Heroj nacije – Amel Tuka

Dvadesettrogodišnji Amel Tuka sjajnim prošlosedmičnim nastupom na Evropskom prvenstvu u Atletici postavio je novi državni rekord u utrci na 800 metara i s vremenom od 1:46,12 osvojio osmo mjesto u Cirihu. Novim uspjehom ponovo se našao u centru pažnje. No, vremena za odmor nema. U rodnoj Zenici proveo je četiri dana i već u četvrtak otputovao na miting u Amsterdam, gdje osvojio 3.mjesto..   

– Odmah sam se okrenuo novim utrkama, idemo dalje. Sezona nije završena, nije vrijeme za odmor. Kada sam stigao u BiH, primio sam mnogo čestitki i telefonskih poziva. Drago mi je što sam nešto pozitivno uradio za svoju državu i što sam obradovao svoje sugrađane – rekao nam je Tuka. Samouvjeren je i predan atletici. Okitio se brojnim medaljama na državnom i internacionalnom nivou, a posljednji rezultat mogao bi biti prekretnica u njegovoj karijeri.

Amel novine

– Prije odlaska na Evropsko prvenstvo, rekao sam roditeljima da mi se, nakon tih utrka, život može promijeniti, a izgleda da će tako i biti. Uskoro bih trebao potpisati veoma povoljan sponzorski ugovor, koji će mi itekako olakšati bavljenje ovim sportom. Kao da sam očekivao dobar plasman u Cirihu i u početku sam ga prihvatio hladne glave, ali nije da mi nije bilo drago. Tek sam poslije osjetio uzbuđenje i te noći nisam zaspao do zore – iskren je Tuka. Neprocjenjivi trenuci bit su sporta i ne dešavaju se isključivo na atletskoj stazi.

– Važna je podrška, a ja je definitivno imam. Nikad se nisam zamarao materijalnim dobrima i mislim da sam zbog toga i uspio. Treniram zato što to volim i volim sve što mi trčanje donosi. Oduvijek sam volio biti najbrži i, kada bi me neki stariji komšija zamolio da odem do prodavnice, uvijek sam uzimao pare i trčao drage volje. U tome sam uvijek uživao. Zamislite, moj prijatelj Nikola, koji živi u Veroni, kada je vidio da sam prošao dalje, došao je u Cirih na samo jedan dan da me bodri u finalu. I predstavnik Atletskog kluba Suad Kaknjo došao je privatnim automobilom kako bi nas sve dodatno motivirao. To je sreća – ističe Tuka. Iako u BiH nema idealne uvjete za rad, ovaj sportista ne može se zamisliti kao predstavnik neke druge zemlje.

– Od atletike ne mogu očekivati velike pare, ali mi nije ni bitno. Moguće je samo da ću neko vrijeme trenirati u Italiji, jer su mi tamo trener i menadžer. Više ću vremena provoditi u Veroni, ali nikada se bih mogao zamisliti pod nekom drugom zastavom. Ne bih to bio ja, Amel Tuka. Nema predomišljanja, posebno ne nakon ovoga, kada sam vidio koliko je Bosanaca i Hercegovaca bilo uz mene prošle sedmice – poručuje Tuka, koji je, prije nego što je postao član Atletskog kluba Zenica, trenirao karate i položio crni pojas, 1. dan.

 Amel je student četvrte godine Mašinskog fakulteta u Zenici.

– Obrazovanje je za mene veoma bitan faktor. Prošle godine, kada sam osvojio bronzu na Evropskom prvenstvu, bio sam, isto ovako, u centru medijske pažnje i, nakon što su se strasti malo slegle, otac mi je rekao: “Sve je to dobro, ali posveti se i fakultetu, što je sigurno, sigurno je.” Poštujem odluke roditelja bez obzira na to koliko godina imao, roditelji su za mene roditelji – govori Tuka

Možda vam se svidi

Comments are closed.