Jecaji, suze i očaj na oproštaju od poginulih rudara: Smjenovođo, povedi naše kamarade

Jecaji i plač sve vrijeme su odzvanjali tokom komemoracije rudarima poginulim 1. aprila u rudniku “Soko” kod Aleksinca. U prepunoj sali Doma kulture, porodicama preminulih je bilo najteže. Nije bilo utjehe za majke, sestre i djecu nesretnih rudara. Na bini su stajale kolege držeći njihove slike.

– Aleksinac je još jednom zavijen u crno. Poginuli su kamaradi – rekao je voditelj programa komemoracije.

- Marketing -

Nakon toga se preko razglasa začula rudarska himna, a svi u Domu kulture u Aleksincu odali su počast poginulima minutom šutnje.

Dalibor Radičević, predsjednik općine Aleksinac je imao “knedlu u grlu” i sve vrijeme je bio na ivici suza.

– Naš Aleksinac je pretrpio velike rudarske nesreće. Aleksinac i Srbija se još nisu oporavili od 1998. godine kada je poginulo 90 rudara. Tada je rudnik i zatvoren, ali su ostali rudari koji i danas rade u drugim rudnicima. Još su bili svježi ožiljci kada je prije toga stradalo 29 rudara. Kada nas je u četiri sata ujutru probudio zvuk sirene Hitne pomoći 1. aprila predosetili smo nesreću koja ni ovog puta, na žalost, nije mogla da prođe bez ljudskih žrtava. Osam vrednih ljudi je iza sebe ostavilo neutješne porodice i nas njihove prijatelje. Naša je obaveza da pomognemo porodicama stradalih rudara, a posebno djeci da izrastu u dobre, vrijedene i čestite ljude kao što su bili njihovi očevi – rekao je Radičević.

Mnogi su poslali telegrame od kojih su neki pročitani, kao što su izrazi saučešća općine Bileća.

Nemnja Denić, direktor Aleksinačkih rudnika se obratio prisutnima rekavši da osjeća potrebu “da se zahvali poginulim rudarima jer su bili vrijedni i časni radeći posao sa devet kora”. Govorio je i Saša Spasić, v.d. direktora rudnika “Soko” koji je rekao da nema pravih reči utjehe za porodice poginulih rudara.

– Smeta mi kada mi neko u kolektivu kaže “ma, direktore mi smo samo broj. Nenade, Darko, Bojane, Petre, Bratislave, radovane, Branko, Branislave, ne, vi to niste. U kolektivu ste poznati kao vrijedni i porodični ljudi – rekao je on.

Kolega iz smjene poginulih rudara Zlatan Cezar koji je preživio veliku tragediju naveo je za svakog po neku pojedinost iz karaktera osmorice rudara.

– Niko ne može da vam se oduži što ste za svoje porodice, djecu radili časno i predano. Bili ste rudari, rudarčine. Bane, zabavljao si nas pričama o svojim dogodovštinama, pričao o svojim kćerkama princezama, falićeš nam. Branko Čukurilo bio si tu da nas zasmiješ. Živković Bratislav 614 nedostajaće nam tvoje “Odraste li, begajte si doma, odmarajte si”. Vranjancu naš putuj s anđelima. Boko, brate naš, ko će nam sada pratiti sport, s kim pričati o derbiju. Pero, učitelju A smjene. Skoro si mi pričao o svojoj djeci. Putuj Učo. Rašo brate radovao si se godišnjem odmoru. Grujić Radovan: – Metan bježite! (rekao je Radovan u trenutku ispuštanja gasa). Ni tada nisi mislio na sebe već na druge. Čuvaj nas odozgo kao što si bio pravi drug i brat pod zemljom. Trivunac Nenad 124: Kvisko brate, svi smo te dirali da si nam maler. I sam si se šalio na svoj račun. Smjenovođo naš povedi naše kamarate u carstvo nebesko. Zlatković Darko. Vaša djeca su naša djeca. Vaše porodice su naše porodice – naveo je između ostalog Cezar.

Pomoćnik ministrice rudarstva i energetike, Dejan Milijanović je i sam bio rudar i dok je govorio, par puta je zaplakao, ali je nekako dovršio svoj govor.

– Jako teški trenuci. Oni najteži u životu. Kada bi smo mogli vrijeme da vratimo unazad, mi rudari, siguran sam da bismo ponovo birali da budemo rudari. Ovo su trenuci kada ni jednom djetetu ne bi poželio da se upiše u rudarsku školu, ali opet kažem da bismo opet bili rudari. Koliko god naš posao bio težak, i sa devet kora, nama je taj hljeb najslađi. O požrtvovanju, solidarnosti, odvažnosti, čast mi je što mogu da budem dio vas. Ponosim se što sam rudar. Otišli ste u vječnost. Vaša imena zauvijek će ostati u historiji rudarstva naše lijepe zemlje. vaše rudarske lampe nikada se neće ugasiti. Sijajte nam put, čuvajte nas da ni jedan rudar se nikada ne povrijedi. Nemoguće je naći reče utjehe za porodice. Važno je da svi rudari osjećaju vašu bol – rekao je Milijanović.

U nesreći su stradali Bojan Stajić (34), Branko Čokorilo (56), Bratislav Živković (59), Radovan Grujić (47), Darko Zlatković, Nenad Trivunac (37), Petar Petrović (31) i Branislav Zlatanović. Rudari koji su poginuli sahranjeni su jučer u svojim rodnim mjestima. U nesreći u rudniku povrijeđeno je 19 rudara. Dvojica su odvezena u Niš na oporavak u Univerzitetsko kliničkom centru.

Cijeli Dom kulture je danas plakao. Nisu plakali samo članovi porodice već i prisutni rudari i prijatelji, rođaci. Posebno su dirljive scene bile nakon skupa kada su prilazili ljudi i poznanici članovima porodica da im na neki način pokažu da se saosjećaju s njihovim bolom.

Na komemoraciji je bila i ministrica energetike i rudarstva Zorana Mihajlović.

Od 19 povrijeđenih rudara trenutno je u aleksinačkoj bolnici ostao jedan, a koji će uskoro biti pušten na kućnu njegu.

- Marketing -

Najnovije

Popularno

Povezano