Krvave ruke obrisao je peškirom i zaprijetio da će me ubiti

Amelu Marušiću (33), koji je u utorak nasred ulice u Kaknju svirepo zaklao svoju suprugu Nasihu, jučer je sudija za prethodni postupak Kantonalnog suda u Zenici Unkas Arnaut, na prijedlog tužioca Huse Hrustanovića, odredio jednomjesečni pritvor.

Kako nezvanično saznajemo, prilikom davanja iskaza u Tužilaštvu ZDK i Kantonalnom sudu Amel je plakao i govorio da je popio neke tablete da bi se smirio nakon razgovora sa suprugom tog jutra. Također je kazao da se sjeća samo da je izašao iz kuće, ali ne i da je automobilom na trotoaru udario Nasihu i njenu majku Hajriju Šehić, nakon čega je presudio supruzi s kojom se razišao prije nekoliko mjeseci.

Dozivala majku

Dan nakon stravičnog zločina ekipa „Dnevnog avaza” bila je u kakanjskom selu Bičer, gdje živi Nasihina majka Hajrija, kao i u Dumancu, gdje se nalaze Amelovi roditelji. U selima je vladao muk. Mještani su radoznalo zagledali posjetioce, ali nisu bili raspoloženi za razgovor.

Hajrija Šehić je u svoju kuću u Bičeru stigla nekoliko minuta prije nas, nakon što je otpuštena iz kakanjske bolnice. Još u šoku, prisjetila se teških trenutaka iz prethodnog dana.

– Išle smo iz grada kući. U trenutku se pred nama stvorio automobil, Nasihu je odbacio nekoliko metara, a mene je zakačio. Kad sam ustala, Amel je već izašao i samo sam začula kćerku kako viče „majko, draga”. Neka žene je mene sklonila u frizerski salon – kazala nam je Hajrija.

Ona navodi da je Amel, nakon što je izmasakrirao Nasihu, krenuo po nju.

– Došao je pred frizerski salon i krvave ruke brisao okačenim peškirima. Bio je svjestan i govorio doći ću i po tebe, ubit ću te. Žene iz salona su zatvorile vrata iznutra i nisu mu dale ući. Ja sam prošla pored njih i došla do Nasihe koja je ležala mrtva. Poljubila sam je i klečala pored nje kad je došla policija. On se mirno predao, a mene su prebacili u bolnicu – kaže Nasihina majka, dodajući da je tek u bolnici vidjela da je Amel i nju povrijedio nožem po ruci kad je prišla kćerki.

Hajrija tvrdi da su razmirice između Amela i Nasihe krenule prije mjesec, ali da kćerka nije željela o tome pričati.

Tvrdi da je posljednjih dana Amel slao i njoj i kćerki prijeteće poruke te nije dozvoljavao da vide njihovog petogodišnjeg sina. Majka negira optužbe da je Nasiha zadužila ili pokrala Amela i konstatira da oni žele krivicu prebaciti na mrtvu glavu.

U Dumancu ispred porodične kuće zatekli smo Amelovog oca Tufika Marušića u igri s unukom. Kaže da nikakvi razlozi ne mogu opravdati zločin koji je počinio njegov sin, ali da javnost treba znati da nikada niko iz uže i šire familije nije počinio nikakav prekršaj, a kamoli da je bio u zatvoru, te da cijeli Kakanj zna da Amel nikad silom nije rješavao probleme kojih je imao u životu i braku.

Pio lijekove

– Amel noćima nije spavao, počeo je piti tablete za smirenje i još neke lijekove. Sad je mrtva glava, šta god da se kaže nije opravdanje, nije bilo vrijedno toga. Majka i ja smo mu govorili da se razvede, da je prijavi sudu, da radi bilo šta osim da, ne d'o Bog, digne ruku da joj šamar udari. U utorak je nakon nekoliko poziva krenuo iz kuće i rekao: „Ja više ne mogu, odoh doktoru da mi da nešto, ne mogu izdržati pritisak”. Krenuo sam za njim i, kad sam se uvjerio da ne ide prema Bičeru, gdje je ona trebala biti kod majke, ostao sam u selu. Nekoliko minuta kasnije sam saznao da ih je sreo u gradu i to uradio – kaže Tufik.

Razgovor s Amelovim ocem prekinut je kada mu je prišao unuk i upitao ga kada će kući doći njegovi majka i otac, na šta djed Tufik nije imao odgovora.

Amelu Marušiću se na teret stavljaju dva krivična djela i to ubistvo počinjeno na okrutan i podmukao način te nanošenja teških povreda, za šta su predviđene kazne zatvora od deset do 45 godina.

Tufik: Amel je teško podnosio sramotu

Amelov otac navodi da je nekoliko sedmica ranije Nasiha odselila kod majke, nakon što su utvrdili da je od nekoliko članova porodice ukrala određene dragocjenosti. Ipak, kap je prelila čašu kad su je u dva navrata vidjeli u društvu nepoznatih muškaraca u Kaknju i Zenici, što su potvrdili i svjedoci.

– On je od nje zahtijevao da prestane s provokacijama i sramoćenjem porodice jer su još u braku. Kazao im je i da dijete mogu viđati i posjećivati, ali da odluku o tome treba donijeti ili sud ili centar za socijalni rad. Nasiha je ovdje imala sve, imali su svoj sprat, kupili auto, ona je iz istog razloga dobila otkaz na radnom mjestu, a mi smo vjerovali njoj, a ne firmi. Ponavljam, to nije nikakav razlog da se neko ubije, niti opravdavam sina, ali on ju je puno volio i posljednje dvije sedmice je bukvalno bio van sebe. Dao je oglas da prodaje auto, da izmiri to što je ona odnijela, teško je podnosio sramotu u familiji i stid ga je bilo čaršije. I kad je krenuo kod ljekara, prije nego što će je ubiti, zvao je i ona mu je slagala da je kod majke, a onda je vidio u gradu i tad je „pukao” – navodi Tufik.

Izvor: Avaz.ba

Comments are closed.