Kantonalni sud u Zenici je jučer prvostepenom presudom osudio Almu Maglić na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog nesavjesnog rada u službi i zloupotrebe položaja.

Sudski postupak je vođen radi duga od 1,2 miliona maraka koji je nastao izdavanjem pripaid dopuna za mobilne telefone posredniku u prodaji – kakanjskoj firmi „Trafik“ – o čemu je prije dvije i po godine pisao Centar za istraživačko novinarstvo.

Naime, „BH Telecom“ je koristio posrednike u prodaji pripaid kartica koje su građani u Bosni i Hercegovini (BiH) koristili za usluge mobilne telefonije. Posrednici u prodaji su prije preuzimanja dopuna polagali garancije u vrijednosti preuzete robe, a „BH Telecom“ im je nakon prodaje isplaćivao proviziju.

Međutim, takva procedura nije važila za kakanjski „Trafik“. Ova firma je dobila višestruko vredniju robu od date garancije koju nikada nije platila. Uposlenici zeničke direkcije su fiktivnim transakcijama i lažnom dokumentacijom to prikrivali nekoliko godina pa je dug narastao na više od milion maraka.

Zbog toga je 13 uposlenika „BH Telecoma“ disciplinski odgovaralo, a troje uposlenika Službe za prodaju je završilo na Kantonalnom sudu u Zenici. Saradnik za distribuciju i promociju Mugdin Žunić i skladištar Vernes Dilaver su priznali krivicu. Žunić je osuđen na godinu dana zatvora zbog zloupotrebe položaja i novčanu kaznu od 15.000 maraka zbog računarskog krivotvorenja. Dilaver je zbog nesavjesnog rada u službi i računarskog krivotvorenja osuđen uvjetno na jednogodišnju kaznu zatvora. Zadržao je posao.

Krivicu je priznao i vlasnik „Trafika“ Taib Šehagić. Osuđen je na godinu i po dana zatvora i treba vratiti 1,2 miliona maraka štete „BH Telecomu“. Njegova je firma 2016. godine otišla u stečaj.

Postupajuća tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona Adina Karadža je rekla da su njih troje pomogli u dokazivanju krivice Alme Maglić jer su nakon priznanja krivice svjedočili protiv nje.

Maglićkin branilac Ragib Hadžić je rekao da je ona „žrtveno janje da bi se sakrili glavni krivci“, a njih će, kako je rekao, navesti u žalbi koju će uputiti Vrhovnom sudu Federacija BiH.

„Ona je dobila pet godina, a oni koji su pokrali pare, dobili su uslov, godinu i godinu i po, a sakrili se glavni“, rekao je branilac Hadžić.

Tužiteljica Karadža za ovu presudu kaže da je vrlo značajna. „Jer, znate i sami da su, uglavnom, u ovakvim predmetima oslobađajuće presude. Uvijek je ono, ne može se dokazati umišljaj. Može, itekako!“

Ultra dopuna od milion maraka

U „BH Telecomu“ su pokušali zataškati dug koji je nastao izdavanjem dopuna za mobilne telefone kakanjskom „Trafiku“. Dug od 1,2 miliona maraka će teško biti naplaćen jer je firma u stečaju, a vlasnik bez novca.

Više od milion ljudi u Bosni i Hercegovini (BiH) koristi pripaid usluge javnog telekomunikacijskog preduzeća „BH Telecom“. To znači da za korištenje mobilnih telefona kupuju kartične i elektronske dopune koje kompanija prodaje i preko posrednika. Oni prije preuzimanja dopuna polažu garanciju u vrijednosti preuzete robe, a „BH Telecom“ im nakon prodaje isplaćuje proviziju. Posrednici ovako godišnje naplate više od deset miliona maraka iz javnog preduzeća.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), takva procedura nije važila za kakanjski „Trafik“. Ova firma je dobila robu višestruko vredniju od date garancije koju nikada nije platila. Uposlenici zeničke direkcije su fiktivnim transakcijama i lažnom dokumentacijom to prikrivali nekoliko godina pa je dug narastao na 1,2 miliona maraka.

Zbog toga je troje uposlenika Službe za prodaju završilo na Kantonalnom sudu u Zenici: saradnik za distribuciju i promociju Mugdin Žunić i skladištar Vernes Dilaver su priznali krivicu, a postupak protiv njihove šefice Alme Maglić zbog podstrekivanja kolega, prekoračenja ovlaštenja i propusta kontrole rada je u toku. Osim njih, još 13 uposlenika je disciplinski odgovaralo zbog ovog slučaja.

