Statističari pružaju uvid u to kako je u nedjelju glasala Njemačka. Drukčije glasaju zapad i istok, gradovi i sela, bogati i siromašni, a posebno mladi i stari.
Kada se pogleda kartu Njemačke obojanu u stranačke boje, u zovisno o tome kako je koja regija glasala u nedjelju, vidi se pravo šarenilo, piše DW.
Demokršćani su jaki na jugu zemlje, posebno u Bavarskoj, i u ruralnim dijelovima zapadne Njemačke. Socijaldemokrati su na zapadu tradicionalno osvojili Rursku oblast i dominirali u ostalim dijelovima zemlje. Jug bivše Istočne Njemačke – posebno u Saskoj i Tirinškoj – osvojila je desničarska Alternativa za Njemačku. Zeleni su svuda jaki u urbanim sredinama, čak i u Münchenu, srcu Bavarske.
Slična podjela vrijedi i za direktne mandate, to jest glasanje za zastupnike imenom i prezimenom u 299 izbornih okruga. S bitnom razlikom da je posrnula Ljevica osvojila tri mandata u istočnom Berlinu i Leipzigu i tako dobila zastupnike u parlamentu, iako s ukupno osvojenih 4,9 posto glasova nije uspjela prijeći izborni prag od 5 posto.
Kao glavne razloge za izbor određene političke stranke ispitanici u anketama navode socijalnu sigurnost, privredu i zaštitu okoliša. Naravno, svaka stranka ima svoja težišta.
Tako su birači Zelenih u 82 posto slučajeva rekli da im je najvažnija zaštita klime, birači CDU/CSU-a u 43 posto da im je najvažnija privreda. Glasačima socijaldemokrata najbitnija je socijalna sigurnost (44 posto), kao i onima koji su birali Ljevicu (39 posto). Na drugom mjestu je klima (32 posto). Kod liberala su to pretežno privreda, zapošljavanje i financijska politika, a kod pristaša Alternative za Njemačku su najvažnije teme migracija (40 posto) i odnos vlasti prema pandemiji (18 posto).
Statistika pokazuje i da mnogi birači ovoga puta nisu glasovali za istu stranku kao na prošlim izborima. Time su najviše bili pogođeni demokršćani koji su izgubili milione birača, od čega su pak najviše profitirali socijaldemokrati, a potom zeleni i liberali.
Kod socijaldemokrata upada u oči da su privukli i birače Ljevice i neke birače AfD-a. Ukupno je stranka znatno ojačala, ali je istovremeno izgubila dio biračkog tijela u smjeru stranke Zeleni.
Zeleni su također znatno ojačali u odnosu na 2017. godinu i privlačili su birače sa svih strana – čak i 60.000 birača AfD-a.
Od 60,4 miliona građana s pravom glasa biralo je njih 76,6 posto. I tu jedna stvar upada u oči: tamo gdje žive bolje situirani građani, izlaznost je bila veća. U socijalnim žarištima su pak mnogi digli ruke od politike jer imaju dojam da je politika digla ruke od njih.
Tako je rekordna izlaznost zabilježena u okolici Münchena gdje se nižu bogata predgrađa (84,8 posto). Najniža pak u jednom dijelu Duisburga u Rurskoj oblasti (63,3 posto).
Prije par desetljeća se u Njemačkoj znalo – socijaldemokrati osvajaju grad, demokršćani selo. Međutim, svašta se promijenilo od tada, osim činjenice da su demokršćani i dalje najjači u ruralnim područjima. SPD više nije samo gradska stranka. Zeleni i Ljevica imaju bolje situirano biračko tijelo u urbanim sredinama, a AfD je jak na selu na istoku zemlje.
Osjetne su razlike u odnosu na obrazovanje. Velike stranke imaju veći udio birača s nižim obrazovanjem, a to vrijedi i za desnicu. Zelene biraju većinom obrazovaniji ljudi.
Ipak, najveće razlike se vide u starosnoj strukturi. One su tolike da se može reći da su glasali mladi protiv starih. Stari, kojih je mnogo više, biraju pretežno tradicionalne stranke. Kod mladih apsolutno dominiraju stranka Zeleni i FDP (liberali), mada i Ljevica ima veći udio mladih. Alternativa za Njemačku je u obje skupine slabija – ona je prije svega stranka ljudi srednjih godina.
Kada je u pitanju spol, kod svih je situacija manje-više uravnotežena osim kod AfD-a. Tu stranku znatno češće biraju muškarci.
Zeleni i Ljevica će u svojim zastupničkim klubovima imati više žena. Alternativa za Njemačku će imati svega 13 posto žena, a nije mnogo drukčije ni kod CDU/CSU-a gdje zastupnice čine 23 posto i liberala s 24 posto.