Da li su društvene mreže društvene?

Svi mi imamo 500 prijatelja najmanje ali se osjećamo usamljenima. Problem je što smo komunikaciju uživo zamijenili onom putem društvenih mreža. Okrenemo li se oko sebe vidjeti ćemo da sjedimo sami u sobi i bespomoćno zurimo u ekran svog laptopa, mobitela ili nekog drugog uređaja nastalog zahvaljujući tehnološkom napretku.

Izgleda da mreže koje nazivaju društvenim i nisu toliko društvene. Sav taj osjećaj društvenosti koji imamo je samo iluzija. Otvaramo svoje laptope i palimo kompjutere, a za sobom zatvaramo vrata. Vrata koja vode u stvarni društveni život i stvarnu društvenu mrežu koja je sačinjena od ljudi čija prisutnost može biti opipana i čiji glas čujemo. Ljudi čije emocije osjetimo i s kojima možemo da suosjećamo, isto kao i oni sa nama. Zagledamo li se malo dublje primjetiti ćemo da smo robovi – robovi uređaja koje smo sami stvorili. Ako zagrebemo još dublje ispod prividne površine vidjeti ćemo čitav jedan svijet. Svijet u kojem se informacije prodaju za hrpu novca i gdje do jučer niškoristi zgrću gomile para. Svijet koji optužuje svaku osobu koja je drugačija od nekog „ideala“ koji se vodi kao standard. Svijet koji je sastavljen od standardnih a ne od pojedinaca. A zar ustvari svijet ne bi trebao biti sastavljen od pojedinaca? Svi tako jedinstveni i različiti a tvore tako funkcionalnu, zanimljivu i nadasve korisnu cjelinu – zajednicu.

Društvene mreže predstavljaju jedan svijet jedinstven sam po sebi; svijet sačinjen od mnoštva samopromocije gdje svi mi dijelimo svoje najbolje trenutke sa drugima, ali izostavljamo one loše. Svijet gdje je sve tako lijepo naizgled, ali ipak prazno jer nedostaju emocije. Najsretniji smo sa iskustvima koje dijelimo, ali da li bi ta iskustva bila ista ukoliko nikog ne bi bilo tu dok ih proživljavamo? Budite tu za svoje prijatelje i oni će biti za vas. Ali nikoga neće biti ako je to samo grupna poruka. Uređujemo svoje podatke i pretjerujemo tako da sve blista a ni sami ne znamo da li je nekome stalo.

Biti sam nije problem. Za usporedbu možemo uzeti čitanje knjige, slikanje ili bilo koju drugu aktivnost. Ali to se razlikuje po mnogo čemu od toga da buljimo u monitor i čekamo odgovor na poruku ili komentar na našu sliku. Dok čitamo i slikamo naše moždane ćelije se razvijaju i nešto učimo, a društvena mreža nas samo udaljava od društva i troši dragocjeno vrijeme. Zato kad si vani i dosadno ti je: nemoj posegnuti za mobitelom!

Izazivam te da sljedeći put kad budeš hodao ili hodala ulicom i osjetiš da ti je dosadno: priđi nekom potpunom strancu i upoznaj ga. Dodaji prijatelje, ali stvarne – ne one virtualne.

Molim te da sljedeći put budeš želio nešto podijeliti na činiš to na svom profilu nego kod kuće okružen prijateljima, poznanicima, porodicom – stvarnim ljudima koji će moći da se raduju sa tobom ili da dijele tugu.

Urazumi se i ne „prosipaj mudre“ preko profila. Učini to sa društvom dok gledate tekmu ili raspravljate o 4789. nastavku indijske serije gdje su čitavu epizodu prikazivali kako glavna glumica češlja kosu.

Možda društvena mreža ima taj prefiks „društvena“, ali ako se zamisliš i sam/a vidjeti ćeš da nije baš tako. Ne škodi da tu i tamo nešto podijeliš na internetu, ali vjeruj mi na riječ:

Puno je bolji osjećaj kada je to stvarno a ne ispred monitora ili mobitela.

Nedim Mičijević / Haber.ba

Comments are closed.