Bonton nekad djeluje kao nažalost „izgubljena umjetnost“ koja se ne uči mnogo u današnje vrijeme. Radi se o tome da pokažete da poštujete sebe i ljude oko sebe, što je, vjerovali ili ne, ovih dana prilično rijetko.
Odnosi se na različita društvena ponašanja koja se javljaju između vaše porodice, prijatelja i kolega ili čak stranaca. Pravilan bonton zahtijeva pridržavanje određenih društvenih normi kako bi se živjelo i saživot s drugima u harmoniji. Takođe igra ulogu u tome kako vas drugi doživljavaju i tretiraju. Ako se uradi kako treba, može vam pomoći da uspostavite povjerenje i pouzdanje, pa čak i pomoći u izgradnji dugoročnih odnosa.
Sa psihologom i porodičnim psihoterapeutom, Majom Savanović Zorić smo razgovarali na ovu temu.
Kao roditeljima, jedan od najtežih zadataka koje treba naučiti dijete je lijepom ponašanju i da pazi na svoje manire. Kada se i kako kod djece usvaja bonton?
Od najranijeg uzrasta, jer činjenica jeste da djeca uče po modelu i da obrasci ponašanja naučeni do sedme godine se pamte cijeli život. Ta im naučena pravila ponašanja kasnije u odrasloj dobi mogu značajno olakšati ili otežati život u svakodnevnoj komunikaciji i odnosima sa drugim osobama. Nekad imamo običaj reći za neko dijete kako je nepristojno i ja bih rekla da to baš i nije istina, jer sam mišljenja da dijete samo još uvijek nije usvojilo sva pravila pristojnog ponašanja za šta su i te kako odgovorni njegovi značajni odrasli (roditelji, vaspitači, učitelji). Usvajanje lijepog ponašanja jeste dugotrajan proces zbog čega je potrebno ostati dosljedan i tu zaista trebaju biti uključene sve osobe iz djetetog života.
Možete li malo približiti termin učenje po modelu?
Naravno, pokušaću što prostije objasniti. Učenje po modelu u stvari podrazumijeva da je dijete ogladalo svojih roditelja ili drugih njemu bitnih osoba. Dijete od odraslih uči kako se ponašati u različitim situacijama. A kada nas dijete posmatra, ono pored toga što nas sluša, prati naše držanje, boju glasa, intonaciju i često ono kako se prema nekom ophodimo djetetu puno više znači od onog šta kažemo. S toga sam mišljenja da bi lijepo ponašanja trebalo biti životni stil, a ne da ga koristimo samo onda kada nam je potrebno.
Da li se bonton izgubio?
Ja ne bih rekla da se izgubio, ali se definitno pravila mijenjaju ubrzanim stilovima života te razvojem digitalizacije. U skladu sa razvojem savremenog čovjeka mijenja se i bonton. Danas se postavljaju neka druga pitanja, kao npr da li je u redu kada izađemo sa nekim na piće da koristimo telefon, ili da hodamo ulicom i jedemo, ili da fotografišemo na predstavama ili intimnim događajima nama bliskih osoba. Rekla bih da se mijenjaju i standardi koje smo ranije imali, a koji su bili dobri. Čini me se kao da nažalost lijepo ponašanje gubi na važnosti, što nikako ne smijemo dopustiti. Nekako smo sve normalizovali, sve vrste ponašanja. A ono što je bitno da naglasim je da kulturno ponašanje u stvari podrazumijeva onaj vid ponašanja koji ne smeta drugima i kod njih ne izaziva neprijatne emocije. Npr ako već trebamo koristiti telefon dok imamo sagovornika preko puta sebe bilo bi kulturno reći: „Izvini, ali imam bitan poziv ili važnu poruku na koju treba odgovoriti“ Na taj način ukazujemo poštovanje osobi do nas . Jer iako je novo doba značajno izmijenilo pravila bontana trebali bi se držati osnovnih vrijednosti, a pored poštovanja koje sam već naglasila tu su i ljubaznost, pravednost i učtivost.
Biti dobar prema drugima važan je način širenja ljubaznosti i pozitivnosti. Osim što koristi drugima, istraživanja sugerišu da ova vrsta prosocijalnog ponašanja takođe može poboljšati vaše mentalno blagostanje.