Krivicu je priznao i vlasnik „Trafika“ Taib Šehagić pa mu je Sud naredio da vrati dug „BH Telecomu“. Šehagićeva firma je 2016. godine otišla u stečaj, a on je novinarima CIN-a rekao da para nema.

Koncentracija moći

Šehagić kaže da je počeo sarađivati sa „BH Telecomom“ 2006. godine. Oni su tražili distributere za prodaju kartica za dopunu, a on je upravo osnovao firmu. „Kogod je imao kiosk i kogod je imao prodavnicu, mogao je dobiti ugovor”, rekao je novinarki CIN-a.

Posao je dobro išao sve do 2011. godine kada je „BH Telecom“ uveo elektronske dopune. Šehagić kaže da je prodaja kartica za dopunu opala i da ih nije uspijevao sve prodati pa su se dugovi gomilali.

Iako je garancija koju je dao zeničkom „BH Telecomu“ bila višestruko manja od vrijednosti robe koju je zadužio, njihova saradnja nije prekinuta. Ova firma je bila jedna od najvećih distributera preko koje je zenička direkcija prodala oko 57 miliona maraka vrijednosti robe. Kompanija tvrdi da je „Trafik“ za to dobio nešto više od četiri i po miliona maraka provizije.

Tadašnji direktor Direkcije Fikret Brdarević i šef Službe za ekonomsko-finansijske poslove Mugdin Herceg su na Sudu tvrdili da su za ovaj dug saznali tek početkom 2014. godine. Do tada su redovno obnavljani godišnji ugovori o distribuciji uz koje je prilagana i garancija od 100.000 maraka, ali Herceg tvrdi za CIN da njegova služba nije imala uvid u ove dokumente pa nisu mogli pratiti dugovanje „Trafika“.

Umjesto na protokol kompanije, kako je trebao, ovu dokumentaciju je saradnik za distribuciju i promociju Mugdin Žunić samoinicijativno ostavljao u metalnu kasu u računovodstvu.

Osim što je radio na distribuciji, Žunić je skoro deset godina bio i predsjednik Komisije za popis dopuna, paketa, vaučera i telefona na prodajnim mjestima „BH Telecoma“ i kod distributera. To mu je omogućeno internim pravilima kompanije koja nisu dovodila u pitanje ovakvu koncentraciju moći.

Žunićev kolega iz Komisije Aldin Hadžirašidović je na Sudu rekao da popis kod distributera, prema Žunićevim instrukcijama, nisu radili skoro deset godina: „Nikada nismo otišli ni na jedno to prodajno mjesto i vršili popis jer nam je on rekao da nema potrebe“.

Hadžirašidović je izjavio da je Žunić distributerima faksom slao stanje koje trebaju imati, a oni su mu isti dopis vraćali ovjeren.

Komisija za popis je ovako radila do posljednjeg dana 2013. godine. Informacije do kojih je došao CIN govore da je Žunić tada lažirao i stanje robe u skladištu zeničkog „BH Telecoma“ – upisivao je manju količinu robe od one koja je zaista odlazila iz skladišta kompanije prema „Trafiku“.

Hadžirašidović objašnjava da su članovi Komisije prebrojavali robu i da nisu mogli znati da li stanje u skladištu odgovara onom na papiru. To je utvrđivao Žunić: „On kaže neki artikl, mi izbrojimo i on kaže OK, štima sve. I sve upišemo i to je to“.

Vlasnik „Trafika“ Taib Šehagić tvrdi da nema novca ni za plaćanje režija, a kamoli za vraćanje duga „BH Telecomu“ (Foto: CIN)

Klupko se odmotava

Na dan popisa šefica Službe za prodaju Alma Maglić je sazvala sastanak. Prisutni su bili: Žunić, njegov šef Alem Gagula, skladištar Vernes Dilaver i vlasnik „Trafika“ Taib Šehagić.

Maglić ih je obavijestila da je dug „Trafika“ 250.000 maraka i tražila od Šehagića da to plati. On joj je odgovorio da nema novca, ali da pregovara o prodaji dopuna drugim distributerima.

Istog dana jedan od tih distributera – gradačačka „Unimedia“ – platio je „BH Telecomu“ 105.000 maraka za robu koju su ranije ugovorili. Prema svjedočenju, Maglić je predložila rukovodstvu „Unimedije“ da tu robu ne preuzmu od „BH Telecoma“, već od „Trafika“ kako bi u papirima bio prikazan manji dug Šehagićeve firme. Zatim je skladištaru Dilaveru rekla da zaustavi isporuku „Unimediji“.

„Ja sam u tom trenutku gledao i mislio da ona rješava situaciju u vezi duga. (…) Nisam u tom trenutku shvatao šta se dešava. ‘Trafik’ je dužan, neko će platiti za njega dug i ‘BH Telecom’ neće biti oštećen – moja percepcija te situacije“, ispričao je Gagula na Sudu.

