Logor Morinj, 30 godina kasnije: Hrvati će tek učiti o “srpskom svetu”

Popularno

Povezano


Delegacije Crne Gore i Hrvatske proteklog su vikenda, prvi put u 30 godina, zajedno položile vijenac na ulazu u logor Morinj u opštini Kotor.

- Marketing -

Taj zloglasni logor za ratne zarobljenike sa područja Dubrovnika – zbog onih kojima je novija istorija Crne Gore nepoznanica – tokom agresije JNA, vojske bivše Jugoslavije i crnogorskih rezervista na Konavle i Dubrovnik 1991. godine, bio je mjesto u koje su privođeni i zatvarani muškarci hrvatske nacionalnosti, prenosi “Aktuelno.me”.

Zvanična Crna Gora, oličena u uslužnoj i vazalskoj vlasti, učinila je gest koji su njihovi prethodnici koji su promovisali mir u regionu i dobrosusjedske odnose, propustili da naprave.

Neupućeni posmatrač, baš kao i hrvatska javnost, su zbunjeni. Zaista: kako to da je nova vlast u Crnoj Gori, koja je ustoličena da bude dio “srpskog sveta” i uništi sve višedecenijske vrijednosti Crne Gore – od antifašizma do sekularnog karaktera države – dakle, kako to da baš oni čine gest koji nije učinila Crna Gora za vrijeme dugotrajuće vladavine DPS-a?

– Umjesto barutom i mačem, patriotizam se danas pokazuje poštovanjem – poštovanjem onih koji misle kao vi, ali možda i još više, poštovanjem onih koji misle drugačije. Poštovanjem svog susjeda, prijatelja i komšije. Morinj je opomena da to nikad ne zaboravimo – izgovorio je pred kapijom logora Đorđe Radulović, šef diplomatije Crne Gore.

Zanemarimo li činjenicu da se Raduloviću pripisuje da je izašao ispod šinjela DPS-a, izostavimo li, čak, fakat da su riječi koje je izgovorio pred hrvatskim kolegama, doslovce prepisane iz nekog od govora DPS-ovih prvaka, teško se oteti utisku da su hrvatski gosti, na čelu sa njihovim ministrom vanjskih poslova Grlić Radmanom, nasjeli na jeftin trik svojih susjeda.

Licemjerje, hipokrizija, prevara…jedino tako bi se mogao okarakterisati govor prvog čovjeka nove crnogorske diplomtije koji je govorio o “duhu nove Crne Gore”, pomirenju, pravu na drugačije mišljenje.

Zašto Radulović nije kleknuo?
Iako su prošle dvije decenije od kada je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović “izrazio žaljenje”, što je drugo ime za izvinjenje, zbog zločina i pljačke u Konavlima, zvanična Crna Gora sporo i neubjedljivo je činila otklon od te sramne stranice svoje istorije. Čak i kada bi uspijevala da pronađe prave riječi za sramotu i ljagu koju su tokom agresije na susjeda na obraz Crne Gore nanijeli njeni rezervisti i dobrovoljci, gotovo redovno bi bila izostavljena epizoda zvana logor Morinj.

Valjda uvidjevši taj propust svojih prethodnika, ministar Radulović je na volšeban način prizvao goste iz Hrvatske i “prodao” im priču o drugačijoj Crnoj Gori. Pomenuo je čak i Vilija Branta, iako nije kleknuo ispred kapije zloglasnog logora da pokaže kako “nova Crna Gora” jednako kleči pred Vučićem, pred pravoslavnim crkvama i nedjelima iz svoje prošlosti.

Konačno – hrvatski gosti nijesu shvatili da je ista ona svijest koja je napala Konavle i Dubrovnik, danas ponovo vladajuća u Crnoj Gori! To što se nekima učinilo da je u proteklih par decenija Crna Gora počela ličiti na društvo koje baštini evropske vrijednosti, bio je samo privid. Posljednji izbori bili su dokaz da je stado Crkve Srbije i “srpskog sveta” samo bilo pritajeno, čekalo konsolidaciju nakon Miloševićevih bolnih poraza i šansu da ponovo zableji o ugroženom srpstvu, granicama, Kosovu i Crnogorcima kao “kopiladima” i “Brozovom nakotu”.

