Intervju – Mirsad Jašarspahić."Ozbiljan pristup, iskrene namjere i ispravni potezi za viši cilj"

Kraj godine u Rudniku Kakanj, pored uobičajenih planskih aktivnosti obilježen je i postupkom o imenovanju vršioca dužnosti direktora Rudnika, a nakon što je za potpredsjednika Privredne/Gospodarske komore Federacije BiH, izabran Mirsad Jašarspahić, diplomirani inženjer mašinstva, koji dužnost direktora Rudnika obavlja od juna 2008. godine. Pošto je izvjesno da odlazi na novi četverogodišnji mandat predsjednika/potpredsjednika Privredne komore, odlučili smo uraditi ovaj intervju u kojem smo htjeli napraviti kratki rezime proteklih šest godina i šest mjeseci koliko je gospodin Jašarspahić vodio kakanjski Rudnik.

Pitamo gospodina Jašarspahića, kako su, u najkraćem, prošle godine u kojima je kao prvi čovjek upravljao ljudskim i tehničkim potencijalima Rudnika?
Jašarspahić: „U dinamici, teško i uspješno. To je najkraće. Puno teže nego što se čini kada to posmatrate izvana. Međutim, težina i složenost svih proizvodnih, poslovnih, investicijskih planova, onda kada se realiziraju, kada budu završeni, donosili su i olakšanje. Donosili su radost kojom se na trenutak zaboravi sva težina i onda čovjek osjeti zadovoljstvo, zbog rezultata, zbog uspjeha, zbog budućnosti. Zatim se ponovo krene u novi posao. Ovo je prilika da podsjetim na vrijeme kada sam krajem 2008. godine najavio veliki investicijski i razvojni iskorak Rudnika mrkog uglja Kakanj. Izgledalo je nevjerovatno i nestvarno reći da ćemo izgraditi postrojenje za prijem, pretovar i utovar uglja i da ćemo ugalj transportovati vlastitom željezničkom kompozicijom, da ćemo nakon 50 godina otvarati novu jamu, biti prvi u uvođenju automatizacije i video nadzora u podzemnoj eksploataciji, biti prvi od rudnika sa uvedenim integrisanim sistemima kvaliteta ISO 9001 i ISO 14001. Oko 40 miliona investicija, što vlastitih što iz sredstava dokapitalizacije rudnika iz EP BiH, završilo je u Rudniku, i još 20 miliona je u tenderskim procedurama. Toliko novca nije investirano u prethodnih trideset godina, a jeste za proteklih šest – zato mogu reći da je osnovni cilj, sa kojim sam se prihvatio dužnosti direktora Rudnika realiziran. Imali smo jasne ciljeve, raščistili sa sobom šta želimo biti, i kratkoročno operativni i strategijski dugoročno temeljiti, i hvatali se u koštac i sa operativnim problemima zbog tekuće proizvodnje i pokretali investicije koje dugoročno daju sigurnost ovom poslu“.

Kada biste uspješnost tog pravilnog i učinkovitog upravljanja predstavljali kockicu po kockicu, u mozaiku od skoro sedam godina, kako biste je predstavili?
Jašarspahić: „Uspješnost se može posmatrati različito. Vidite, mi smo u Rudniku na godišnjem nivou i uz smjernice koje smo imali iz Elektroprivrede BiH, realno planirali godišnje planove sa ostvarivanjem gubitka. Nema ekonomije, koja će za ostvareni finansijski gubitak reći da je uspjeh, ali rudarstvo je grana gdje su pouzdanost kontinuiteta i sigurnost prioritetni ciljevi. Kada uzmete u obzir ukupan ambijent, sve parametre na osnovu kojih se mjeri poslovni rezultat, mi sve godine imamo realiziran fizički obim proizvodnje i poslovni rezultat u granicama planiranog finansijskog cilja. Kada bih posložio, u dužem od šest godina mozaiku, kockice uspješnosti, rekao bih da je uspjeh što je ova Uprava zajedno sa rukovodećim i operativnim ljudskim potencijalima ostala jedinstvena i dosljedna poslovne politike koju smo vodili. Uspjeh je što smo realizirali godišnje planove proizvodnje i poslovanje održavali u granicama zadatih okvira od strane vladajućeg Društva i Nadzornog odbora. Uspjeh je što smo podigli standard rudara na zavidan nivo. Danas je prosječna plata u RMU Kakanj 1150 KM, topli obrok 15 KM dnevno, regres 900 KM. Primanja su rudara dakle u ukupnoj sumi udvostručena. Uspjeh je što smo realizirali investicije koje su dale očekivane rezultate i održale proizvodnju i što smo realizirali i pripremili realizaciju investicija koje garantiraju razvoj“.

