Amel Tuka: Nemoguće je napraviti rezultate preko noći

Amel Tuka je svojim rezultatima obilježio 2015. godinu. Treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, odlični nastupi na mitinzima Dijamantske lige i najbolje vrijeme ove sezone, samo su neki od pokazatelja koliko je Tuka brzo trčao

Nedavnu posjetu bh. atletičara Amela Tuke redakciji Novog vremena iskoristili smo za kraći intervju i razgovor o planovima koje ima za narednu sezonu, te o situaciji u bh. sportu.

Mladi Kakanjac, o čijem se talentu u našem listu pisalo i prije dvije godine, svoje je vrijeme poklonio čitateljima Novog vremena i još jednom pokazao da zna cijeniti medijsku pažnju koju mu oni poklanjaju.

“Ovaj mjesec pauze sam iskoristio da obiđem brojne medije koji su tražili moje gostovanje. Na taj sam način htio izaći svima ususret i razgovarati o mnogim temama. Sad, nakon što su počeli treninzi, vremena za medije, ali i za druge obaveze sve je manje. Sve je podređeno treninzima i naporima da se što bolje pripremim za narednu godinu”, kaže Tuka na početku razgovora za Novo vrijeme.

NV: Na koji način ispravno postaviti ciljeve i kako ih ispuniti?

Tokom šest godina, koliko sam trenirao, od početka sam radio kako treba. Nemoguće je sad nekome, naprimjer, preporučiti određenu ishranu i za mjesec ili godinu očekivati rezultate. Za sve je potrebno određeno vrijeme. Vodio sam, hvala Bogu, uredan život od početka i to se svakako pokazalo ispravnim.
Od 2009. godine sve što se tiče jela, spavanja i odmora bilo je s ciljem da se napravi kvalitetan rezultat. Mnogi me pitaju kako uspjeti? Treba raditi godinama, steći navike da vam tijelo bude zdravo, da ste odmorni, da vam nije teško ustati u pet ili šest ujutro, da morate odspavati tokom dana sat i po ili dva sata. Svaki detalj je važan. Kad čovjek nešto voli, kad nešto hoće, nije mu to uopće teško. To za mene nije odricanje jer ja to želim, hoću i u tome uživam.

NV: Na koji način kreirati zdrave životne navike?

Često, dok radim vježbe u teretani, vidim mnoge mladiće koji u teretanu dođu bez jasnog cilja. Samo da bi stali ispred ogledala i napravili fotografiju s tegom i slično. Ljudi nekad ne znaju šta rade. Raditi nešto bez ikakvog cilja je pomalo smiješno. Mnogo bi korisnije bilo da se posavjetuju s trenerom ili stručnjakom za fitnes, s nekom osobom koja će im voditi program. Ja imam program teretane i radim ga onako kako mi trener napiše. I ništa mimo toga.

NV: Iako ste mladi i na početku karijere, vidite li nove nade bh. atletike koje bi mogle napraviti kvalitetne rezultate?

Ima talenata u Bosni i Hercegovini. Mesud Pezer je juniorski prvak Evrope u bacanju kugle. On trenutno prelazi u fazu junior-senior, kugla je teža i mora se navići, ojačati. Smatram da će ispuniti olimpijsku normu. Hamza Alić je standardan. Dejan Mileusnić, bacač koplja je također tu. Svi oni treniraju i potrebno je sasvim malo da se poslože stvari i da ostvare dobre rezultate. Tu su svako i mlade nade, naprimjer Mujezinović koji trenira u Zenici.
Kod nas je i nedovoljna edukacija trenera, iskreno, mali problem. Oni to vode do određenog nivoa, ali kad treba napraviti “ono malo” što fali, to izostane. Naprimjer, ja sam trenera u Italiji upoznao 2013. godine. Tad mi je rekao da treba najmanje dvije godine staža i treninga da se moj organizam navikne na novi program. Za manje od dvije godine uspjeli smo napraviti odlične rezultate.

NV: Spomenuli ste talente. Na koji način animirati djecu da se više počnu baviti sportom a manje smartphoneima i tehnologijom?

I treneri u Italiji smatraju da je teže motivirati djecu koja imaju sve. Roditelji im omogućavaju sve od djetinjstva, nabave im telefone i slično. Ne kažem da to ne treba, ali treba naći mjeru i granicu. To je danas postalo problem. Djeca se ne žele odvojiti od telefona, mrsko im je izaći, a i kad treniraju, to rade samo radi roditelja. Često su ta djeca fizički na treningu, a u mislima kod kuće i jedva čekaju da dođu i nastave s igricom. Roditelji bi trebali više voditi računa o tome, a ne da se hvale kako njihova djeca imaju “supertelefone”.

I ja sam odrastajući imao internet i telefon, ali i mjeru u svemu. Volja je tu vrlo važna. Neka djeca imaju vrhunske uvjete, roditelji imaju mogućnost da ih finansiraju, ali džaba sve to kad dijete nema volju, nema motiv. Jednostavno, ko hoće – hoće, ko neće – džaba mu sve. Ko hoće, ne mora ni imati vrhunske uvjete, nisam ih ni ja imao, ali sam se tjerao, borio se.

NV: Čini se da mladi sve češće uspjeh mjere količinom zarađenog novca? Kako promijeniti takav stav kod njih?

Znam po sebi, nikad nisam trenirao da bih bio poznat, nikad nisam trenirao da bi ljudi pričali o meni, već zbog ljubavi koju sam osjećao prema atletici. Sve što se radi srcem ide kako treba, čim se počne gledati s interesom, nema tu napretka. Takvog je stava i trener s kojim radim. U takvim situacijama nema pritiska da se moraju napraviti neki spektakularni rezultati. Danas je sve to došlo na svoje.
Sjećam se dok sam putovao iz Kaknja u Zenicu, u džepu imao možda pet-deset maraka, ali svejedno mi bilo. Danas imam mnogo više, ali opet mi svejedno. Važno je da sam sretan i zadovoljan i da uživam u tome.

NV: Šta, kao sportski radnik, uviđaš kao nedostatak sporta u BiH?

Kad sam počinjao trenirati, samo sam govorio “osigurajte mi uvjete”, a ostalo ću sam osigurati. Tako je i sad. Važno je djeci koja hoće nešto napraviti osigurati uvjete, dati im podršku. Čini se da za sve treba proći neko vrijeme. Čitav se sistem treba promijeniti.

NV: Pripreme za Olimpijadu u Riju su počele. Kakvi su planovi do Olimpijade?

S pripremama za Rio sam već počeo. Olimpijske igre su glavno takmičenje naredne godine i spremat ću se samo za njih. To će mi biti glavni cilj. Usput ćemo formu održavati takmičenjima u dvorani; u februaru ili martu je dvoransko takmičenje i tu ću učestvovati kako bismo održali takmičarsku formu i da sezona ne bude dosadna i ispunjena samo treninzima. Od naredne sedmice sam u Italiji gdje ću nastaviti pripreme s trenerom. Mnogo je lakše kad se radi s trenerom, a i bolje je kad ste izolirani i više fokusirani. To je ono što mi treba: posvećenost treninzima i obavezama. Sljedeće godine je i Evropsko prvenstvo, no, upitno je hoću li tu nastupiti. Tu odluku ću donijeti s trenerom. (Novovrijeme.ba)

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Ne slažeš se? Komentariši

avatar