Zbogom Ivana

Sinoć je naš grad ostao osiromašen za jednu prekrasnu mladu osobu.

Tuga se osjeća u zraku, a i Sunce je nestalo, prestalo je da nas grije. Sve mlade kakanjske majke proživljavaju ovu tragediju i liju suze gledajući u vlastitu djecu. Nije fer! Nikako nije fer! Bila je tako mlada, tako vesela i vedra, tako puno života! Bez pravila, reda i obzira, bolest ne bira i uzima uvijek nekako one koji su još potrebni ovdje. Nije fer! Nikako nije fer! Bila je veliki borac sa svojih samo 28 ljeta. Izborila je mnoge bitke, a eto, ovu posljednju i najvažniju nije uspjela. Borila se do zadnjeg dana, do zadnjeg daha. A imala je i zbog čega. Kažu da čovjek, kada ode, ako ništa nije ostavio iza sebe, kao da nije ni živio. Ako je tako, Ivana je živjela. I te kako! Iza sebe je ostavila malenu djevojćicu očiju identičnih svojim. Moja mala raja s igrališta… Šta da joj kažem kad je ponovo vidim? Bombone će teško sada izazvati osmijeh…

Ne usuđujem se ni spomenuti njenu porodicu, niti pomisliti kako je njima. Suvišna priča o nalaženju snage nema mjesta ovdje.

Svi koji smo poznavali Ivanu danas smo se zamislili nad vlastitim životima. Puno toga možemo naučiti od nje, njene borbe, njenog života i kraja. Odjednom više nismo tužni što nemamo za more i slične gluposti. Danas cijenimo prave životne vrijednosti. Hvala ti Ivana, bar na nekoliko dana napravila si bolje ljude od nas. Otišla si, ali živjećeš vječno kroz svoju djevojćicu, pamtićeš se vječno zbog svoje hrabrosti i dobrote.

Zbogom Ivana

Besmrtna pesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko…
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il’ trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.

Možda vam se svidi

Comments are closed.