Koje su to investicije? Šta biste svrstali u održavanje proizvodnje, a šta u investicije koje garantiraju razvoj?
Jašarspahić: „Teško je povući oštru liniju razgraničenja, posebno sa ove distance. Neke investicije koje su prije šest godina izgledale razvojne, već su godinama operativne i u funkciji tekuće proizvodnje. To su pretovarni sistem, željeznička pruga, nove lokomotive i vagoni, kamioni za unutrašnji transport na Kopu, veliki elektrohidraulični bager, i druga pomoćna mehanizacija. Pitanje je kako bi danas izgledao Površinski kop Vrtlište da ove investicije nisu realizirane. Razvojne investicije su hidrotehnički objekt Tunel Ribnica, kao i nova Jama Begići. Tu su redovne tekuće investicije u podzemnoj eksploataciji. Na početku mandata ove uprave krenulo se sa podizanjem stepena zaštite i sigurnosti na radu. Nabavljena je automatska metanometrijska centrala koja registruje plinsko stanje u realnom vremenu, a nastavak je uslijedio izvršavanjem automatizacije transporta i odvodnjavanja. Isti ovaj sistem će biti proširen na automatsko upravljanje otkopavanja uglja. Po tome se Rudnik Kakanj razlikuje u odnosu na sve rudnike u BiH i liči na rudnike kao što je Velenje u Sloveniji. Zbog toga smo dobili i prestižno priznanje Menadžer godine za uvođenje novih tehnologija u bh. ugljenokope. Izvršene su pripreme za instaliranje opreme i otvaranje novih otkopnih polja u jami Begići. Oprema za širokočelnu podzemnu eksplataciju, stara preko trideset godina redovno je investicijski podržavana remontima milionskih vrijednosti. Sve je to značilo i borbu za održavanje dostignutog nivoa poslovanja i borbu za otvranje novih kapaciteta“.

Za više od šest godina mora postojati i neki poslovni problem, nešto sa čime ste nezadovoljni, što ste htjeli, a niste napravili?
Jašarspahić: „Suština upravljanja i jeste u preventivi i rješavanju problematike koju svakodnevno imate. Operativno, zajedno sa saradnicima na svim nivoima mi smo rješavali ili preduprijedili niz problema. Strateški, sigurno smo donosili pravilne odluke, jer su nam namjere bile iskrene, a ciljevi od opće koristi za radnike, Rudnik, Kakanjce i Kakanj. Ako bih izdvajao razloge za nezadovoljstvo, onda je to dosta usporen postupak javnih nabavki. Ostao nam je još neokončan tender za nabavku nove šiorokočelne mehanizacije. U zatvorenom krugu zakona o konsolidaciji i djelimičnog izdvajanja za zdravstveno i penziono osiguranje smo postizali dogovore o reprogramu dugovanja i realizirali ih. Nisam u mjeri koju sam želio nametnuti stav da je firma važnija od svih a da lažna kolegijalnost uništava sve. Još uvijek su rijetki slučajevi da radnik radnika prijavi zbog zloupotrebe, otuđenja ili uništenja. Znači ima mjesta i nezadovoljstvu, ali se može reći da je uzrokovan vanjskim faktorima, sa kojima smo se nosili i borili kako smo znali i mogli“.

Najveće razočarenje?
Jašarspahić: „Najviše me boli, ili najveće razočarenje sa kojim godinama živim i ne mogu ga zaboraviti a koje nosim iz Rudnika su tužbe naših radnika po osnovu Kolektivnog ugovora. Nikada neću shvatiti taj postupak i moralni i ljudski profil ličnosti koji su tužili svoj Rudnik. Tužiti firmu u kojoj si proveo ili provodiš radni vijek i svjestan si da eskalacija takvih tužbi može uništiti firmu, uzeti hljeb i tebi i većini kakanjskih porodica, jer većina ih je rudarskih, je zločin. Uprava, sa odgovornijim i savjesnijim, i slobodno mogu reći sa radnicima koji su se moralno i društveno odgovorno izdigli iznad toga, zaradili su taj novac i obeštetili zaposlenike koji su novac tražili putem suda. Svakako da sam ponosan na većinu zaposlenih u Rudniku koji nisu podigli tužbe po osnovu Kolektivnog ugovora. Pobjedili smo, ali nas je ta pobjeda na kraju koštala oko 12 miliona KM. Zamislite šta smo još mogli investirati u tehnološkom i sigurnosnom smislu“.

