Ispovijest pretučenog Filipovića: Udarali su šakama, pepelnicama, stolicama

Filipović poručuje kako je sramota da se Nadzorni odbor Aluminija, čiji je član, a naročito predsjednik NO Zdenko Klepić, i dalje nisu očitovali povodom ovog incidenta.

Mostarci Željko (59) i Franjo Filipović (33) pušteni su danas iz mostarske bolnice, u koju su bili smješteni nakon što su ih jučer brutalno pretukli Ilija Martinović (36) i Alen Ivanković (49).

Žestoko su nas isprebijali

Incident se desio jučer nešto poslije 13 sati u mostarskom lokalu “Zdrav ruž”, u Ulici Kneza Višeslava. Martinović i Ivanković nisu imali nimalo milosti, a oca Željka, i njegovog sina Franju, koji mu je naknadno pritekao upomoć, spasila je policija.

A cijeli tok jučerašnjih nemilih scena u gradu na Neretvi u ekskluzivnoj ispovijesti za Vijesti.ba otkriva stariji Filipović, inače član Nadzornog odbora Aluminija ispred malih dioničara.

Na početku našeg razgovora na naše pitanje kako su on i njegov sin Franjo, Željko nam kaže: “A kako ćemo biti. Žestoko su nas isprebijali. Izubijani smo, izgruhani, nikakvi. Ne znam šta bih vam rekao.”

Napadu na Filipoviće u “Zdravom ružu” prethodio je Željkov sastanak u prostorijama nekadašnjeg mostarskog giganta, u čijoj je Upravi proveo čak 36 godina. U toku razgovora s novim v.d. direktora Antom Rezićem i direktorom proizvodnje Marinkom Ostojićem, zazvonio mu je mobitel.

Broj mu kaže nije bio poznat, a nakon što se javio začuo je ozbiljne prijetnje i psovke od Ilije Martinovića, kojeg je poznavao samo iz viđenja.

– Rekao mi je: “Znam gdje stanuješ, ubit ću te. Zaklati! Znam gdje su ti žena, djeca, unučad, auto – u nevjerici nam Željko prepričava Martinovićeve riječi.

– Ja njih dvojicu uopšte i ne poznajem, jednog znam iz viđenja, a drugog nikako. Oni su u Aluminij došli tek prije godinu-dvije dana – navodi naš sagovornik.

Potom nam je objasnio zbog čega mu je zapravo tako teške riječi preko telefona uputio Martinović.

Naime, kao što je i poznato, za oko 170 radnika mostarskog Aluminija radni odnos prestao je sa 31. decembrom 2019. Nešto više od njih stotinjak po Statutu je steklo pravo na tromjesečni otkazni rok. A spiskovi za isplatu plata pravljeni su za svaki od ta tri mjeseca ponaosob. Kako se bližio kraj februara, napravljen je i spisak za isplatu martovskih plata.

A Martinović i Ivanković dobili su pogrešnu informaciju, i to od sada već bivšeg direktora Aluminija Dražena Pandže da je spisak pravio, pa ujedno i njih skinuo s istog – Željko Filipović. Zahvaljujući Pandžinim izmišljotinama, u Martinovićevim i Ivankovićevim očima jedini krivac što bi mogli ostati bez martovske plate bio je upravo Filipović.

– Svi mi iz Nadzornog odbora dobili smo taj spisak. I obično bi tako bilo – mi samo dobijemo gotove spiskove i glasamo. I hajde, želeći da se tim ljudima izađe ususret da dobiju i martovsku platu, ja sam, i ne gledajući ko je na tom spisku, na kojem su bila 92 čovjeka, glasao “za”. A za ovu dvojicu – Martinovića i Ivankovića – čak ni ne znam da li su bili na tom spisku. Jer, kao što rekoh, niti sam ga ja pravio, niti sam koga brisao – pojasnio nam je Željko.

Da mi nije bilo Franje, možda bi me i ubili

A zatim se vratio na ono što se desilo nakon telefonskog razgovora s Martinovićem. Pozvali su ga, kaže, da dođe u “Zdrav ruž”, ni ne sluteći šta tek slijedi. No, čiste savjesti, znajući da ni za šta nije kriv, prihvatio je poziv i zaputio se u taj lokal. U međuvremenu je obavijestio i sina Franju da mu je prijećeno, te mu rekao da bude u blizini i u pripravnosti, u slučaju da se nešto desi.

– I uđem ja u taj kafić, kad mi oni mašu da im priđem. Jednom od njih rekao sam da mu znam oca, a ovom drugom da ga znam iz viđenja. Naručih piće i pođoh da se s njima rukujem. Ali odbiše. Rekoh: “Ja stvarno momci ne znam u čemu je problem”. Pitam ih ko im je rekao da sam ja pravio spiskove i da sam ih ja obrisao. Martinović k’o iz topa kaže da mu je to rekao bivši direktor Pandža – naglašava stariji Filipović.

Potom mu se krajnje ljutito Ivanković, za kojeg kaže da ga uopšte ni ne zna, obratio riječima: “Šta ti imaš protiv mene i moje djece?”

Željko vadi mobitel iz džepa, u namjeri da im pokaže mailove, kojima bi ih uvjerio da nema ništa s pravljenjem spiskova. No, koštala ga je naivnost. Dok je listao mailove, jedan od njih ga je udario šakom u glavu. Odmah se našao na podu, a onda su ga obojica počeli gazati nogama.

– Kako su oni skakali po meni, utom je dotrčao i moj sin. I možda me je on spasio, iako su i njega dobro isprebijali. Ali da mi nije bilo Franje, možda bi me i ubili. Udarali su nas čim su stigli – šakama, nogama, pepelnicama, stolicama… Kad je nastao metež, svi su pobjegli iz kafića i niko se nije ni miješao. Spasila nas je policija – potcrtava Željko.

Izvor

Možda vam se svidi

Leave A Reply