Cro Cop: Modrić je čuvao ovce i igrao bosansku ligu koja je masakr. Zato je uspio

0

NAJVEĆI hrvatski borac Mirko Filipović gostovao je u emisiji HRT-a “U svom filmu” koju uređuje i vodi Tončica Čeljuska.
 
Cro Cop je pričao o brojnim temama, od samih početaka, ratnih godina u Varaždinu, svijetu slobodne borbe i životu u borilačkoj mirovini.
Donosimo najzanimljivije dijelove razgovora.
 
Bila je to dječačka strast. Jednostavno sam to volio, zbog filmova također, gledao sam Van Damma i Bruce Leeja. Imao sam veliku glad i od malih nogu sam volio borilačke sportove. Nisam razmišljao kao klinac da ću živjeti od borilačkih sportova te osigurati sebi i obitelji egzistenciju. To je jednostavno bilo nešto što sam obožavao.
 
To mi je bio najljepši dio života iako je bio rat. Bio sam treći srednje, napunio tek 17. godina, ali imam prekrasna sjećanja na Varaždin i Ludbreg.
 
U trećem razredu srednje škole se vidjela razlika. Trenirao sam u karate u Varaždinu, sa starijim dečkima sam trenirao, stalno dobivao batine, ali sam svejedno dolazio na treninge. Tu su me dva gospodina prepoznala i sve je krenulo.
 
Rijetki takvi uspiju. Morate biti gladni novca ili uspjeha. Novac u smislu da želite osigurati sebi i svojim voljenima egzistenciju. Djeca koja odrastu sa zlatnom žlicom u ustima teško uspiju. Cristiano Ronaldo je također primjer teškog odrastanja, Luka Modrić, on je ovce čuvao, imao je jako teško djetinjstvo. Kasnije je prošao bosansku ligu, to je bio masakr kakav se nogomet tamo igrao. Sve je to bilo potrebno da ostvari u životu sve što je ostvario. Sve je to rezultat teškog života, traume i trnovitog puta. Djeca koja odrastu u vilama s bazenom to ne mogu, ne kažem da nema takvih primjera, ali rijetki su.
 
Ne, najgore je iza mene, tromboza i desetak operacija. Trajne posljedice ostaju, naravno, više ne mogu trčati recimo. Radim vijaču, hod na traci, uglavnom treniram i to me čini sretnim. Moje tijelo je u savršenom stanju unatoč moždanom udaru, treniram punom parom jedino se više neću boriti.
 
Bez slobodne borbe možda ničeg ne bi bilo. U kikboksu je neusporedivo manji novac. Danas je MMA najpopularniji i najzahtjevniji borilački sport jer kombinira više borilačkih vještina. Bio sam sretan jer sam ušao kao autsajder u taj sport. Nisam znao ništa u borbi u parteru i hrvanju, a to je bio ogromni hendikep. Nikada nisam bio ofenzivan u tim segmentima, više sam gledao na obranu. Tek kasnije u karijeri sam mogao biti ofenzivan jer su ti potrebne godine da savladaš zahvate na podu. Dovodio sam majstore poput Werduma da me uče o tome, ulagao sam u sebe.
 
To je apsurdno i neargumentirano. Puno više ima smrtnih slučajeva u nogometu recimo, ljudima stane srce tijekom treninga. Nitko ljude ne tjera na takve stvari, dolaze dobrovoljno. U svakom sportu postoji neki rizik.
 
Svaki borac se boji, svaki pravi borac se boji, ali govorim o strahu od poraza. Najgore je izgubiti u borilačkim sportovima nego u ostalim jer ne možeš biti drugi ili treći. Pobijediš, ili te netko prebije pred tvojom publikom i ostaneš ponižen.
 
INDEX.HR