Da li postoji poštena politika?

Za kakanj-x piše: dr. Emir Demir, općinski vijećnik

Živimo u vremenu kada je moralna izopaćenost postala trend. Povjerenje i poštivanje među ljudima se sve više gubi, a hipokrizija se spustila u našu svakodnevnicu. Poznata izreka kaže: „Kakav narod, takva i vlast.“, pa stoga nije ni čuditi da su ove negativne pojave još više zastupljene kod onih koji se bave politikom, jer sama politika, pošto je put do dobijanja vlasti i moći, podložna je svakoj vrsti manipulacije, laži i prevaranstva.

Ovo je već duboko uvriježeno mišljenje kod većine javnosti, a tom stavu kod nas je posebno doprinijela poslijeratna politika vladajućih stranaka i oligarhističkih klanova unutar njih.

Politika Bošnjaka je u stalnom kvalitativnom i moralnom deficitu. Bošnjački političari su se zabavili samim sobom zaboravljajući na narod koji im je konstantno ukazivao povjerenje, a oni ga ni djelimično nisu opravdali. Prosječni Bošnjak je danas „ubije u pojam“, bos, gladan, ne zna kud bi pošao… Ponos pripadnosti državi, naciji i vjeri je kod njega toliko devalviran, da mu je još jedino osjećaj za materijalnim potrebama preostao.

S obzirom je da čovjek društveno biće i da mu snažno i čvrsto društvenog okruženje daje osjećaj sigurnosti i ponosa, a indolentno i slabo društveno okruženje nesigurnost i poniženje, neminovno smo dužni jačati našu državu i njene institucije. Međutim, to se neće desiti sve dok narod, kao primarni faktor valjanosti vlasti, ne prepozna one koji su sposobni i hrabri napraviti veće promjene i zaokret u bošnjačkoj politici. Naravno, to se, također, neće desiti dok se u potpunosti ne riješimo hipoteka dotrajalih i senilnih vlastodržaca, te ne budemo dali priliku novoj neindoktriniranoj i nezatrovanoj generaciji da preuzme kormilo bošnjačke i bosanskohercegovačke politike.

Vjerujem da se može voditi poštena politika, jer je su politički principi u osnovi legalni i afirmativni. Posebice, ako govorimo politici aspekta vjere koja vođenje naroda prema svemu što je općekorisno smatra jednim od najbogougodnijih djela.

Stoga, ako su politički ciljevi plemeniti i pošteni, i politika će, i jezikom i slovom, biti plemenita i poštena, a javnost će je lahko prepoznati, jer ljudi po svojoj prirodnoj nadarenosti vole pravdu, poštenje i plemenitost.

Da bi politika bila poštena, a time i uspješna, potrebno je raditi na afirmaciji sljedećeg:

1.       Politički angažman iziskuje postojanje talenta kod osobe koja se bavi ovom vrstom posla, kao što je potrebno imati talenta za bilo koju drugu djelatnost kojom se ljudi bave. Ovaj talenat se vremenom ažurira i profilira.

2.       Politika treba biti sasvim otvorena i transparentna, posebno u ovom vremenu kada sve rješava „ispod stola“ i po principima zavjere. Politička retorika mora biti jasna i koncizna, ali u isto vrijeme jednostavna i dostupna svim intelektualnim nivoima.

3.       U političkom radu ne treba mnogo pričati, jer izreka kaže: „Ko mnogo priča, malo zna.“ Političar treba druge saslušati, makar bili njegovi neistomišljenici, a onda u odgovarajućem trenutku iznijeti svoj lični stav.

4.       Političar ne treba biti gramziv, već skroman po svojoj prirodi, kao što  ne treba ni glumiti skromnost.

5.       Uspješna i poštena politika stalno osluškuje puls javnosti. Ako je osoba pravi političar, onda je jasno da treba nastupati i zastupati u ime javnosti, a da bi to radio, potrebno je da stalno bude među ljudima. Nažalost, mnogi koji se bave politikom i participraju u vlasti, politika i vlast su za njih postale odličje a ne odgovornost.

6.       Političar treba biti uvijek raspložen i blagonaklon. Ovo ne znači da će mu glavni zadatak biti pričanje viceva, ali ne treba biti ni oštar i osoran, kako već većina ljudi zamišlja političare.

7.       Političar se ne smije srditi i mora biti širokogrudan kako bi mogao vladati situacijom.

8.       Političar gaji samopouzdanje, ima izgrađene stavove i mišljenja, jer u protivnom gubi povjerenje ljudi i drugih političara, te se ne smatra valjanim za obnašanje političke djelatnosti.

9.       Političar ne potpada lahko pod tuđa mišljenja. Nažalost, danas većina onih koji se bave politikom ne upotrebljavaju svoj racio da bi iznijeli produktivne stavove i mišljenja.

10.   Političar je strpljiv i uporan, posebice kada se radi o ubjeđivanju drugih u ispravnost svojih političkih stavova, mišljenja i vizija. Sva politička planiranja su dugoročna i do konačne realizacije zahtijevaju dosta strpljenja. Ako se pak ne realiziraju, cjelokupan postupak ide na  reviziju, te se ponovno strpljivo počinje od  samog početka.

Možda vam se svidi

Comments are closed.