Konačno otkriveno zašto izumiru kolonije pčela. Pauci bi mogli biti spas

Nova studija vođena timom naučnika s Harvarda na čelu s Chenshengom Luom učvrstila je dosadašnje dokaze o tome kako su pesticidi koji se koriste na usjevima značajno povezani s masovnim izumiranjem čitavih zajednica pčela.

Naučnici s Harvarda proučavali su, naime, kako dvije vrste neonikotinoidnih pesticida u malim količinama – imidakloprid i klotianidin – utječu na 18 zdravih košnica tijekom zimskog perioda, kada se obično događa izumiranje.

Rezultati istraživanja bili su poražavajući – ustvrdili da je izloženost pčela neonicotinoidima, koji djeluju kao nervni otrovi i imaju slične učinke kao nikotin, najvjerovatnije glavni krivac za takozvani Poremećaj kolapsa kolonije iliti CCD poremećaj.

Poremećaj kolapsa kolonije prvi je put zabilježen u Americi 2006. godine. Otada se masovnom izumiranju pčela pripisivala složena kombinacija faktora, uključujući razne bolesti, parazite, lošu ishranu, kao i stres koji proživljavaju godišnje dok ih u kamionima prevoze s mjesta na mjesto kako bi oprašivale voćnjake.

Mnogi naučnici smatrali su kako sve to, uz pesticide, uzrokuje CCD fenomen.

Nova studija pak tvrdi kako dugotrajna izloženost malim količinama neonikotinoidnih pesticida ne ugrožava pčelinju otpornost na bolesti. Naime, košnice su bile jednako bolesne kao i dok nisu bile izložene pesticidima – što implicira da ‘neonicotinoidi pokreću određeni biološki mehanizam koji, u konačnici, vodi do CCD-a’, tvrde naučnici.

Košnice su u oktobru 2012. godine postavili na tri lokacije u Massachusettsu. Na svakoj lokaciji, pčele u četiri košnice hranili su kukuruznim sirupom ‘začinjenim’ neonicotinoidima, dok su takav tretman u preostale dvije košnice izostavili.

Do proljeća 2013., kazali su naučnici, polovica pčelinjih kolonija tretiranih pesticidima napustila je košnice, dok one pčele koje su ostale u njima nisu bile u dobrom stanju. Saća su bila vrlo mala, a unutra nije bilo matice ili pak novorođenih pčela.

Samo je jedna od kolonija koje nisu bile izložene neonikotinoidnim pesticidima izumrla, no pčele nisu nestale kao u slučaju CCD poremećaja, već su bile u košnici, a smrt je prouzrokovao parazit.

Još nije poznato koju tačno ulogu neonicotinoid ima i zašto pčele napuštaju košnice tokom zime – naučnici ističu da bi moglo biti povezano sa smanjenjem neuroloških funkcija pčela, te kako neonicotinoidi vjerojatno utječu na pamćenje.

Pretpostavljaju da se pčele, kada odu iz košnice, ne znaju više vratiti – izgube se, što bi objasnilo zašto ih pčelari ne mogu naći mrtve.

Tri neonikotinoida trenutno su zabranjena u Europskoj uniji, no u SAD-u još uvijek su u širokoj upotrebi. Većina, primjerice, kukuruza posađenog u Americi tretira se neonikotinoidima. Uprkos tome što pčele ne oprašuju kukuruz, izložene su hemikalijama budući da pelud kukuruza pada na obližnje cvijeće i druge usjeve.

Ova bolest prijeti kompletnoj svjetskoj populaciji pčela, a predviđa se da bi nestankom pčela na svijetu nastupila glad jer su ovi mali insekti glavni oprašivači.

 

Šta bi moglo spasiti pčele od izumiranja

Pauci bi mogli spasiti pčele, smatra ekipa znanstvenika s britanskog sveučilišta u Newcastleu koja drži da bi pesticid na bazi paukova otrova bio alternativa vrlo spornim insekticidima koji se danas koriste i uništavaju kolonije pčela.

Hv1a/GNA, formula izrađena na bazi paukova otrova i proteina iz visibabe “nudi alternativu” vrlo spornim insekticidima neonikotinoidima koji se danas rabe u cijelome svijetu, ističe profesor Angharad Gatehouse.

Da bi se testirala otrovnost tih pesticida pčele su bile hranjene dozama tog proizvoda u postotcima većima od onih koji se nalaze u prirodi. Učinci su “vrlo blagi” na njihov postotak preživljavanja, a nisu otkrivene posljedice na njihovu sposobnost učenja ili pamćenja što je ključno važno, navodi se u studiji objavljenoj u srijedu u znanstvenom časopisu Proceedings of the Royal Society B.

Svaki poremećaj tih funkcija “ima teške posljedice za preživljavanje kolonija pčela, jer pčele koje ne mogu učiti neće biti sposobne pronaći hranu i vratiti se u svoje košnice”, ističe se.

“I ličinke su ostale neoštećene pošto su bile izložene djelovanju Hv1a/GNA”, kaže Geraldine Wright, jedna od suautora članka, a lani je sudjelovala u studiji kojom su dokazani negativni učinci pesticida neonikotinoida na kognitivne sposobnosti pčela.

“Više od 90 posto biljaka na planetu ovisi izravno ili neizravno o oprašivačima za preživljavanje” ističe Wright

“Ako uništimo bioraznolikost oprašivača, tada učinkovitost naših pesticida više neće imati nikakvu važnost jer više neće biti ni kultura koje treba zaštititi”, objasnila je Wright.

Europska unija je 2013. na dvije godine zabranila uporabu tri pesticida neonikotinoida. No uzroci smrtnosti pčela su višestruki, a među njima su Varroa, grinja koja napada medonosne pčele, gljivica Nosema i monokultura.

 

AGRO-EKO Magazin

Možda vam se svidi

Comments are closed.