Intervju: Belmin Begić odbojkaš Al-Arabia: Život u Dohi se ne može riječima opisati

Belmin Begić, sedamnaestogodišnjak iz Kaknja i igrač ekipe Al-Arabi iz Dohe u Qatru, čiji je otac proslavljeni odbojkaški trener Nermin Begić, se ovih dana nalazi na odmoru u Kaknju. Razloga za ovaj intervju je bilo mnogo. Igrati za jedan od pet najuspješnijih klubova u svijetu je san svakog odbojkaša na zemlji, a mladom Belminu je to krenulo za rukom. Sa 17 godina, potpisao je profesionalni ugovor sa ovim klubom na pet godina. Član je kadetske a jedan od najmlađih članova juniorske reprezentacije BiH u odbojci. O ovom momku će se ubuduće još mnogo pisati, a nama je pripala čast da prvi u Bosni i Hercegovini s njim uradimo intervju.

Kada si se počeo baviti odbojkom i zašto? Koji su razlozi presudili da se počneš baviti ovim sportom?

Odbojkom sam se počeo baviti u 2 razredu osnovne škole kada je moj otac (op.a trener Nermin Begić) osnovao školu odbojke “Odbojkaška akademija Kakanj”,što je bio jedan od najvećih razloga zbog kojih sam se odlučio za ovaj sport. Htio sam početi trenirati fudbal, ali sam se predomislio hvala Bogu . Pronašao sam se u odbojci i zavolio je toliko da u svakom danu imam potrebu izdvojiti vrijeme za nju. Svakim treningom se vidio moj napredak sto je uz talenat rezultiralo uspjehom. Moji počeci su vezani za Odbojkašku akademiju, kao sto sam već i rekao,to su moji prvi dodiri sa loptom, odbojkaški koraci, i tu sam sve naučio o odbojci i trenirao do ove godine kada sam otišao u Al-Arabi u Dohi.

Ko je u tvom obrazovanju odbojkom imao najviše uticaja i ko ti je sve pomagao da jednog dana postaneš kako bolja osoba (jer sport je i obrazovna institucija) i kao igrač?

Najveći uticaj da postanem ovo što jesam, prije svega bolja osoba a onda i odbojkaš koji je sa 17 godina već postigao rezultat na svjetskoj sceni imao je moj otac Nermin Begic koji mi je bio trener. Živim u odbojkaškoj porodici (sestra je također odbojkašica Elma Begić) i to je sigurno privilegija koja je uticala na moj životni put ali naravno da bez rada i talenta ne bi bilo rezultata na najvišem nivou. Sport mi je pomogao da izaberem bolji put,da imam cilj u životu i da se izgradim kao mlada “zdrava” ličnost.

 Šta si očekivao i kako si na sve reagovao kada si odlučio ići za Dohu? Kakvi su osjećaju prevladavali kod tebe? Ko ti je pomogao u transferu?

Prije 2 godine u Istambulu sam igrao za našu kadetsku reprezentaciju na Balkanskom prvenstvu. Nakon tog takmičenja mi se javilo nekoliko menadžera. Imao sam ponude iz Francuske, Dubaija, Zagrebačke Mladosti i Qatara. Najbolja opcija u svakom pogledu bio je Qatar, ekipa Al-Arabi koja je uz italijanski Trentino, poljski Belhatov, ruski Zenit i brazilski Sao Paulo najbolja ekipa na svijetu . Presretan sam zbog toga jer se ispunio moj san. U transferu mi je pomogao moj menadžer Žarko Ristoski s kojim odlično sarađujem.

Kako je u Dohi? Opiši načine rada, uslove treniranja i života?

Doha je po meni, a vjerujem i po mišljenju drugih, jedan od najljepših gradova na svijetu. Svaki dan mi je u potpunosti ispunjen. Smješten sam u odličnom hotelu i to u najljepšem dijelu grada. Treniram 2 puta na dan u seniorskoj ekipi koja je sastavljena od internacionalaca iz Brazila, Kube, Njemacke, Senegala I naravno domaćih igrača. Nakon jutarnjeg treninga vrijeme provodim u hotelskim bazenima a navečer sa svojim prijateljima uživam u ljepotama ovog grada.

Došao si kao maloljetan u jedan takav klub. Šta se od tebe očekivalo i kakvo je sad stanje budući da si potpisao na 5 godina? Dočaraj nam malo te osjećaje.

Qatar je zemlja koja pruža odlične uslove i ima svoje zakone. Čelnici kluba su bili prezadovoljni sa mnom i sa svim sto sam pokazao. Pružili su mi takve uslove za život da mi ništa ne fali jer su oduševljeni kako mojim ponašanjem van terena tako i igrom na terenu. Da,potpisao sam na 5 godina i volio bih da ostanem u Dohi do kraja karijere. Ljepota života dole ne može se riječima opisati, uslovi za rad su na najvećem nivou i mislim da se nema šta više poželjeti.

Koliko se možeš posvetiti reprezentaciji u BiH u ovom trenutku i ubuduće ?

Ove godine sam imao poziv kadetske i juniorske reprezentacije BiH ali nažalost iz privatnih razloga se nisam uspio odazvati ni u jednu. Iskreno se nadam da ću ubuduće biti u mogućnosti da branim boje naše zemlje.

U Kaknju su do septembra. Kako provodiš svoje vrijeme? Gdje vlada veća nostalgija, je li za Kaknjem ili za Dohom?

Maksimalno koristim ovo vrijeme prije povratka u Dohu, sa porodicom i sa društvom. Ne mogu reći gdje vlada veća nostalgija zato što je na jednoj strani porodica od koje sam razdvojen određeni period a na drugoj moj životni put, ono čime se želim baviti u budućnosti, u čemu uživam i zbog čega su presretni moji roditelji kao i ja.

Belmin je sa klubom Al-Arabi izDohe osvojio sve što se moglo osvojiti; Liga Qatara, Kup princa, Kup kralja i Azijsku ligu šampiona.

Na kraju je dodao i to da mu se ostvario san da u istom timu zaigra sa nekada najboljim igračem svijeta Ivanom Miljkovićem Osmany Juantorenom. Na kraju se postavlja jedno bitno pitanje. Da li će se ovaj mladi momak, nadasve veliki bosanskohercegovački talent, jednog dana zbog fenomenalnih uslova života i rada, odlučiti za državljanstvo i dres Qatra ili za sivilo i amaterizam bosanskohercegovačkog vođenje sporta u globalu?

Možda vam se svidi

Comments are closed.