im poslije ne bude žao”. O kakvom je žalu riječ, pojašnjavaju možda malo riječi 28-godišnje Sanje koja je dan vjenčanja opisala kao najljepši u životu jer su je “svi gledali dok je hodala ulicom do matičnog ureda”. Koliko pak planiranje bajkovitog vjenčanja ima utjecaja ili najavljuje koliko će mladenci ubuduće biti sretni, pozabavio se dr. Scott Stanley, sa Sveučilišta u Denveru.

Baveći se brojem uzvanika na vjenčanju, pokazalo se da su sretniji oni koji su imali više uzvanika. Ali tu nije kraj priči jer su znanstvenicima u potrazi za srećom zanimljivi i drugi podaci.

Ekonomisti Andrew Francis i Hugo Mialon sa Sveučilišta Emory, promatrali su kako iznos potrošen na prstenje i vjenčanje utječe na to koliko će par biti sretan. Definitivno se pokazalo da se oni koji kupuju skuplje prstenje češće rastaju. A najsretnijima su se pokazali oni koji su potrošili manje na odjeću i suvišne detalje, ali ugostili više uzvanika, te se odlično proveli.

Mnogo se toga mijenja u svijetu oko nas i prihvaćamo drukčije navike i ritam života od onoga kakvim su živjeli naši roditelji, pa ipak se čini da jedno odolijeva svim promjenama – žene i dalje žele vjenčanja iz bajke. Dok je nekima danas pomalo i smiješno ustrajati na ritualu u neobičnoj haljini, drugima nimalo ne smeta što te iste haljine lijepo pristaju tako rijetkim ženama i uporno će inzistirati baš na vjenčanju u bijelom, u okruženju gomile cvijeća, mnogo ljudi i s mnogo skupih i, iz praktičnog kuta gledanja, posve suvišnih dekorativnih detalja.

Doktorica psihologije na Sveučilištu u Massacusettsu Susan Krauss Whitbourne, autorica knjige “Potraga za ispunjenjem” (“The Search for Fulfillment”) smatra da je dio krivnje za takve snove u odrastanju uz Disneyeve animirane filmove. Podsjetila je na istraživanje koje je 2011. provela Dawn Elizabeth England s kolegama na Sveučilištu Arizona, koji su, analizom devet najpoznatijih Disneyevih crtića, od “Pepeljuge” 1938. do “Princeze i žapca” 2009. dokazali da podržavaju stereotipe o muškarcima kao hrabrima, aktivnima, snažnima, zaštitnički raspoloženima i ženama kao slabijima, osjećajnijima, plačljivijima i nadasve lijepima. Čak i ako su bile aktivne na neki način, odustaju od toga činom vjenčanja koje se događa u bajkovitu okruženju i u predivnoj haljini.

O opsesiji vjenčanim haljinama pisala je i novinarka Abby Ellin, kolumnistica New York Timesa, i za opsjednutost današnjih djevojaka vjenčanjem i kad nema mladića na obzorju okrivila princeze, točnije njihove tvorce iz Disneyeve radionice, koji gotovo svaku filmsku priču završavaju blještavim vjenčanjem.

Da bi i njihovo vjenčanje bilo što sličnije onome viđenom na velikom ili malom ekranu, mnoge su djevojke sklone višegodišnjem zaduživanju jer, jednostavno, ustupci koji bi značili skromniju haljinu ili manje cvijeća u okruženju ne dolaze u obzir. Kao da bi to dovelo u pitanje njihovu buduću sreću.

A možda i bi jer će čak i neke žene u zrelijim godinama inzistirati na raskošnoj vjenčanici, “da im poslije ne bude žao”. O kakvom je žalu riječ, pojašnjavaju možda malo riječi 28-godišnje Sanje koja je dan vjenčanja opisala kao najljepši u životu jer su je “svi gledali dok je hodala ulicom do matičnog ureda”. Koliko pak planiranje bajkovitog vjenčanja ima utjecaja ili najavljuje koliko će mladenci ubuduće biti sretni, pozabavio se dr. Scott Stanley, sa Sveučilišta u Denveru.

Baveći se brojem uzvanika na vjenčanju, pokazalo se da su sretniji oni koji su imali više uzvanika. Ali tu nije kraj priči jer su znanstvenicima u potrazi za srećom zanimljivi i drugi podaci. Ekonomisti Andrew Francis i Hugo Mialon sa Sveučilišta Emory, promatrali su kako iznos potrošen na prstenje i vjenčanje utječe na to koliko će par biti sretan. Definitivno se pokazalo da se oni koji kupuju skuplje prstenje češće rastaju. A najsretnijima su se pokazali oni koji su potrošili manje na odjeću i suvišne detalje, ali ugostili više uzvanika, te se odlično proveli.

Možda vam se svidi

Comments are closed.