Koliko nam treba da oprostimo?

Čovjek kao ljudsko biće obično umije da jako povrijedi ili biva povrijeđen što istovremeno asocira na bol. Bol može biti fizička ili duševna, kratkotrajna ili dugotrajna. Riječi su obično podvrsta dugotrajne boli koja je uglavnom duševna. Naravno, djela ljudi su također uzrok lošeg duševnog zdravlja čovjeka. Kroz život je moguće naučiti boriti se sa ljudima koji žele da nam stvore bol namjerno i planirano, no veoma važan faktor koji utječe na tu borbu je karakter koji se našao u pomenutoj situaciji. Postoje ljudi koji skoro pa nikada nisu doticale kojekakve “sitnice”, ljudi koji su bez muke mogli prekrižiti ljude u svom životu, ali postoje oni ljudi koji su kao mala djeca plakali zbog nepravde, postajali nesigurni u sebe zbog udarca koji su primili i ostajali kući bolovati danima. Sve što je do sada rečeno vezano je za jednu jedinu riječ, a to je oprost. Neki nikada ne oproste, neki pak oproste ali se vraćaju na to, a neki tek olako pređu preko toga i ubrzo padaju u ponovni sukob emocija. Ljudi svakako trebaju da oproste, ljubav i oprost su dvije stvari koje hrane dušu i čine nas boljima, jačima i iskusnijima no samo ako oprostimo na pravi način. Narodna poslovica kaže: “Oprostiti ali ne i zaboraviti.” Neki je ljudi shvate u vidu osvete što je potpuno pogrešno. Reći da je sve uredu i čekati prvu priliku za uzvraćanje udarca nije oprost nego nezdrava hrana nefsa o kojoj sam pričala u jednoj od mojih ranijih priča. Kada nakon određenog vremena koje opet ovisi o karakteru, ne osjećate bol i vaše stanje duha je potpuno balansirano, onda je vrijeme za oprost. Spremni ste da oprostite tek onda kada možete sresti osobu, nasmijati joj se od srca i zagrliti je bez ičega što bi vas spriječilo da to učinite. Ako se osjećate baš tako, vi ste zapravo već oprostili. Ukoliko to nije slučaj, sačekajte dok se ne desi, ako se ne desi, tu oprosta nema niti će ga ikad biti.

Femininity and Grace/F&G

N.H.

Comments are closed.