Ispovijest Hajre Mujanović: Znam da mi je kćerka živa, samo je želim vidjeti

Bolest, smrt ili nestanak djeteta nešto je s čime se nijedna majka nikad ne može pomiriti, a to se desilo Hajri Mujanović prije 27 godina.

Kako je kazala za Dnevni avaz, 3. decembra 1991. u Kliničkom centru u Tuzli rodila je blizance, dječaka i djevojčicu.

– Rodila sam u sedmom mjesecu trudnoće carskim rezom. Doktori su mi rekli da djeca nisu dobro, te su ih bez ičijeg odobrenja prebacili u Beograd. Nekoliko dana kasnije na kućnu adresu stiglo mi je pismo u kojem je pisalo da je žensko dijete umrlo – priča nam Mujanović.

Ljekari iz Beograda rekli su joj da je djevojčica oboljela od meningitisa, a da je muško dijete ostavljeno s upalom i krvarenjem na liječenju. U martu 1992. njen sin je došao kući.

– Dokumentacija o liječenju bila je dosta štura, a za djevojčicu skoro da nema ništa. Samo na otpusnoj listi piše rečenica u vezi s djetetom koje je umrlo. Napisali su da je umrla, ništa više, ni smrtni list nisam dobila, nikakvu dokumentaciju o njoj – ističe Mujanović.

Iako su roditelji zahtijevali, tijelo umrle bebe nisu dobili. Ostali su uskraćeni i za informaciju gdje je navodno njena beba ukopana u Beogradu, pa čak i kao bezimena.

Godine sumnje natjerale su je da počne istraživati i utvrditi šta se tačno desilo. Obraćala se kantonalnoj policiji, SIPA-i, ali bez uspjeha. Prije šest godina gostovala je na raznim emisijama i tada je došla do saznanja da joj je kćerka navodno živa i da se nalazi u Australiji.

– Znam da je živa, osjećam to. Australija je velika zemlja, ne mogu je tamo tražiti. Lakše je da ona mene nađe. Sad, 3. decembra, moja djeca pune 27 godina. Nadam se da će ovo doći do nje, da će mi se javiti i da ćemo zajedno proslaviti rođenan – rekla nam je Mujezinović.

Hajra dijeli sudbinu hiljada roditelja iz Bosne i Hercegovine i Srbije koji i po nekoliko decenija traže svoju djecu. Uvjereni su da njihove bebe nisu umrle, tvrde da su otete, ukradene, preprodane, usvojene…

Prije nekoliko godina, kako nam je rekla Mujanović, kada je čula da upravo preko Tuzle i Zenice ide trgovina djecom, to joj je bio signal da nešto poduzme.

– Nikad nismo prestali sumnjati da je živa. Ali, nismo mnogo mogli uraditi. Otišli smo u Beograd 2012. godine kako bismo tražili posmrtne ostatke djeteta. Iz bolnice su me uputili u pogrebno društvo. Tamo su mi rekli da oni nikad nisu imali ugovor da se tu pokopavaju djeca – rekla je Mujanović.

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

avatar