Glasajte za mene, ja vam obećavam 100.000 koševa!

Cirkus Massimo je stigao u Sarajevo. Ne šalim se, zaista se radi o pravom, istinskom cirkusu, onom cirkusu zbog kojeg je izmišljena ta imenica, a ne onom cirkusu za kojeg se ta imenica koristi u nekom metaforičnom značenju.

Ovih dana, bilo kojom ulicom u BiH da se vozite/šetate, a posebno u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, naići ćete na slikoviti cirkus, a koji ne nosi naziv “Massimo”. Svaki dan se vozim na potezu od Stupa pa do Baščaršije, tako da imam širok spektar mentalnog silovanja šarolikim bilbordima fotošopiranih likova od kojih mi svaki od njih šalje drugačiju poruku (nekidan zbog jednog umalo da napravim udes).

Kada smo već kod tog mentalnog iživljavanja i silovanja, mnogo teže se snalazim u situacijama silovanja na društvenim mrežama, pa sam razmišljao i o tome da uzmem “godišnji odmor” na Facebooku sve tamo negdje do mjeseca oktobra, kada će se napokon, barem donekle, stišati sve što ima veze sa Općim izborima u Bosni i Hercegovini.

Danas razmišljam o tome šta li pomisle svi ti stranci i turisti koji se trenutno nalaze u Sarajevu? Kakva li pitanja postavljaju prodavačima, hotelijerima, ugostiteljima, običnom narodu, sebi? Toliko ultrafotošopiranih fotografija na ulicama. Šta se dešava? Ko dolazi? Ko nastupa? Gdje? Je li to cirkus ponovo dolazi u grad? Dolazi cirkus, samo nije Massimo.

Na Facebooku je teško djelovati ovih dana. Moje djelovanje je uglavnom na opciji koju vrlo često koristi veliki NBA trener, Gregg Popovich, a koja se zove “Shut the fuck up”. Osim uzaludnih pokušaja XY političkih objekata, subjekata, predikata i veznika da osvoje moje simpatije i moj glas tako što će mi poslati zahtjev za prijateljstvo i odmah me, bez ikakvog prethodnog upozorenja, zatrpati nasumičnim Facebook stranicama ispunjenim jeftinim citatima koji se na lokalnoj pijaci prodaju po cijeni razmišljanja kišne gliste, uglavnom, sva priča počinje i završava da ja nekome, nečemu, u ovom slučaju osobi XY, ispunjim njegove mokre političke snove i zabalim na njegovu percepciju društva koja se davno zabila glavom u stijenu pri ogromnoj brzini.

“Majstore, kani me se”, zavrištiš u sebi, ali koješta. Toliko je to uporna društveno-nesavjesna hulja da mu se totalno fućka za tvoj moralni izbor. “Ono” samo želi da te zatrpava i zatrpava, ne misleći o posljedicama i bolu kojeg proizvodi pri takvim populističkim pokušajima da pridobije barem tri sekunde tvoje pažnje.

Na Facebooku imam mnogo tih nekih virtualnih prijatelja koji se, bez ikakvih pardona, ne ustručaju da oštete moj virtualni svijet/mir pozivajući me da se priključim njihovim razmišljanjima (ako ih uopće imaju ili ako im unaprijed nisu nametnuta) samo kako bi došli do jasnog cilja – DAJ LAJK, DAJ GLAS. Što bi jedan moj Facebook prijatelj rekao: “Kandidovao se na izborima za Skupštinu KS, prvi put je na izborima, ima 200 lajkova na stranici, a u opisu stranice odmah napisao ime/prezime, zanimanje POLITIČAR”.

Sve te neke uzurpatore i smarače mog virtuelnog Facebook svijeta (vjerujem da će me brojni izbrisati iz prijatelja nakon ovog teksta – neka će), podijelio bih u nekoliko skupina:

1) Ultramaestralni smarači, wannabe Facebook status mejkeri, u narodu poznatiji kao klasični politički uhljebi (THE GOAT)

Imam nekoliko takvih likova na Facebooku. Uglavnom, sa njima ne možeš voditi gotovo nikakvu raspravu, jer oni ne poznaju pravo drugog čovjeka na svoje (tj. njegovo) mišljenje. Oni ne poznaju raspravu uz jasnu argumentaciju. Oni ne poznaju sistem prava i kako on funkcioniše. Oni ne poznaju pravo svakog insana na ovom svijetu da iznese svoje mišljenje. Oni su oni koji vedre i oblače i koji drugim ljudima kreiraju mišljenje. To su oni nadobudni koji prate sve i svakoga, u stopu, 24/7. To su oni koji će, bez ikakvog pardona, svoje neistomišljenike nazvati jugobalijama ili kozojebima kristalne talibanske krvi.

To su oni koji će, braneći principe onog koji ga je uhljebio na neku poziciju, kao papirnu kartu poništiti i svoje najmilije, sve kako bi se za šaku slave uvukao u dvanaestopalačno crijevo svom nadređenom u partiji ili predsjedniku/direktoru/vlasniku te partije. Zapamti, s njima nema rasprave. Oni su zaštićeni od svake razumne rasprave i razumnih argumenata, zaštićeni poput čovječje ribice u svojim glavama. Brane se motivacionim govorima svojih stranačkih namjesnika i te verbalne dijareje stavljaju o domen svetoga. Ne preporučuje se bilo kakav konflikt s njima.