Odlazite u Privrednu komoru. Lijepo je saznanje da neko iz Kaknja ide u Sarjevo. Znate, uvijek se govori kako naša dobra koriste Sarajevo i Zenica. Je li ovo prilika da govorimo o kakanjskom utjecaju?
Jašarspahić: „Ne gledam to tako, mada su rudari, Rudnik, Kakanj i Kakanjci, ljudi i objekti sa kojima se sto posto identificiram. Između mene i Kaknja je znak jednakosti. To su emocije. Znači, ja sam uvijek za politiku koja Kakanj stavlja u prvi plan. Privredna komora je udruženje privrednika i sve što realno budem mogao uraditi za opće dobro, bilo gdje i bilo za koga, ja ću to i činiti, a pri tome voditi računa koji projekti i programi iz Privredne komore mogu biti usmjereni prema Kaknju. Ja sam već u par intervjua rekao, moj odlazak u Privrednu komoru nije put kojim odlazim iz Kaknja. To je put kojim nešto poticajno treba i dovesti u Kakanj“.

Dio javnosti je očekivao da već bude imenovan direktor Rudnika, ali Vi još niste otišli. Tu ste, evo razgovaramo sa direktorom Rudnika?
Jašarspahić: „Postoji propisan postupak imenovanja direktora Rudnika, odnosno vršioca dužnosti. Postupak je u toku i u skladu je sa zakonskim odredbama i pravilnicima Elektroprivrede BiH. Od mene ne zavisi kada će biti završen. Jedino znam da ću sve svoje obaveze izvršavati odgovorno i savjesno sve do imenovanja novog direktora. Kada sam 2008. godine prelazio u Rudnik, u subotu sam u ime Rudstroja bio u Natron Hayatu pregovarajući o novim poslovima a već u ponedjeljak došao u kancelariju direktora Rudnika. Utakmica se uvijek igra do zadnje sekunde i tako će biti i sada“.

Za kraj, je li teško ostaviti Rudnik s obzirom na emociju i vezu koju ste spomenuli u ovom razgovoru?
Jašarspahić: „Oprostite mi što ću biti malo ličan. Rekao bih, 2008. godine, došao sam mlad. Izgledao sam mlađi nego što su tada govorile moje godine. Danas odlazim stariji, ali zahvaljujući Rudniku puno iskusniji nego što opet govore moje godine. Dakle, šest i pol godina na čelu Rudnika, meni su dale privilegiju da izvodim i najkompleksnije investicijske i strateške procese. Nekima radni vijek prođe a da ih takve prilike ne zateknu. Ja imam svoju dinamiku i tempo koji vrlo često zna biti i pretjeran za one koji sa mnom rade, ali to je tako. Za takva odricanja treba biti spreman i treba davati sebe. Zato nije jednostavno otići. Međutim, ponovit ću nešto što sam već rekao novinarima. Dođe vrijeme kada u svakom poslu dostignete određeni nivo. Obilježite svoje vrijeme, zaokružite određene procese i onda držite jednu liniju koju treba osvježiti i na dijagramu pomaknuti ka boljem, ka višim ciljevima. Ja bih rekao da je to situacija koju imamo u Rudniku, i slična je u Privrednoj komori. I na jednom i na drugom mjestu, prvi čovjek je duži niz godina i dobro je da se promjene čelni ljudi, kako bi donijeli iskorak. Dobro je što u Privrednu komoru FBiH dolazi neko iz realnog sektora, iz proizvodnje iz privrede i to još iz rudarstva. Zato mislim da nije greška što sam se odlučio za ovaj angažman, naprotiv, akumulirano iskustvo iz metaloprerađivačke i procesne industrije se nadopunilo rudarstvom i energetikom i traži dodatni angažman koji će objediniti sve to“.

Možda vam se svidi

Comments are closed.