Kukamo kao da je u Bosni vrućina najveći problem; Vozili smo automobile bez klime, kupovali u granapima bez klime, ljetovali u sobama bez klime – i niko nije kukao. A , sada…

Naš Prinz 1200C kojim smo putovali na more sa roditeljima ili na izlete “oko Srednjeg”, nije imao klima uređaj. Nije imao čak ni četvero vrata nego samo dvoja. To je značilo da nije imao ni prozore na otvaranje na zadnjem sjedištu.

Do mora se putovalo pola dana uskim putem preko Ivan planine i kroz kanjon Neretve. Pretovareni automobili od kojih je pola na krovu imalo tzv. galerije na kojima su bile smještene dvije velike vreće sa šatorom i pratećom opremom i Fiće sa letvicom na zadnjem poklopcu da se spriječi prokuhavanje motora.

U kampovima na moru je obično bilo nekoliko borova sa hladovinom koju bi neki vjerovatno već u maju zauzeli.

Ostatak turista je razapinjao šatore “na zvizdanu“. Oni sa stabilnijim i većim primanjima su imali i kamp-prikolice firme Brako koje su imale postolje, na koje bi se nastavljao šator, a još veće hadžije su imali prave prikolice Adria iz Slovenije.

Postojala su i radnička odmarališta sa drvenim neudobnim stolicama u blagovaonici i sa dva, tri ili četiri kreveta smještena u sobe iste kvadrature.

Veća porodica je značila i veću gužvu u sobi i više „šljiva“ na cjevanicama od ćoškova kreveta.  Oni sa najvećim primanjima su ljetovali po hotelima a posebno je popularno bilo reći da su dio ljeta proveli na „Babinom kuku“ u Dubrovniku, hotelu „Libertas“ ili u hotelima preduzeća „Solaris“ u Šibeniku.

Ozonske rupe

U to doba nismo ni znali da postoje ozonske rupe, da je zemlja u nekoj fazi klimatskih promjena i da je “El Nino” dugotrajan proces a ne običan uragan. A nismo se ni previše opterećivali sa tim. Važnija je vijest bila da je Tito bio u službenoj i prijateljskoj kod Gamal Abdel Nasera i da su dogovarali jačanje Pokreta nesvrstanih ili da je Brodogradilište Uljanik napravilo do tada najveći brod nazvan Berge Istra / koji je poslije netragom nestao sa mape morskih puteva/ ili da je “Ikarus” iz Beograda proizveo autobus za gradski saobraćaj ili da je tvornica Digitron iz Buja proizvela prvi kalkulator po kojem su svi ostali dobili žargonsko ime Digitron.

A bile su i onda vrućine. Nije bilo klimatiziranih prostora. Samoposluge, tvornice, prodavnice, administracija, škole, fakulteti, bolnice, dvorane, svi su jednako trpili veliku vrućinu ili veliku hladnoću. I opet mi se čini da niko nije kukao kao što mi sada kukamo. I u vrijeme najvećih vrelina, naše dvorište nije bilo prazno i uvijek bi neko u njemu „igrao lopte“ ili „gume“ ili „školice“. Nije bilo ni žutih, ni narandžastih ni crvenih meteo alarma a nije da nije bilo vrućina i tada.

Prema nekim podacima najvreliji dan u Sarajevu je bio 19. avgust 1940 godine kada je izmjereno punih 40 stepeni u hladu. Ili najhladniji sa minus 26,4 stepena davne 1942 godine. Iako ima podataka da je ta zima 1962/1963 kad sam ja rođen bila nahladnija evropska zima dvadesetog stoljeća. Mati mi je pričala da se oko tog 23.02.1963 godine u Sarajevu sedmicama temperatura nije dizala iznad minus 25.

Medijska propaganda

Možda smo svi malo i nasjeli na propagandu raznih medija koji će zbog jednog „lajka“ vrlo rado stavljati senzacionalne naslove tipa „Čekaju nas nesnosne vrućine“, „Ovaj vreli talas nije nikada zabilježen“ ili „ Pripremite se na toplotne udare“ a možda ipak i vrućine nisu kao nekad. Znam da u vrijeme moje mladosti ni u sred ljeta nisam mogao izaći naveče a da ne ponesem nešto „oko bubrega“ jer je noću znalo prilično zahladiti. A opet, ne mogu da se sjetim kako smo svi preživjeli automobile sa dvoja vrata i bez zadnjih prozora na otvaranje, usijane šatore i prikolice ili betonska odmarališta i hotele bez klimatizacije.

Kako smo izdržali sve te toplinske ili polarne udare? Znam, i ja sam pomislio da mi je lako onda bilo sa 14, 17 ili 22 godine sve to deverati ali moji roditelji su tada bili skoro mojih sadašnjih godina i opet, rijetko se sjećam da su kukali na vrućinu ili hladnoću. Možda mi sada vrućina teško pada jer prvi put u životu imam 54 godine? A opet, možda su razlozi sasvim drugačiji, ko će znati?

Možda smo ipak onih godina imali važnije stvari da o njima pričamo? Kako će FK Sarajevo odigrati sa Manchester Unitedom? Ili kako će Željo proći protiv Derby Countyja, kako će Zvezda liferovati Arsenala ili Hajduk PSV Ajndhoven. Možda nam je interesantnije bilo ko je kupio nove Wrangler farmerke ili ko je kupio novi TV u koloru.

A vrućine? Uvijek smo se tješili istim riječima: – Hajde bolan ne kukaj, kako li je tek raji u Mostaru?

A opet, moguće je i da smo se malo razmazili. Da smo navikli na relativan luksuz klimatiziranih prostora i stanova pa nam teško pada svaki izlazak iz kuće, svaka vožnja gradskim saobraćajem ili svaka prodavnica koja nema klima uređaj. Pa i dok ovo pišem, već sam uključio klimu u stanu jer su za danas najavili još jedan tropski dan.

Ko zna? Možda nam je lakše kukati na vrućinu nego se zadeverati pravim problemima. Dok mi kukamo kako nam je vruće, Vodovod nam uvodi sve veće redukcije vode, Toplane dižu cijene grijanja, naši političari još uvijek traže način da im neko prevede onih 30.000 stranica obaveznih za Evropski put, mladi nam svaki dan traže sreću u nekoj isto tako vreloj ali možda sretnijoj državi, a vrhunac naše sreće je kada čujemo da se neko zaposlio. I tada niko ne pita kolika ti je plata jarane, imaš li šansi za napredak u karijeri ili kakve su šanse da se zavališ u kredit za stan?

Naše obavezno pitanje je:

– Jesi prijavljen na socijalno, penziono, ovo, ono?

– Jesam

– Blago Tebi.

Bože moj, na šta smo spali, a kukamo kako nam je vruće.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Kakanj-X.com.

(Kakanj-X/Izvor: Al Jazeera/Autor: Zvonimir Nikolić)

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Ne slažeš se? Komentariši

avatar
wpDiscuz