2) Početnici, amateri, oni koji ne znaju jesu li pošli ili su došli, wannabe analitičari životnih prilika, obični lokalni furači koji lažu sami sebe

Moram da priznam da su me takvi najviše smarali u proteklih nekoliko sedmica. Pošalje ti zahtjev za prijateljstvo, ne znaš ni ko je – ni šta, a onda četiri i po sekunde nakon tvog prihvatanja zahtjeva automatski, po nekom defaultu, dobijaš zahtjev da lajkaš njegovu Facebook stranicu, na kojoj u opisu piše da je političar. Uglavnom, njih je najlakše provaliti, prokužiti, otresti, poništiti, kakogod želiš. Svi se furaju na izlizanu rečenicu s kojom počinju svako svoje Facebook obraćanja “Draga rodbino, prijatelji, poznanici…” Njihova Facebook stranica i lični nalozi su zatrpani motivirajućim statusima počevši od Alberta Einsteina pa sve do Mace Diskrecije.

Uglavnom, nemaju jasan politički cilj za ponuditi osim ofucanih floskula koje kuže i oni najneupućeniji među nama. Sve se svodi na to da je on “lijepo tetkino dijete koje je uvijek imalo petice i koje će napokon da otjera svu bagru sa vlasti”. Fuckin’ krotitelj lavova i medvjeda. Direktor svemira. Majstor preživljavanja. Uskrsnuće Williama Wallacea koji je spreman da osvoji slobodu za sve nas. U stvarnosti, nije siguran da li može napisati običnu prostoproširenu rečenicu, ali obećava korjenite promjene i borbu protiv korupcije. Sve to uz obavezan selfie iz šišahane, ili fotografiju košarkaša LeBrona Jamesa kao dodatni izvor motivacije.

3) Služba je služba, družba je družba, ali može biti i služba.

Izaspem se po čitavom tijelu kada naletim na ovakve likove, a često nalijećem na njih. Ponekad se toliko duboko razočaram u pojedine, koje odlično poznajem, da po par dana ne mogu ponovo da se logujem na Facebook.

Ibretim se svakom svom Facebook prijatelju koji je u službi običnog naroda kao vjerski službenik, imam, hatib, muallim, efendija, kakogod želite, a koji onako sasvim direktno, ili pomalo diskretno, poziva svoje Facebook prijatelje da se priključe njegovim mentalnim podvizima, razmišljanjima i odabiru političke opcije. Naravno, sve će ti to lijepo potkrijepiti motivacionim govorima raznih šejhova i alima, reći će da su oni drugi bagra koja ne vjeruje ni u šta, a one svoje će označiti kao prvu generaciju muslimana koja je spremna da se bori sa svim ovozemaljskim dedžalima.

Nažalost, imam mnogo takvih prijatelja na Facebooku, ali i u stvarnom životu. Dobro, to je njihov moralni izbor, ali je također moj izbor da im jasno ili diskretno ukažem na to da svoju svetu službu ne mogu i ne smiju koristiti kako bi promovisali neku političku opciju u ovoj zemlji, kakvo god njihovo razmišljanje o politici bilo.

4) My name is BOT!

Ovi virtuelno-šizofreni likovi imaju jasan cilj, a put ka tom jasnom cilju im je plaćen. Ne možeš za njih reći da su utjelovljenje nekog virtuelnog Heatha Ledgera, nekog virtuelnog Jokera, jer Joker djeluje bez cilja i plana, iako ima ozbiljne primjese šizofrenije u svom ponašanju.

Domaći botovi djeluju samo sa jednim ciljem – da ponište sve što nema veze s njima, da sve svoje političke protivnike pokažu kao najveće izdajnike, da sa istih IP adresa kažu kako je ta njihova opcija najbolja opcija, da ukažu ljudima na greške onih drugih i da se posvađaju sa botovima koji su instalirani sa nekim drugim fabričkim opcijama. Kad bot udari na bota, tek će onda da munje sijevaju. Na internetu, naravno. Uglavnom se kriju iza lažnih imena i nickova.

5) Haveri koji te zovu s vremena na vrijeme – znaju oni zašto, znaš i ti zašto.

Ovakve zakonom treba blokirati na društvenim mrežama, viberu, imeniku, messangeru i svim ostalim virtuelnim pomagalima.

Uglavnom, svako ima nekog svog druga “Otkad Nismo Pili Kafu”. Uglavnom se za ispijanje kafe javlja pred početak jeseni, prije toga je zatrpan obavezama i uvijek ti obećava da ćete se uskoro vidjeti.

Nema stida i srama, stoga mu njegova diskretna porukica treba da bude kao lijepa riječ za tebe, a ti je doživljavaš kao moždani šamar. Otići ćeš sa njim na kafu samo da vidiš do koje je mjere spreman da jede gov**, čisto onako iz radoznalosti, jer voliš izazove i budalaštine. Ako tvoja lažna kurtoazija nije spremna da se bori sa njegovim plastičnim prijateljskim izražajem prema tebi, onda ćeš izmisliti neku nasumičnu laž koja će te pretvoriti upravo u njega – tvog plastičnog druga.

Probajte i vi sami da napravite svoj Facebook Dream Team predizborne raje, poznanika i nepoznanika. Vjerujem da će i vaše ekipe biti jednako uvježbane kao i moja. Pa da možda napravimo kakav Mundijal predizborne Facebook raje – bilo bi zanimljivo.

Moj favorit su Ultramaestralni smarači. Nekako, sa njima napad nikada ne šteka, a odbrana je jača od tandema Cannavaro – Nesta. Njihov napad je šarolik kao igra LeBrona Jamesa. Ja tipujem na njih.

(Haris Ahbabović / Source.ba)

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

avatar