Iskrena ispovijest kćerka Gidre Bojanića: Ostao je siroče sa samo devet godina

Ostao je siroče sa samo devet godina.

Majka mu je, kako je dodala, umrla od tuberkuloze, a otac je uhapšen poslije Drugog svjetskog rata.

“Gidra je nosio sendviče stražaru da bi ih ovaj odnio njegovom ocu. Kada se trećeg dana stražar pojavio u dedinom šinjelu, Gidra je shvatio da su mu ubili oca. I on je sa devet godina ostao na ulici. Neki deda je pokupio njega i još nekoliko dječaka sa ulice i odveo ih da rade u fabrici konzervi”, priča Jelena Bojanić.

I onda počinje filmska priča buduće zvijezde filma. Malo sporije od metka Entonija Gidre, on ulazi u dramsku sekciju, pa u amatersko pozorište i na kraju u Kragujevačko pozorište. Poslije tri godine, glumci Kragujevačkog pozorišta su skupili pare, kupili mu odjelo i kartu za Beograd da ode da polaže prijemni na Akademiji.

Kada se završio prijemni, upitao ga je Raša Plaović: “Imaš li ti gdje da spavaš u Beogradu?” Gidra mu je odgovorio da ima, a zapravo nije imao nikakav smještaj osim onog na željezničkoj stanici. To je znao i Plaović, koji je već rekao čistačicama na Akademiji da raspreme jednu sobu s metlama i kantama u koju se uselila buduća zvijezda.

Na Akademiji je upoznao buduću suprugu – Ljiljanu Kontić, takođe glumicu. I taj brak je bio filmski ne samo zbog profesija aktera već zbog sadržaja. Raša Plaović im je bio kum na svadbi.

“Oni su se vjenčavali tri puta, a dva puta su se razveli. Mira Stupica se stalno šalila s mojom mamom: ‘Ti si jedina žena koja se razvede i ostane da živi u kući s bivšim mužem’. Govorila mi je za tatu: ‘Bio mi je toliko simpatičan jer je toliko psovao da nisam mogla preko toga da pređem’. Tata ne bi opstao bez nje”, kaže Gidrina kćerka.

Zahvaljujući njoj Gidra je živio duže. Živio je brzo, bio je od onih ljudi koji su mogli mnogo da popiju, a da budu zabavni i pričaju viceve.

Na pitanje da li se njen otac plašio da će ga na kraju pamtiti samo po ulozi u “Žikinoj dinastiji” Jelena kaže da nije i dodaje da svako u karijeri ima tezge koje postanu najpopularniji dio karijere, ali ne i jedini.

“Kako je to uzelo maha, stizali su sa svakim novim nastavkom sve manji i manji scenariji. Oni su improvizovali na snimanjima. Ti filmovi podsjećaju ljude na neko lijepo vrijeme i konektuju ih s prošlošću. To nema veze s tim da li je to dobra ili loša komedija, ni da li je tezga ili improvizacija, već je samo nostalgija za nekim vremenom”, kaže Jelena Bojanić.

 

Možda vam se svidi

Leave A Reply