Nova vladajuća elita koju čini 90 odsto onih koji ne priznaju genocid u Srebrenici, Markale, Vukovar i stradanje Sarajeva, u kojoj ima 99 odsto onih koji bi pravoslavnim Crnogorcima zabranili da se pomole Bogu u svojim manastirima, u kojoj je 100 odsto onih koji bi sve Crnogorce pogušili suzavcem, ne može govoriti o poštovanju prava na različitost. Još manje imaju pravo izgovoriti imena Vilija Branta i Martin Luter Kinga i pominjati “oprost” ili “san o zemlji jednakih”, kako je to manipulativno izgovorio pred Hrvatima ministar Radulović.

Uostalom, svi savremenici agresije na Konavle i Dubrovnik koji su učestvovali u toj sramnoj epizodi ili je podržali, 30. avgusta prošle godine glasali su za aktuelnu vlast i “novi duh Crne Gore”.

Zatiranje tradicije Boke
– Naročito u večernjim satima, bilo je krikova, pa podsticanja na pjevanje nekih pjesama, pa opet krikova. Teško smo podnosili sve što se čulo – pričao je jedan stanovnik Morinja koji je svjedočio o tom vremenu.

U priči o logoru Morinj, dakle, postoji još jedan nivo.

Nije slučajno izabrano da taj zloglasni logor bude baš u Boki Kotorskoj, poznatoj po vjerskoj i međunacionalnoj toleranciji. To je namjerno urađeno kao mrlja na obrazu Boke, baš kao što je onaj ratni brod VJ 1999. godine, za vrijeme NATO intervencije, bio privezan na 50 metara od ulaza u Stari grad u Kotoru.

Takvu Boku je trabalo osramotiti, uniziti i zauvijek zatrijeti njene tragove o tradiciji suživota i sloge. Baš kao što je brod kraj ulaza u Stari grad trebalo da bude meta NATO avijacije, kako bi Bokelji zauvijek zaratili sa Zapadom.

Te smicalice nije Boki namijenio neko iz Brisela ili Vašingtona, vjerovatno ni neko iz Beograda ili Kruševca. Takav naum bio je nedjelo nekog crnogorskog Srbina kojim vlada kompleks zvani “srpsko more”, žal zbog pomanjkanja činjenica o “srpstvu u Boki” i mržnja prema svim susjedima čija nacionalnost ne počinje na “S”.

Uostalom, Hrvati vjerovatno ne čitaju ovdašnje medije, pa su propustili da je u maju ove godine “crnogorski premijer Zdravko Krivokapić otvorio pitanje razgraničenja s Hrvatskom i ustvrdio kako problem nije samo crta razgraničenja na moru, već i razgraničenje na kopnu po kojem Prevlaka, po protokolu koji su dvije države potpisale 2002., pripada Hrvatskoj”.

Garantovano ne gledaju ni crnogorski Javni servis na kome je, prije samo koji dan, proglašen legitimnim i kao pravo na drugačije mišljenje, stav da je “Dubrovnik trebalo sravniti sa zemljom”.

A ako ih nisu prozreli do sada, Hrvati će tek učiti o “dobrim namjerama” nove vlasti u Crnoj Gori u kontekstu stvaranja “srpskog sveta”.

Uostalom, nije li nedavno Žarko Puhovski uporedio današnji položaj Crne Gore s onim Austrije, koja se “sistematski predstavlja kao prva žrtva fašizma, a ne kao jedan od činbenika fašističke agresije”?!

Utoliko ostaje još jača nepoznanica: kako je šef diplomatije Đorđe Radulović uspio da namami respektabilnu hrvatsku delegaciju na kapiju nekadašnjeg zloglasnog logora Morinj? Jesu li Hrvati bili neznaveni ili su se samo “pravili ludi”? Potezi “srpskog sveta” koji će uslijediti, ponudiće im, sasvim sigurno, pravi odgovor.

- Marketing -

Najnovije