KOLUMNA: Da li smo dotakli dno ?!

Dio smo društva čiji izuzetno veliki i ujedno dugoročno jako opasni procenat populacije vješto izbjegava „intelektualno zamaranje“ značajnim dešavanjima i okolnostima koje nas okružuju. Vrhunac njihovog intelektualnog naprezanja jesu kladioničarski strpljivo izigravanje sportskih proroka tipa „1x, 2x, x, broj slobodnih udaraca, kornera, kartona i ko zna čega sve ne (predlažem i uvrštavanje praćenja broja upućenih psovki i zvižduka sa tribina)“, te predano upijanje sadržajno bogatih i edukativnih tekstova neprikosnovenih turbo-folk „piromana niskih strasti“, koji za posljedicu imaju sindrom masovnog odliva mozgova u vidu kolektivnog zatupljivanja.

Piše: Mirza Imamović
   Piše: Mirza Imamović

Bavljenje perifernim stvarima odlikuje njihove svakodnevnice, baš kao i isprazno upiranje prstom na odgovorne pojedince i kolektive, bez ikakve konkretne aktivnosti i društveno-osviještenog angažmana koje bi pratilo i upotpunilo izrečene stavove. Usljed toga, ne postoji dubokoumni pogled u pravcu kreiranja drugačije sadašnjosti i bliske budućnosti, baš kao ni želja da se neprestano i odlučno radi na procesu korigovanju mana i negativnih osobina. Jednostavno se bespogovorno i kapitulirajuće odlučuju na kukavičko stapanje sa okolinom i prihvatanje uloge igrača u meču po tuđim loše kreiranim pravilima, u kojima je pobjednik unaprijed poznat, a to zasigurno nisu oni. Vjerno i hipnotizirano buljenje u TV ekrane u vrijeme emitovanja medijskog otpada zvanog serije i sapunice neće učiniti podnošljivijim probleme i teškoće koje imaju, a još manje neutralizirati ih. Svako od nas igra svoju vlastitu životnu ulogu i nijedan jeftini glumac u pokušaju ne može nadomjestiti i zamijeniti tu činjenicu. Što prije to shvatimo, tim ćemo prije smanjiti vrtoglavi zaostatak i uhvatiti priključak za civilizovanim evropskim vrijednostima, standardima i težnjama. Izgaranje u želji za dokazivanjem i zadovoljavanjem ličnih hirova putem nekontrolisanog korištenja očevim novcem plaćenih četverotočkaških ljubimaca nije i ne smije biti krajnji domet i limit, jer svjedočimo sve većem gašenju mladih života na našim cestama. Nisu to svijeće koje nakon gašenja možemo ponovo upaliti i povratiti, niti biljke koje sa svakim godišnjim dobom mijenjaju vanjštinu, neprekidno se vraćajući. Današnji uzori i idoli svoje slave stiču bestidnim prodavanjem obraza i radnjama sa one strane zakona i morala. Nije život tek puki odabir putovanja linijom manjeg otpora. Barem ne bi trebao biti. Nažalost, vrijeme sazrijevanja još uvijek ne nalazi plodno tlo na ovim našim prostorima, opterećenim prošlošću i nedostatkom znanja, sposobnosti i htijenja da se uhvati u koštac sa gorućim problemima i bespovratno odbaci težina beznađa i sivila koja nas pritiska. Ovim tekstom želim pokušati probuditi zrno svijesti i samokritičnosti koje svi posjedujemo u svojim glavama, samo je pitanje koliko činimo po pitanju što veće, prihatljivije i svrsishodnije iskorištenosti njihovih kapaciteta i pozitivnih efekata, te pozdraviti napore onih koji oponentno djeluju spram svega navedenog.

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Ne slažeš se? Komentariši

avatar
wpDiscuz