Sedamnaestogodišnja Lamija Bašić dobitnica je prve nagrade za najbolje literarne radove koje je organizirao JU Muzej “Alija Izetbegović”.
JU Muzej “Alija Izetbegović” je 13. decembra 2021. godine objavio Javni poziv za dostavljanje literarnih radova za učenike i učenice osnovnih i srednjih škola.
Objavili su rezultate za najbolje literarne radove osnovnih i srednjih škola na jubilarni 10. konkurs JU Muzej “Alija Izetbegović”.
U kategoriji srednjih škola, učenica trećeg Gimnazije “Muhsin Rizvić” Kakanj, Lamija Bašić je osvojila prvu nagradu!
Nagrađeni rad na temu:
Pred nama je mnogo puteva i mnogo izazova!
Onako, po navici, na svaki januar gledam kao na novi početak. Posmatram ga kao idealnu priliku za stvaranje novih pogleda na svijet, pričanje novih priča i otvaranje nekih novih vrata. Međutim, svakog januara u meni čuči osjećaj strepnje uz pomalo straha. Razmišljanje o tome šta će ova godina odnijeti, a šta donijeti u čovjeku zna probuditi mnoštvo emocija. Na um mi padaju nove ideje, želje i zamisli, ali nikada ne mogu biti sigurna u njihovo ostvarenje. I tako shvaćam da je jedina stvar koju želim naučiti ove godine sljedeća – ne opterećavati se stvarima koje su van moje kontrole!
Pred nama je mnogo puteva i mnogo izazova. Za sve one koji razmišljaju na duge staze i koji brinu o svojoj budućnosti, nijedan dan nije u potpunosti miran. Ja, kao srednjoškolka, razmišljam o tome kako ću provesti ovaj zimski raspust, šta donose novi školski dani, hoću li stizati uskladiti sve svoje obaveze, da li ću vidjeti i ovaj vikend svoju prijateljicu, hoće li mama i babo biti dobro i zdravo, koji fakultet upisati, koju sljedeću knjigu pročitati i čime se tačno želim baviti… A onda, kao munja me ošine pomisao koliko zapravo moje brige nisu one stvarne i teške. Ošine me pomisao da postoje moji vršnjaci koji se već sada moraju brinuti o ogrijevu za ovu zimu, o bolesnom ocu ili majci, o današnjem ručku i hoće li ga uopće biti. Ošine me pomisao da postoje moji vršnjaci, a i oni mlađi koji razmišljaju o tome gdje će se večeras sakriti i čije srce i glavu svakodnevno more teške brige. Još jače me ošine pomisao na ljude koji rade teške poslove da prehrane svoje porodice, koji brinu hoće li im zafaliti novca za ovomjesečne režije i hoće li krov i ove jeseni prokišnjavati.
Svako od nas ima vlastite puteve i izazove i ama baš ničiji nisu identični. I tako, ne znajući težinu tuđeg tereta, postajemo okrutni, sebični i nezadovoljni. Olako govorimo riječi, a ne shvatamo kako svako njihovo slovo ima određenu težinu. Uputimo bezazlen pogled prosjaku, a ne znamo da mu je baš taj pogled danas bio jedina nada. Nada za današnju koru hljeba i nada za bolje sutra…
Svima Vama koji čitate ili slušate ovaj tekst želim reći da ostanete na pravome putu kakvi god izazovi, prepreke ili okolnosti bile. Svoju poruku pogotovo želim prenijeti mladim ljudima pred kojima se, iskreno se nadam, nalazi dug život. Nailazit ćemo i već sada nailazimo na izazove različite prirode, a naša reakcija na iste veoma je važna za našu budućnost i nas same. Dobro i loše društvo, poroci, nepravde, savjeti starijih i sve ono što ne želimo slušati, a uporno u ovim godinama čujemo, važno je! Važno je pametno odlučivati, racionalno razmišljati i proaktivno djelovati. Važno je učiti i u sebi gajiti prave i iskrene vrijednosti. Važno je ne podleći pritiscima i ne odustati. Važno je da budemo jaki, samouvjereni i obrazovani jer samo tako možemo stvarati nove generacije vrijedne naše borbe. Da se nasmiješimo, kroz naše puteve i staze koračamo hrabro sa pozitivnim stavovima i razmišljanjima, da budemo nježni prema sebi i drugima, da postavimo zdrave granice u odnosima sa ljudima i budemo oslonac i krilo utjehe i snage. Da kada pogriješimo, oprostimo sebi, ali i drugima jer imamo onu jedinicu u našem broju godina koja tek treba porasti i koja tvrdi da se svaka greška može ispraviti.