Ovaj plan nije realizovan u potpunosti, ali je zbog njega Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) optužilo Maglić da je poticala kolege na krivično djelo i neovlašteno namjeravala ustupiti dug „Trafika“ „Unimediji“.

Tadašnji direktor Direkcije Fikret Brdarević ne želi govoriti za CIN, ali je sudiji tvrdio da se o dugu „Trafika“ nikada nije raspravljalo na stručnom kolegiju i da je za njega saznao skoro mjesec dana kasnije.

Formirao je Komisiju za vanredan popis koja je ustanovila da je dug mnogo veći nego što su mislili i da je premašio milion maraka. Članica Komisije Ljerka Karabegović je svjedočila da su nađeni i drugi nevalidni dokumenti o isporuci robe tokom tri godine.

„Kada smo prebrojavali to u pare, tek nas je panika uhvatila zato što količinski to nije toliko izgledalo“, rekla je Karabegović.

Čim su utvrdili manjak, zvali su Žunića koji je bio zadužen za distribuciju i popis robe u skladištu. On je Komisiji priznao da je ulazio u blokirani elektronski sistem, koristeći se šifrom kolegice iz knjigovodstva i unosio netačne podatke kako bi umanjio stvarne količine kartica koje su iz skladišta odlazile u „Trafik“.

„Bio je toliki maher (…) što se tiče računara da je on skontao da on može otkačiti tu kukicu, odblokirati skladište, napraviti transakcije i ponovo povući popisnu listu kakvu hoće“, rekla je Karabegović.

Žunić nije želio zvanično govoriti za CIN.

Provizija na slijepo

Dug „Trafika“ je iz godine u godinu rastao, a vlasnik Šehagić je „BH Telecomu“ ispostavljao lažne izvještaje o prodaji kako bi dobio proviziju. U kompaniji su ih prihvatali bez provjere o uplati na svoj račun.

„Ptica na grani zna da je Taib Šehagić prodavao vrijednosnice od pet maraka na tržištu po tri marke”, rekao je za CIN tadašnji šef Službe za ekonomsko-finansijske poslove Mugdin Herceg.

Uprkos ovome, službe kompanije nisu između sebe dijelile podatke o saradnji sa Šehagićem pa se i nije dugo znalo da im jedan od najvećih distributera duguje više od milion maraka.

O svemu je obaviještena Direkcija u Sarajevu i u februaru 2014. godine je protiv 16 službenika pokrenut disciplinski postupak: Žunić je dobio otkaz, skladištar Dilaver i članovi popisne komisije javnu opomenu, a Herceg je oslobođen odgovornosti.

Šefica Službe za prodaju Alma Maglić je kažnjena nižom pozicijom, ali je ubrzo premještena u Generalnu direkciju u Sarajevo na mjesto šefice Službe za dizajn ponuda. Bivši direktor zeničke direkcije Brdarević je protiv nje, Žunića, Dilavera i Šehagića podnio krivičnu prijavu. Tužilaštvo ZDK ih je u decembru prošle godine optužilo da su prikrivanjem podataka, lažnim transakcijama i propuštanjem kontrole oštetili „BH Telecom“ i Šehagiću osigurali imovinsku korist veću od 1,2 miliona maraka.

Suđenje je počelo u martu ove godine pred Kantonalnim sudom u Zenici. Na početku suđenja Žunić, Dilaver i Šehagić su priznali krivicu. Sudski postupak protiv Maglić je u toku.

Žunić je osuđen na godinu dana zatvora zbog zloupotrebe položaja i novčanu kaznu od 15.000 maraka zbog računarskog krivotvorenja.

Dilaver je zbog nesavjesnog rada u službi i računarskog krivotvorenja osuđen uvjetno na jednogodišnju kaznu zatvora. Zadržao je posao i nije htio razgovarati sa novinarkom CIN-a.

Šehagić je osuđen na godinu i po dana zatvora i treba vratiti „ BH Telecomu“ 1,2 miliona maraka štete. On kaže da se razbolio i da nema para da vrati taj dug. Njegova firma je u stečaju od početka 2016. godine. Imovina firme koju čine poslovni prostor u Kaknju, četiri automobila i nekoliko stvari procijenjena je na nešto više od 57.000 maraka. Zalihe robe iz „BH Telecoma“ nisu evidentirane tokom stečajnog postupka.

Sudski proces nije dao odgovor na pitanje zašto su službenici prikrivali dug „Trafika“. „Sada bi samo mogli nagađati jesu li sebi pribavili korist“, rekla je za CIN tužiteljica Adina Karadža.